alt

JUNONA, MARIJA I DANA

 

Zaštitnice materinstva i djece u Tivatskom zalivu                            

 

             Otok, Otok Gospe od milosti, Gospin otok ili samo Školj, imena su za malo ostrvo u Tivatskom zalivu. Nekada je,  sa ostrvom Sv. Gabrijela odnosno Stradioti i Prevlakom činilo malo poluostrvo koje je dijelilo Zaliv.

Zbog izuzetnog položaja, sa ravnicom u zaleđu i lovćenskom vodom u obližnjim izvorištima, Luštičkim poluostrvom i planinama u zaleđu, kao zaštitnicama bogatog mora, ovaj dio Boke je više od 5.000 godina odredište i stanište ljudi.

             Ovdje se susreću  kulture i religije velikih civilizacija, a sačuvani materijali  govore o njihovom trajanju, preplitanju i specifičnoj povezanosti.

Maleno ostrvo u Krtoljskom arhipelagu posebno je, gotovo magično privlačilo.

Nauka još nije otkrila njegov puni značaj u minulim vremenima i  kulturama mada je pronađeno više značajnih spomenika. Uz ostalo, ti spomenici  ukazuju na ogroman značaj koji je Ostrvo imalo u religijama koje su se ovdje smjenjivale.

Bez obzira što su spomenici pronađeni na samom Ostrvu, u nauci je otvoreno pitanje njihovog porijekla i mjesta nastanka. Pretpostavka da su nastali na ostrvu izjednačena je sa mogućnošću da su  donijeti sa neke druge, obližnje lokacije.

Među nalazima su značajni spomenici koji ovaj prostor čine kultnim religijskim mjestom kroz period od više hiljada godina.

Ono što im je zajedničko i što Otoku daje posebnost su žene koje, magijom svojstvenom samo njima, Otoku daju sve  karakteristike kultno-religijskog centra do kojeg se iz daljine  hodočasti kroz milenijume, iz zahvalnosti, češće tražeći milost i pomoć.

             Nema dokaza da su na Otoku, prije 5.000 godina boravili ljudi, iz podlovćenske ravnice, koji su nam u Maloj i Velkoj grudi ostavili dokaze o svom bogatsvu i moći, iskovane u čistom zlatu. Ipak, magija Otoka, čvrsto vjerujem, privlačila je i njih da baš tu  prinose žrtve bogovima.

             Siguran dokaz da su stari Rimljani ovdje zahvaljivali bogovima je rimski žrtvenik, isklesan od kamena. Posvećen je  Junoni, najznačajnijoj boginji Rima i zaštitnici Rimskog carstva, ženi Jupiterovoj – Kraljici bogova.

Zaštitnica je porodice, braka, novca, voća, ratova, zemljotresa, a naročito su je voljele žene čija je zaštitnica bila.

I  upravo kao zaštitnicu žena i porođaja poštovali su je u Boki, o čemu svjedoči natpis na žrtveniku: Junona Lucina.

Prinosili su joj žrtve tražeći spas i milost za svoju djecu, brak, za sebe i molile da porođaj bude lak, a dijete zdravo, a nerotkinje su molile Junonu da im podari materinstvo.

               Doseljavanje Slovena i njihov prelazak na hrišćanstvo ostavlja značajan dokument pronađen na Otoku Gospe od Milosti. U šipražju na Otoku 1955 godine pronađen je kameni nadvratnik sa neke manje crkve. Gdje se nalazila crkva nije utvrđeno ( na samom Otoku ili na Prevlaci), a za našu priču je dovoljna činjenica da je pronađen na Otoku.

Natpis na nadvratniku uklesan je  latinskim jezikom i to obostrano: sa ulazne i izlazne strane crkve.

Ckvu Sv.Stefana podigli su početkom IX vijeka Dana i njen muž Hurocus. Oba imena su izvedna iz starih slovenskih imena, a Dana je najstarije slovensko žensko ime zapisano na našim prostorima. Crkva Sv.Stefana jedna je od najstarijih hrišćanskih bogomolja koje se pominju u Boki Kotorskoj.

Dana i Hurocus preporučuju svoje duše Sv.Stefanu, ne pominjući nikoga više. Naravno, to ništa ne znači, ali se u svijetlu  naše priče može predpostaviti da nijesu imali djece pa su crkvu podigli tamo gdje su, moleći bogove da im podari  materinstvo ili sačuva djecu, dolazli hodočasnici sa raznih strana, vijekovima prije njih. Ako je crkva bila na Otoku svakako je, u ratovima, zemljotresima ili nevremenu, nestala do XV vijeka.

               Magija Otoka tada privlači Bokelje da tu sagrade crkvu u slavu Marije, Majke Božije – Gospu od Milosti.

Prvi stanovnici samostana, koji je građen kada i crkva, bili su Celestinci, ali se 1481.useljavaju Franjevci. Iz tog perioda je i čuveni drveni kip Bogorodice koji i danas krasi crkvu. O čudesnim moćima kipa Bogorodice vijekovima se pletu priče, slične pričama koje u istoriju ovog ostrva prate skoro  2.000 godina – pričama o Junoni i materinstvu.

Tu čudesnu priču prate i one o zlim vremenima kada su crkvu i samostan tukli gromovi, a munje spaljivale, zemljotresi rušili zidove ispod kojih su ginuli sveštenici, poharama Turaka koji su opljačkali pa zapalili  crkvu i samostan. I drugih je nedaća bilo, ali je kip Bogorodice bivao neoštećen u svim katastrofama. Čak je iz pepela izvađen neoštećen!

              A kip sa Otoka u Tivatskom zalivu jedinstven je među kipovima posvećenim Bogorodici u Boki Kotorskoj pa i evropskim razmjerama.

altMajka Božija predstavljena je u sjedećem stavu sa rukama koje pridržavaju trudnički stomak .

Opet materinstvo!

I opet hodočašća. Od kraja XV stoljeća dolaze ljudi iz daleka. Svaki čovjek u duši i srcu stiže sa svojom pričom, molbom ili zahvalom.

Bogorodici. Majci. Kraljici. Mariji.

Kao ranije Junoni Lucini.

Kao Dana što je vjerovala i nastavila magiju ostrva Školja, Otoka, Gospinog otoka, Otoka Gospe od Milosti u Tivatskom zalivu, naspram Krtola.

A pedesetih godina prošlog stoljeća, (slučajno!?) na Otoku radi Dječije odmaralište Crvenog krsta Jugoslavije.

           Opet priča o djeci, ovoga puta izašloj iz zlog vremena svjetskog rata. Niko od njih tada njih nije znao ni slutio da su u domu Junone i  Marije .

 

           Tri žene – tri istinite priče upletene  zlatnim nitima legendi u jedinstvenu i neponovljivu bokešku višemilenijsku sliku. Dvije božice, obje bogomatere i čuvarice materinstva i Dana, bogobojazna zahvalnica koja svoje bogatstvo, gradeći crkvu,  dijeli svima koji vjeruju. 

A hodočašće?

Danas hodočaste malobrojni . O magiji ovog ostrva, kojega smo od turista gotovo sakrili, čak većina mještana nedovoljno zna.

Na internetu se nudi razglednica, sa crkvom i samostanom i naravno kipom Bogorodice kojoj je, iz neshvatljivih razloga i čudnih pobuda, dodat kipić Isusa. Da sakrije trudnički stomak!

Na otoku kojeg štite boginje materinstva i bogomatere!

M. Čekić