Imamo najgoru strukturu smještajnih kapaciteta u svijetu

Zakon o planiranju i izgradnji apsolutno je marginalizovao planersku struku i otvorio široka vrata daljnjoj devastaciji prirodne i kulturne baštine, posebno prostora Boke Kotorske, generalni je zaključak sinoćnje diskusije, inicirane projekcijom dokumentarnog filma Casas para todos- Kuće za svakoga u kotorskom kinu Boka. Događaj su organizovale nevladine organizacije Expeditio iz Kotora i KZU Napredak Gornja Lastva iz Tivta u okviru IPA projekta STRONGO, koji za cilj ima osnaženja civilnog sektora u Boki kotorskoj. Uvod u diskusiju dali su eminetni stručnjaci- arhitekte Slobodan Bobo Mitrović i Biljana Gligorić, te turizmolog profesor doktor Rade Ratković. Skup je moderirala arhitekta Marija Nikolić.

Dokumentarni film Casas para todos- Kuće za sve, govori o neuspjelom projektu izgradnje velikih apartmanskih naselja na španskoj obali, gradjenih početkom ovog milenijuma, čiji su efekat prazni betonski mastodonti i nepovratno uništen prostor.

Projekcija je poslužila kao uvod u diskusiju o apartmanizaciji crnogorske obale i uništavanju prirodne i kulturne baštine, koje je u Boki posebno intenzivirano od donošenja aktuelnog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata. Brojnu publiku pred projekciju je pozdravila Aleksandra Kapetanović iz kotorskog Centra za održivi prostorni razvoj Expeditio.

„S obzirom na nekontrolisanu urbanizaciju i gradnju, koja posljednjih desetak godina ugrožava crnogorsku obalu, posebno prostor kulturno-istorijskog područja Kotora, kojem iz tog razloga prijeti brisanje sa Liste svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO, smatrali smo da bi bilo korisno da se pogledaju slični, negativni primjeri iz drugih zemalja“- istakla je Kapetanovićeva.
Film, snimljen 2012. godine u produkciji nezavisne kuće „If production“ iz Njemačke, prikazuje grad duhova, ogromne dovršene i nedovršene betonske mastodonte, među kojima ni psi ne šetaju. Ovim projektom španska je vlada namjeravala postići ogroman ekonomski rast, hvaleći se brojem stanova koje će izgraditi i ponuditi na tržištu sekundarnih stambenih objekata, odnosno apartmana za odmor, prije svega kupcima iz zapadne Evrope. Devastiran prostor, bez ikakvih sadržaja, trenutno u upotrebi kao poligon za auto školu, gdje se stanovi sada prodaju po cijeni nižoj od cijene izgradnje. Čeka li nas sličan scenario sa pojedinim djelovima naše obale?

Budvanski arhitekt Slobodan Bobo Mitrović, nekadašnji direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika, neumorni borac za zaštitu našeg prirodnog i graditeljskog nasljeđa, nakon filma je istakao: „Film završava filozofski- u čovjekovoj prirodi je da živi u zabludi i da iz jedne zablude prelazi u drugu. Mene to pomalo čak i vrijeđa. Nas stalno obmanjuju. Nas stalno obmanjuju planeri i urbanisti, usrećitelji naše budućnosti.“ Urbanističke obmane koje nam serviraju Mitrović je nazvao Potemkinovim selima.

„Ovo što smo u filmu vidjeli može lako da se desi u Buljarici, u Ulcinju gdje imamo ogromno prostranstvo, sa nekim našim gigantskim, megalomanskim projektima. Međutim, ono se već desilo u Budvi. U jednom obliku Budva već živi tako. U gradu starom dvije i po hiljade godina vjekovima je živjelo 900-1000 stanovnika. Danas nas u Starom gradu živi 110, a ljeti je neizdržljivo kakav je to pakao od kafana, vašara i tako dalje“- ističe Mitrović. Govoreći o Boki, kojoj otvoreno prijeti „budvanizacija“, Mitrović je citirao Bernarda Šoa, koji je u našem zalivu boravio 1932.godine- „Ovom prostoru se ne smije desiti da postane rivijera, jer će izgubiti na svom značenju.“

