Iza treće nuncije

IZA TREĆE NUNCIJE

piše: Miško Mašo Čekić

Bogatstvo i ljepota bokeških narodnih običaja i vjerovanja danas su samo  djelimično sačuvani. Globalizacijom svekolikog načina življenja uvode se novi običaji koji nemaju dodirnih tačaka sa golemom baštinom predaka. Odbacujemo tu stečevinu vjekova, uglavnom stručno ne  proučenu i analiziranu, ne zabilježenu u knjigama, sačuvanu za potomstvo. Još preciznije – ono što je do sada urađeno na zaštiti i očuvanju te baštine svakako je vrijedno hvale, ali je tek je mali dio onoga što se moralo učiniti. A valja zabilježiti i tako sačuvati sve – od tradicionalnog pozdrava do svadbenih i pogrebnih običaja, velikih narodnoh svetkovina i drugih tradicionalnih skupova.

Bilo bi izuzetno značajno kada bi zajedno počeli sa prikupljanjem đedovske i prađedovske zaostavštine . Sve što pamtite u vašoj familiji

( poslovice, gatalice, brzalice, kletve, zakletve, stare recepture, vjerske i druge običaje,  vjerovanja, gatanja i sl. ) zapišite i pošaljite na adresu :  martel@t-com.me.
Sve što prikupimo objavićemo kako bi najširi krug korisnika sajta Radio Tivta mogao pročitati i koristiti prikupljenu građu. Svakako, postoji mogućnost da prikupljeno objavimo i kao posebnu knjigu.

Jedini cilj ove akcije je da se zaboravi nauk predadaka. Započnimo prikupljanje zrnaca bisernog đerdana bokeške baštine.

    Bokeške svadbe uvijek su se obavljale ponedjeljkom pošto sveštenik u crkvi po treći put oglasi vjenčanje ( iza treće nuncije ),  a svadbeni običaji počinjali su već u četvrtak, pred treće oglašavanje. Toga dana na kući mladoženje i na kući mlade ( u nekim mjestima petkom ) isticao se barjak uz kolo i pucanje.

Sedam dana, a u nekim mjestima tri, pred vjenčanje stari svat je pozivao rodbinu i prijatelje na svadbu. Tom prilikom je nosio buzdovan i njime udarao na kućna vrata zvanica. Bližu rodbinu pozivao je na dobru molitvu i na ručak, a dalju rodbinu i  prijatelje na piće poslije podne iza vjenčanja.

U nekim mjestima svadba je trajala tri dana. Pozivajući zvanice stari svat udarao buzdovanom na vrata govoreći: ‘’ Da mi dođeš s pogačom na glavu, s puškom o ramenu, u subotu navečer, u neđelju na vazdan, a u poneđeljak što Bog da ‘’.

Prema starom običajnom pravu đevojka kad se udomi, ništa od očinstva i materinstva sobom ne nosi u ime prćije osim njezinog sanduka sa ruhom.

Domaćin raspoređuje svatove za trpezu. Na gornjem čelu trpeze barjaktar i vojvoda, a na donjem prvjenac i stari svat , po sredini kum, a na jednoj i drugoj strani ostali svatovi. Mladoženja sa svojim đeverom sjeda odvojeno od trpeze, a prema trpezi, a isto tako u svojoj kući sjedi mlada sa svojim đeverom.

Kad iz kuće krenu put crkve, na čelu svatova je buklijaš sa buklijom, za njim barjaktar pod crvenu dumbrelu. ( kasnije se dodaje i barjak, a onda se gubi dumbrela i ostaje samo barjak. ) Za barjaktorom idu prvijenac, stari svat, kum pa mladoženja sa đeverom i ostali svatovi. Svatovi moraju biti u dišparu.

Stari svat od mlade, po vjenčanju, predaje mladu starom svatu od mladoženje govoreći :

   ‘’ Gdje si stari svate, evo ti ovaj lijepi cvijet kojega smo mi doslen gojili u našem perivoju, hranili i od svakoga zla branili, a sada ga predajem vami da ga vi isto gojite, hranite i svakoga zla branite. Stari svate, za ovako lijepi cvijet ja hoću pristojni dar ‘’. ( Dar je obično bio limun ili šipak.)

Na krsno ime svojtina i prijatelji vazda su hodili na veče, a vraćali se kući sutradan iza objeda. Svaki gost morao je donijeti kvasnu pogaču i botilju vina.

Na Badnji dan, čim ustane, domaćin je otvarao pilo ili kamenicu sa uljem i ogledao se na površini ulja. Ako je lik bio jasan i bistar, vjerovalo se, masline će dobro roditi.

Kad se pozajmi kvasac, mora se vratiti više nego što je pozajmljeno da ne bi nestala muška snaga.

Na Badnji dan čobani ispletu prut od masline i loze uvezujući ga crvenom pređom. Tim prutom se dodatkne sva stoka, pa se ostavi u štalu.

      Sud koji je počađavio na ognjištu ne smije se iznositi cijelo vrijeme božićnih praznika ‘’ radi živog ‘’.

Za Božić se klao brav u kojega se, prije pečenja, stavljalo po nekoliko jabuka i komad slanine. Ranije se u brav stavljala kokoška, a u kokošku jaje.

Mladoženja  ranije nije prvu noć spavao sa mladom. Obično je sa mladom spavala svekrva, stari svat ili đever.

Prvog dana korizme zamijesi se malo pepela sa vodom i omrče kućna vrata – znak da počinje vrijeme posta. Toga dana pere se svo posuđe, skidaju kamastre i dobro uvaljaju u pijesak kako bi se očistile od mrsa.

Kad se postavljao prvi kamen za kućni temelj uz njega se stavljala zlatna para, a kada se postavljalo sljeme obavezno se u njega zatakne maslinova grana. Zakolje se  brav ili kokot.