Dr. Kasom: Gljive na pinijama mogu dovesti do njihovog obrušavanja

Veliki gradski park u Tivtu, jedno od tri zaštićena područja prirode na teritoriji naše opštine, uživa zaštitu u kategoriji Park prirode. Upravljač ovog objekta je DOO Komunalno Tivat, a Studija zaštite, čija je izrada prethodila proglašenju Parka prirode, definiše brojne obaveze i mjere u cilju njegove zaštite. Neke od tih mjera proizilaze iz mikološkog nalaza, jer su neke vrste gljiva indikatori slabosti i ukazuju na opasnost od obrušavanja stabala koje nastanjuju.

Najveća hortikulturna bašta na istočnoj obali Jadrana status Parka prirode zaslužila je zbog velikoj broja egzotičnih i endemskih vrsta, ali i zbog činjenice da, sa veoma starim jedinkama, predstavlja banku genetičkog materijala za očuvanje tih vrsta, objašnjava za naš radio dr Gordana Kasom, samostalna savjetnica u Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine.

Dr. Kasom, po užoj specijalnosti mikolog, bila je uključena u izradu Studije zaštite Velikog gradskog parka.

Kada su u pitanju parkovi, ja gljive obrađujem sa aspekta bolesti. Treba svako stablo sagledati, da li postoji određena vrsta gljive koja može izazavati određene posljedice po to stablo. Moja uloga u izradi Studije zaštite VGP je bila upravo ta, ne da nađem neke egzotične vrste. Što bi bilo lijepo, ali je ovaj aspekt mog rada bio mnogo važniji“- objašnjava dr. Kasom, koja je u našem parku evidentirala ukupno sedam vrsta gljiva. Jedna se izdvojila kao vrsta koja može izazvati određene posljedice. „U pitanju je Phaeolus schweinitzii. Ona se javlja na stablima koja su već u nekom smislu oštećena. U tivatskom parku registrovala sam je kod bora pinjola, na jako visokim jedinkama u dijelu parka prema školi. Ova gljiva izaziva prizmatičnu trulež, prvo korjena, a zatim i stabla. U stablu formira pukotine. Stablo će vremenom da oslabi i može uslijed vjetra da dođe do njegovog obrušavanja, što može izazavati i materijalne i štete po zdravlje ljudi“- ističe dr. Kasom.

Služba zelenila DOO Komunalno u stalnoj je obavezi obilaska ovih stabala i evidentiranja stepena njihove ugroženosti, kako bi ih, ukoliko je bolest poodmakla i prijeti da dovede do njihovog obrušavanja, blagovremeno uklonili. Takođe, kako ne bi došlo do širenja bolesti, potrebno je prevenirati oštećenja na kori zdravih jedinki, jer se sporna gljiva razvija upravo na tim mjestima. U ovim smislu, potrebno je prevenirati i pojavu prizemnih požara, koji bi stabla mogli oštetiti u korjenu, savjetuje dr. Kasom.