„Taj autentični urbanizam Boke je jezgra, jer je to prirodni rast tih malih naselja i jezgara sa finim zelenim pauzama, koje su bile i poljoprivreda, i obrada, i zelene površine. A upravo to što je Bernard Šo istakao- da ne smije da postane rivijera, ta linearna, gradska, urbana kompozicija- to se našem zalivu događa. Kada u to autentično tkivo Boke inkorporirate Pentagone, Glavate, Verige, Kostanjicu, Kamp Dobrota- vi ste ovdje potpuno poremetili život. Ništa od toga nije nastalo prirodno, nego je umetnuto i tu život neće lako da se useli. I što mi sada da radimo?! Pitanje je dana kada će izaći Plan posebne namjene za obalno područje, donesen je Zakon o planiranju i izgradnji, čime je zakonom propisano da nas niko više ništa neće pitati. Ni u Boki, ni nigdje u Crnoj Gori. Ako Vlada odluči sa svojim glavnim arhitektom, jer je to tako propisano zakonom usvojim u septembru prošle godine- onda on može da radi što god hoće- i u Glavatima, i u Perastu, i u Dobroti i tako dalje“- upozorava jedan od najznačajnijih autoriteta struke kod nas.

U septembru prošle godine zabodena je posljenja brokva u kašetu razuma i logike kada je planiranje i izgradnja u pitanju. Novi Zakon o planiranju i izgradnji u potpunosti planerskoj struci uzima riječ kada je planiranje prostora Crne Gore u pitanju, te omogućava Ministarstvu održivog razvoja i turizma i Vladi pod čijim je okriljem da nastave da protežiraju projekte kojima se nastavlja uništavanje prirodnog i kulturnog ambijenta. Biljana Gligorić iz Expeditia istakla je u nastavku da ovakva marginalizacija neke struke nije zabilježena. „Možda će vam se učiniti da ovaj film nije primjeren za uporedbu, da se nama ovakvi scenariji ne mogu desiti, osim na nekoliko lokacija. Ali, ono što je jako važno- ovaj film objašnjava posljedice grešaka u planiranju, koje su u stvari katastrofalne.“

Citirajući Strategiju održivog razvoja Crne Gore, važeći dokument, gdje se ističe važnost očuvanja prirodnog i kulturnog ambijenta, zelenih površina, ambijentalnih i urbanih cjelina, Gliogorićeva je kazala da je ono što je najtragičnije to što navedeno ništa ne znači kao argument na bilo kojoj javnoj raspravi ili skupu u organizaciji Vlade, kako bi bilo spriječeno da se neke stvari realizuju u prostoru.

„Ono što nama nedostaje ovdje, osim pričanja o kvalitetu, a ne kvantitetu, je prostor. U filmu ste vidjeli kolika su u Španiji prostranstva. Mi ćemo se ovdje suočiti sa jednom potpuno drugačijom vrstom problema- a to je potpuni kolaps. Svi već vidite što se ljeti dešava. Vi ne možete praviti tolika apartmanska naselja, a da nemate plažnih mjesta. A nemate, osim što se sada nasipaju, što je opet posebna priča. Taj neko ko dože će morati da sjedne u auto, da se odveze do neke plaže, da prođe preko rive gdje je već saopraćajni čep. Strašno je da se ne razumije ta uzročno posljedična veza. Bilo da dodajete ili oduzimate- gradovi su živi organizmi i svakom se intervencijom može uticati na ravnotežu“- upozorava Gligorićeva. Upoređujući stepen izgrađenosti i planove naše zemlje i drugih mediteranskih zemalja, ukazala je na činjenicu da je planirani stepen izgrađenosti u obalnom području naše zemlje čak 46%, a od od toga je izgrađeno tek 18 posto.

Turizam jeste najpotentnija privredna grana Crne Gore, a obalno područje u tom smislu najznačajniji prostor države, što je postalo jasno u periodu od 1960-1990. Počelo je sa Svetim Stefanom, a završilo sa Slovenskom plažom,  projektom za koji sad prepoznajemo da je imao u sebi futurističke elemente. To vrijeme je pokazalo da smo od siromašnog prostora budvanske opštine napravili jedno bogato područje- istakao je turizmolog, profesor doktor Rade Ratković.

