alt

ARTEMIDINE BOKELJSKE BAKLJE

Piše: Mašo Čekić

 

               Grci stižu do istočne obale Jadrana još u sedmom vijeku prije nove ere, a od četvrtog vijeka tu osnivaju svoje kolonije. Nastanjuju se i van kolonija gdje, sa domicilnim stanovništvo, trguju i bave se zanatima. Jedna od većih grčkih zajednica nalazila se u Risnu, smještenom u Rizaion kolposu, Risanskom zalivu, kako se Boka Kotorska zvala sve do XII vijeka. Grčka kultura i tradicija snažno utiče na zajednicu Grka i domaćih Ilira. Kada je u III vijeku p.n.e ilirsko pleme Ardijejaca u Risnu smjestilo prijestonicu svoje države, taj uticaj i dalje je prisutan. Iliri su, kao i Grci, mnogobožački narod, a bog Medaur je najznačajnije božanstvo za pleme Ardijejaca i zaštitnik Risna. Pored svojih, Iliri poštuju i grčka božanstva, od kojih ne odustaju ni kasnije, za vrijeme rimske okupacije. Boginja Artemida ima posebno mjesto u tradiciji starih Bokelja.

                         Artemida je kćerka  Zevsa i Lete, sestra blizankinja boga Apolona. Prema jednoj legendi, rođeni su  na ostrvu Delosu, a prema drugoj, Leta ih je rodila u gaju Ortigiji u Efesu. U njegovoj blizini Grci su podigli Artemidin hram, koji je postao jedno od ” sedam sjetskih čuda “.
                       Artemida je boginja čiji se  kult u najstarije doba proširio cijelim grčkim svijetom, a kasnije i rimskim, pod imenom Dijana. Poštovana je kao boginja prirode koja vlada svim živim stvorenjima. Kako je Artemidin brat bio bog Sunca, ona je postala boginja Mjeseca, a kao boginja prirode postala je i boginja svadbe,  plodnosti i porođaja. Bila je zaštitnica šuma, lugova, livada, polja i ljekovitih izvora, a njene moći mogle su da pošalju čovjeka u ludilo ili smrt. Nikada se nije udavala, a od početka do nestanka kulta, Artemida je simbol djevičanstva.                            

                          Mada nedovoljno istražen, Risan spada u antičke bisere na obalama Jadrana. Grad je u vrijeme procvata imao oko 5.000 stanovnika, bio uređen i opasan kiklopskim zidinama, a kroz cijelo vrijeme grčkog, ilirskog i rimskog perioda na ovim prostorima bio je ekonomsko – politički i kulturni centar. Risan trguje sa okolnim narodima, a brze ilirske lađe stižu od sjevernog dijela Jadrana do udaljenih grčkih ostrva i Sardinije. Iliri su poznati kao dobri pomorci, graditelji brodova i ribari, pa je Afrodita, kao boginja Mjeseca, zaštitnica pomoraca i ribara. Posebno je značajan njen uticaj na plimu i oseku. Često se prikazuje sa bakljom u ruci kako bi noću osvijetlila morske puteve.

                           Kao bogat i slobodan grad, Risan je kovao svoj novac. Najpoznatiji risanski novac kovan je za vrije kralja Balajosa – Balaja. Po ugledu na grčki, risanski novac na aversu ima portret kralja Balaja, a na aversu lik boginje Artemide i tekst na grčkom jeziku ( Iliri nijesu imali svoje pismo ) koji obavještava da je riječ o novcu kralja Balaja. U Risnu je radila kovnica novca prije, ali i za vrijeme vladavine Rimljana što jasno ukazuje na značaj koji je grad Risan imao. I pored mnogih rimskih bogova koji se nameću domicilnom stanovništvu, u Risnu se i dalje na bakrenim i srebrnim novčićima kuje Artemidin lik. Novac sa Artemidiim likom kovan je i u ilirskoj kovnici na Hvaru. Primjerci risanskog novca nađeni su na desetak lokaliteta antičkih gradova duž cijele italijanske jadranske obale, na Sardiniji, zatim u današnjoj zapadnoj Grčkoj, Albaniji pa i u okolini Vršca i kod Kelebije. Svuda, dokle su stizali risanski trgovci.

                             Osim lovaca, pomoraca, ribara i ratara, Artemida je bila zaštitnica djevojaka koje su, kao žrtvu, prinosile svojoj božici glinene kipove, pronađene i u Risnu. Naravno, kult Artemide njegovan je i u svakoj kući. O tome svjedoče pronađeni mali metalni Artemidini kipovi. 

                            Artemida se najčešće predstavlja u laganoj odjeći i obući, prikladnoj za lov. To je hiton bez rukava, sa opasačem, a na nogama su čizme ili sandale. Na glavi Artemida nosi dijademu sa srpastim mjesecom, a u rukama koplje ili luk sa stijelom i baklju. Izuzetno rijetko, Artemida se prikazuje bez psa i jelena, njenih omiljenih životinja. Tako prikazana, istovremeno je zaštitnica životinjskog svijeta i lova te božanstvo koje mjesečevim svjetlom i bakljama obasjava noćnu tamu. Njen lik iskovan na novcu, zajedno sa likom vladara, svjedočanstvo je značaja koji je Artemida imala za pomorski Risan. Dolazak Rimljana, uspostavljanje rimske vlasti, opticaj rimskog novca i favorizovanje rimskih božanstava nijesu spriječili Ilire da i dalje štuju Artemidu. Žene su je obožavale i sve do udaje prinosile joj uvojke kose i glinene lutke, nadajući se da će im boginja pomoći da se udaju za dobrog mladića, imaju stabilan brak i zdravu djecu. Rimljani su brzo shvatili da je kult grčkih božanstava veoma prisutan i jak gotovo na cijelom području velike rimske države, pa se javljaju rimska božanstva sa odlikama grčkih bogova. Tako Artemida postaje Dijana, a javlja se i Junona, vrhovna rimska božica, zaštitnica porodice, nevinosti, braka, djece, rađanja i  plodnosti. Brzo osvaja srca vjernike pa joj se podižu hramovi širom rimske države i prinose žrtve. Žrtvenik Junoni, sačuvan do danas na Otoku Gospe od Milosti, svjedoči da se njen kult njegovao u Boki Kotorskoj. Jedno vrijeme  paralelno sa Artemidinom kultom.

                                  Omiljena boginja starih Rišnjana, tokom više vjekova, polako je otišla u vječnost, ustupivši svoje mjesto novim nebeskim vladarima.