Gledati se očima drugih

Galerija karaktera pasa ili ljudi ? Iskrene sudbine četvoronožnih ljupkih stvorenja ili ljudi oko nas, pa i nas samih? Komično, burleskno ili tužno i tragično? Pitanja su koje je mogao sinoć postaviti svako iz publike u sali tivatskog Centra za kulturu, na pozorišnoj predstavi “Kerovi”. Ali samo u prvih desetak minuta. Nakon toga, svi su sve razumjeli i bili zavedeni srčanošću, razigranošću, zadivljujućom moći transformacije i šarmantnim “upadnjem” u publiku- maestralnog dvojca Srdjana Timarova i Aleksandra Srećkovića. Česte salve smijeha kombinovane su sa mukom u sali , tišinom koja grize, vakumom za razmišljanje o pitanjima i odgovorima koje su tekst Cristophera J. Johnsona i režija Erola Kadića, ponudili ljubiteljima pozorišta.

Kakvi smo zaista ljudi, kako možemo biti bolji ? Možemo li takvi postati ako, kao u ogledalu sagledamo sebe sa distance, iz drugog rakursa, očima drugih ? Kakvi smo prema svojim ljubimcima koji nas bezuslovno vole i imaju svoje potrebe, koje možda ne dešifrujemo pravilno i ne uvažavamo dovoljno ? Jasna karakterizacija brojnih ljudskih likova data je kroz sudbine 14 pasa- različitih rasa, iskreno ispričane kroz monološku formu. Pasa, koji su zapravo metafora osoba nad kojim smo moćniji, kojima često vladamo i upravljamo. Sa minimumom pozorišnih pomoćnih sredstava, bez scenografije, u skromnim kostimima koji ipak dobro podcrtavaju karaktere, glumci su svojski “zagrizli” ono što im je jedino preostalo od sredstava izražavanja a što jeste baza u pozorištu- odlična gluma. Uz zadivljujuće fizičke i glasovne transormacije u 7 različitih likova i kroz najtežu formu ove umjetnosti- kroz monolog, sve što su htjeli da nam poruče, lako je prešlo rampu.