Disovim tragovima

Boravak Teoda u Čačku iskoristili smo da posjetimo rodno mjesto jednog od najvećih pjesnika sa prostora bivše Jugoslavije – Vladislava Petkovica Disa.

Selo Zabladje, gdje je Dis rodjen, je na desetak kilometara od Cacka. Sa nestrpljenjem ocekujem da vidim mjesto gdje sevrodio genijalni pjesnik. I prvo veliko razočarenje. Mještani ne znaju gdje je kuca. Neki ne znaju ni ko je Dis. Idem u Osnovnu skolu koja nosi pjesnikovo ime. Žagor osnovaca i zadovoljstvo što djeca znaju gdje je kuca. Znaju i o Disu dosta.

Dobro je –  pomislih. – Ako mladi znaju nije sve izgubljeno.

Polusrušena kuca definitvno me je dotukla.

Zar je moguće da ovo nije spomen dom? Da dolaze pjesnici, zaljubljeni, turisti na kraju krajeva. Nasljednici iz familije Petkovic ne mogu da se dogovore i kuca propada.

Taksista me tjesi:

– Tako je to kod nas. Nema dogovora medju potomcima.

Vraćam se utučen u Čačak. Posjecujem Disovu ulicu,Gradsku biblioteku koja nosi naziv Vladislav Petkovic Dis i zavičajna  odjeljenja.

I tu vidim sa koliko ljubavi i pažnje čuvaju sve ono što se piše o Disu. Tu su i potpisi svih dobitnika Disovog proljeca. Desanka Maksimovic, Vasko Popa i ostali velikani. Pravi Disovi nasljednici.

Ljubaznim bobliotekarima ostavljam moje dvije pjesme o Disu. Jedna je u nastavku teksta:

Pjesnika su pohodili mrtvi

i prije no što pokri ga more.

Odajem počast Disovoj žrtvi

što možda i sad pjeva gore.

 

Grobnicu vidje u snovidjenju

pjesnici znaju nekad ko bozi.

Miso mi dodje u magnovenju

i ja ću isto Bože pomozi.

 

Dal vale vidim nad glavom svojom

nemocan kao što i ti bješe.

Ili sam strašljiv sudbinom tvojom

pa me ni strofe više ne tješe.