alt

CIMET BONBONI I ŠAFRAN

 

 

           Povoljni trgovački ugovori omogućili su bokeljskim trgovcima dinamičniju trgovinu i jačanje ekonomskih veza sa Južnom Italijom krajem XII vijeka, a potom i sa Venecijom, Dubrovnikom, Sicilijom i gradovima u Albaniji i na Krfu.

Preko Kotora su vodili trgovački putevi za Srbiju, Bugarsku, Mađarsku i druge zemlje odakle je stizala roba koju su Bokelji izvozili u druge krajeve. Najčešće se izvozi ruda, vuna, koža, loj, slanina, sir, škoranci i sukno, a uvoze fine tkanine, oružje, nakit, sapun i kozmetički preparati, staklarija, zlatno i srebrno posuđe, lijekovi i mirođija.

             Trgovina podstiče brodogradnju, zanatsku proizvodnju, bankarstvo, a trka za kapitalom ništa ne prepušta slučaju pa se javljaju stalni ili povremeni trgovački savezi između dvojice ili više trgovaca. Udruženja trgovaca javljaju se i na međunarodnom nivou pa i između zekletih neprijatelja. Takva trgovačka uduženja posebno su aktuelna tokom XV  i XVI vijeka između kotorskih trgovaca i hercegnovskih Turaka. Radi očuvanja monopola u unosnoj trgovini pšenicom, Venecija Bokeljima zabranjuje trgovinu sa albanskim gradovima. Stoga kotorski trgovci angažuju hercegnovske Turke da im, za polovinu od trgovačkog dobitka, uvezu albansku pšenicu.

               Zbog straha od turskih gusarskih napada koji su bili česti, Peraštani na svoj način regulišu probleme inače unosne trgovine žitom iz Albanije. Oni Turcima plaćaju da ne napadaju peraške brodove!

Venecija je Persat oslobodila carina na cijelom području  Mletačke Republike pa se Peraštanima isplatilo da plaćaju Turke kako bi neometano trgovali. I kada nije bilo sredstava u državnoj kasi za te namjene,  Peraštani su posuđivali od bogatih trgovaca. Tako su početkom XVII vijeka od trgovca Bernarda Pime posudili 1.200 dukata (pravo bogatstvo!) da bi Turcima platili za nenapadanje.

             Trguje se svim vrstama novca, a obračunska jedinica je lira i solad. U opticaju su srebrni taliri, zlatni venecijanski cekini, venecijanski groši, dubrovački groši, škude, karlini, male lire, soldi, kvatrini i sitni kotorski novci.

Bez obzira na nesigurnu plovidbu, česte gusarske napade i ratove, slabu kupovnu moć većine stanovništva i stalnu opasnost od Turaka, u Boku stiže najfinija i najskuplja roba sa evropskog i istočnih tržišta.

               Krajem XV i početkom XVI vijeka postojala je redovna, petnaestodnevna brodska veza Kotor – Venecija, a česti su i vanredni dolasci brodova iz Venecije sa tovarima fine robe, posebno tekstila. Tim brodovima za Veneciju odlazi sve poznatija „kotorska koža“ koja je sirova stizala iz Crne Gore, a prerađivala se u više kotorskih kožarskih radionica.

Manji dio uvezenog  tekstila se prodavao u Kotoru, a veći u Crnoj Gori. Ta trgovina, preko poznatih nakupaca, dobro je funkcionisala. Posebno je na cijeni tkanina ljubičaste i grimizne boje koja se poklanjala u slučajevima izmirenja i prevazilaženja nesuglasica.  (posebno kod izmirenja u krvnoj osveti). Takvih je slučajeva i u Boki Kotorskoj.

             Seljaci iz Krtola, 30. septembra 1604 godine, obavezuju se da će platiti 200 talira trgovcima Jakovu Paskvali i Marinu Mekši za tkanine ljubičaste i grimizne boje potrebne da bi izgladili međusobne nesuglasice i učinili mir. U dokumentu sačuvanom u kotorskom Arhivu taj ugovor potpisalo je više Krtoljana – navodi Radomir Prica u „Građi za istoriju bokeljske trgovine“, Spomenik CV, 1956, Srpske akademije nauka.

Jedan  trgovački dokument iz prve decenije XVII vijeka ima poseban značaj za istoriju trgovine u Boki, ali i istoriju gastronomije!

Riječ je o spisku tovara robe koji je stigao brodom iz Venecije za potrebe kotorskih trgovaca.

U dokumentu je naznačena težina i vrijednost svakog pakovanja posebno što ukazuje i na značaj tovara .

Bila je to luksuzna roba iz Venecije ali i iz dalekih istočnih krajeva, skupa, a ipak tražena: šećer u prahu, bonboni, šafran, fini cimet, fini karanfilići, štapići od cimeta, kutije karanfilića, pripravljeni prženi šećer, cimet bonbone, obični slatkiši, spravljeni badem i druga slična roba.

Ako se zna da je i danas šafran najskuplji začin na svijetu onda nije teško zaključiti što je značio prije 400 godina. Gastronomi se i danas  klanjaju jelima sa šafranom, a štapiće od cimeta ili cimet bonbone danas je teško naći na crnogorskom tržištu.

Začini koje su Bokelji koristili prije 500 godina ukazuju na visoko razvijenu gastronomsku kuturu koja je ostavila trag u savremenoj bokeljskoj kuhinji.