promocija

Boka kao nadnaslov i podnaslov

Ljubitelji lijepe pisane riječi sinoć su, u atrijumu srednjovjekovnog kompleksa Buća Luković, osjetili, udisali i mirisali pituresknu, čudesnu i opojnu privlačnost Boke Kotorske i njenog jezika, koji se toplo i iskreno ušuškao medju korice nove zbirke poezije “Iza koltrine”, pjesnikinje i novinarke Dubravke Jovanović.

O novoj, četvrtoj po redu knjizi kotorske poetese govorili su i stihove iz nje čitali, Marija Čolpa- dramaturškinja; Mašo Čekić- novinar i publicista i autorka.
“To su prave iskre ili cijele slike naše lijepe Boke. I ta Boka je, zapravo, njen nadnaslov i podnaslov i prisutna je na svakoj stranici ove zbirke. Ona nije samo razglednica, ona je i zemljopisna priča. Govori o gradovima, mjestima, kućama, palatama, moru. Ova knjiga je i arhivska gradja jer kazuje o onom što je bilo – sa tugom, ono što jeste – sa gorčinom i o onom što će biti – sa žalom. Ova knjiga je i kuvar, jer sve bokeške papalade naći ćete izmedju ovih stranica, a ako i nema recepata, uputiće vas na nekoga ko recepture zna. Ova knjiga je i sjećanje na djetinjstvo, na tragove: porodične, lične, kolektivne. Ona je i riječnik i to je ono što ovu knjigu izdvaja u bokeškom pjesništvu, jer čuva jezik bokeški. A izgubiti jezik, znači izubiti dosta od sebe, a mi smo na putu da nam se to i desi”, riječi su Maša Čekića.

Marija Ćolpa, dramaturškinja iz Herceg Novog je naglasila :
“Pored mnoštva svega što Kotor ima iza sebe, on ima i Dubravku Jovanović, poetesu od gušta, atmosfere, od emocije, duše što damarom književne elegije i prefinjenim perom bokeške sintakse tvori umjetničko ruho za ostavštinu generacijama koje su tu ali i za one koje dolaze. Umjetnost rukopisa Dubravke Jovanović već sada pripada baštini Boke koja se mora prepoznati, valorizovati kao dragulj bez kojeg nismo potpuni i kao ono što nam je oduvjek nedostajalo kroz dokumente umjetničke stilistike ovog kraja. Pjesnikinja ne vezuje stih, rimu, jecaj duše, samo za grad Kotor kao posebnu i veoma značajnu distinkciju svojih soneta, ona ih daruje za ljude, magnolije, zvonike, palate, djardine, fešte i nedosanjano vrijeme ove naše živuće vasione.”
Oko toga ko će u Tivtu govoriti o njenoj poeziji, Dubravka Jovanović nije imala dilemu :
” Bokeškim šugom iz njihovih pravih kužina ali i onih literarnih kao i iz moje poetske, vjerujem da vam je već zamirisalo more i sva moguća šufigeca iz duše od meštrice, od pera i kužine ljekovitih aroma i vonje iz novog Herbarijuma Marije Čolpe iz susjednog Herceg Novog, kao i iz libra o žućenici maga od pisanja i kuvanja Maša Čekića, koju je pisao sa Blaženkom Vučurović. Lako nam je bilo dogovoriti se i odmah smo rekli da ćemo sparićat, po bokeški, poetski brodet”.

Izdavač nove knjige Dubravke Jovanović je Skala radio, recezent- akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Tonko Marojević, ilustratorka – slikarka i konzervatorka Jasminka Grgurević. Poetsku noć u atrijumu ljetnjikovca Buća, upotpunio je Romeo Lukšić na gitari.