„Što se desilo poslije ’90-te? Prvo smo svojom krivicom izgubili tržište, a kad nemate tržižte onda ne možete da opravdate ulaganja. Zatim se desio graditeljski bum i postavlja se pitanje koliko je on doprinio razvoju. Ogromne pare su pošle u stanove, u betonske mastodonte, i sada smo mi zemlja na najgorom strukturom ukupnih smještajnih kapaciteta na svijetu- imamo oko 10 posto osnovnih, te 90 posto komplementarnih kapaciteta. Među njima apsolutno dominira najmanje poželjna struktura- stanovi za sekundarno stanovanje. To je jedan ozbiljan problem, koji je zaprijetio da obesmisli turizam. Još ako imate turizam u kojem učestvuju proizvodi i robe koje se dominantno ne proizvode u ovoj zemlji, uz sav multiplikativni efekat, onda ne možemo govoriti o pravom turizmu, koji podrazumijeva da je turizam grana sa mnogo grana. Puno tih grana je otpalo uz ovu politiku,“ rekao je profesor Ratković, osvrćući se na Strategiju održivog razvoja Crne Gore i Masterplan razvoja turizma, dokumente koji se ne poštuju i čije se strateške smjernice ne implementiraju. „Državna politika razvoja turizma, koju sprovodi naša Vlada, odstupa od razvojne strategije koju je ta država usvojila na velika zvona. Tadašnji premijer je isticao da smo donošenjem Masterplana dobili Turistički ustav Crne Gore, ali ustav koji niko ne poštuje“- rekao je Ratković navodeći dva eklatantna primjera:

„Luštica- nikakva gradnja tamo nije predviđena Masterplanom za klaster Boka Kotorska. Luštica je trebala da bude prostor za odušak za Boku i Budvu prije sezone, poslije sezone. Da se razviju aktivnosti na terenu- eko-turizam, ruralni turizam, a ne gradnja stambenog naselja, novoga grada sa 17 hiljada stanovnika.“ Kao drugi primjer profesor Ratković je istakao Buljaricu, gdje na sreću, pored svih pritisaka i planova naše Vlade, još uvijek nemamo realizovanu “valorizaciju”.

Veliki je broj otvorenih „crnih gradilišta“ u Boki. I pored upozorenja UNESCO-a, Vlada je aktuelizovala projekat u Kostanjici, nasipanje plaže u Dobroti. U toku su radovi da se barokni Perast okiti petospratnim hotelom. Marija Brailović,  predsjednica  Društva prijatelja Perasta, na sinoćnjem je skupu tematizovala izgradnju petospratnog hotela na mjestu nekadašnje fabrike Jadran Perast, koja je u toku. „Izgradnjom naselja u Kostanjici Perastu je već učinjena velika šteta, jer su se naši otoci izgubili u vizuri tog ogromnog betonskog zdanja. A sad ćemo i u našem lijepom Perastu imati petospratni hotel “- s puno emocija je govorila Marija Brailović.

„Mi imamo ozbiljno kriminalno udruženje koje rukovodi ovom državom i nama se ništa od navedenog ne dešava slučajno. Oni apsolutno znaju šta rade. Zamislite kad kažu da je korupcija u opštinama i da nam zato uzimaju planiranje! Pa pohapsite korumpirane. Ovo je zaista metastaza, jedino što se možemo nadati je da taj zakon neće moći da se primjenjuje. Već smo svjedoci da se ljudi sukobljavaju, jer im ovakav sistem omogućava da grade jedni drugima na glavama, već su užasni konflikti u prostoru“- istakla je Biljana Gligorić, ekspetkinja za održivi prostorni razvoj.

„Zakon o planiranju i izgradnji je antiustavan. Antiustavan je i Zakon o legalizaciji objekata. Antiustavno je i antidemokratski da se jedan arhitekta iz Ministarstva zove Glavni arhitekta Crne Gore i da kao takav ispisuje svojim rukopisom naš prostor. Takva praksa u Evropi kojoj težimo ne postoji već 200 godina,“- rekao je Mitrović. A na pitanje što dalje, što je moguće učiniti da se zaustavi uništenje prostora, pozvao da se skoncentrišemo na konkretne probleme:

„Treba da se fokusiramo na problem, da tačno gađemo gdje je mjesto, a to su državni službenici. Mi još uvijek imamo dobre medije, bez kojih ni ovo što znamo ne bismo znali. Ne smijemo stati, ali energiju moramo skoncentrisati na konkretno djelovanje. Dakle, ne na opšte priće, nego konkretne situacije gdje je zakon prekršen. I o svemu obavještavati međunarodnu javnost“- zaključio je Mitrović.

Uz pomenute, na skupu su govorili i arhitekti Marija Nikolić, Vlasta Mandić i Aleksandar Dender, turizmolozi Ivo Armenko i Slobodan Kicović i drugi.