Balsa Brkovic u Buci

Balša Brković: Jedino SFRJ nije bila kolonija

Izuzetno uspjela bila je sinoćnja promocija najnovijeg romana Balše Brkovića „Plaža Imelde“ Markos, koja je održana u atrijumu ljetnjikovca „Buća“. Rapoloženi pisac, raspoložena publika. 90 minutno ćaskanje o romanu, književnosti, politici, Jugoslaviji, Crnoj Gori…

     „To je moj treći roman i treći dio nečega što ja zovem Podgorički kvartet. Ti romani su prilično različiti, ali i povezani jer se dešavaju u Podgorici. Moja namjera je bila da napišem roman o krizi. Svi mi od 2008. živimo sa globalnom krizom koja funkcioniše istovremeno kao retoričko opravdanje političarima, ali koja ima i svoju realnu dimenziju u našim životima. Naprosto mi je bilo zanimljvo da takav jedan fenomen nema svoju zastupljenost u crnogorskoj književnosti. Kao da je to nešto o čemu se ne priča. Odabrao sam varijantu da se roman dešava u jednoj noći i da se završava na jednoj plaži oko deset sati. Moj pripovjedač taksista je čovjek moje generacije, čovjek srednjih godina. On je generacijski stigao da bude demonski svjedok svega, i rasprava, i šverca cigareta, tri dana je bio i na dubrovačkom ratištu. U njegov taksi ulazi jedan 13. godišnjak koji traži svoga oca uvjeren da otac hoće da se ubije. To je bio narativni okvir koji mi se činio zgodnim za femonen krize sa jedne strane i kako to djeluje na ljude različitih iskustava sa druge strane. Treći važni lik je profesor Crni, polumitski lik. On zastupa partizansku generaciju koja je napravila Titovu Jugoslaviju, posljednja utvara jedne misli i jednog svijeta, kakao sam za sebe kaže. Jedinih 50 godina kada nismo bili kolonija to je bila ta Jugoslavija. Uvijek smo bili kolonija, i u budućnosti ćemo biti kolonija, mnogo ciničnije, mnogo drugačije nego u klasičnom repertoaru. Ja sada potpuno drugačije gledam tih 50 godina. Kao jedno veliko doba oslobodjenje, u najširem smislu, i duhovnom. Meni je tada sve to izgledalo normalno. Da svako selo ima Dom kulture od 300 mjesta, ili put do svakog sela. A tek sad vidim kollki je bio potencijal te velike modernizacije u tih 50 godina. U Crnoj Gori je to i vidljivije.
U romanu mi je najteže bilo napisati tog klinca, 13-godišnjaka, ali ja imam sreću da ima tri sina. Njima je i posvećen roman“ – rekao je Brković.