ŠPRICERAJ U TABAČINI Male storije o bevandi, špriceru i gemištu Piše: Mašo Miško Čekić Uru prije zalaska sunca počelo bi uređivanje zogova. Teta Katica, vlasnica obližnje kafane, prvo bi okrenula strujni prekidač i uvjerila se da gore sve sijalice iznad zogova, a pri tom bi svaki put rekla: '' ovo su bili prvi zogovi sa svijetlom, a potla nas su struju doveli na još neke zogove, ma su bora mi, to kami napravili ''

IZA TREĆE NUNCIJE piše: Miško Mašo Čekić Bogatstvo i ljepota bokeških narodnih običaja i vjerovanja danas su samo  djelimično sačuvani. Globalizacijom svekolikog načina življenja uvode se novi običaji koji nemaju dodirnih tačaka sa golemom baštinom predaka. Odbacujemo tu stečevinu vjekova, uglavnom stručno ne  proučenu i analiziranu, ne...

PANADA, BAKALAJ I OČENAŠ

Piše:Mašo Miško Čekić

Od IV vijeka hrišćani proslavljaju Božić, kao dan rođenja Isusa Hrista. Iz sačuvanih izvora utvrđeno je da se Božić proslavljao 336.godine. U različitim kulturama i istorijskim periodima proslava Božića postepeno je prerasla u jedan od tri najznačajnija crkvena, potom i državna praznika, sa nizom opšteprihvaćenih, ali i lokalnih običaja. Tako je bilo i u našim krajevima mada, sem u predanju, nema mnogo sčuvanih dokumenata o proslavi Božića sve do XIII stoljeća. Posebno je malo sačuvanih opisa običaja uz ovaj praznik, pa pomen Božića u Statutu Dubrovnika iz 1272. godine prevazilazi lokalni značaj. S obzirom na veze Bokelja i Dubrovčana toga doba, privredne, trgovačke ali i porodične, može se tvrditi da su Badnjak i kalenda na isti ili sličan način prisutni u Boki Kotorskoj XIII stoljeća.

TIVAT 1900.GODINE

Piše: Mašo – Miško Čekić

Na prostoru današnje tivatske opštine 1900. godine, prema zvaničnoj Carsko - kraljevskoj statistici Austrougarske države, živio je 4.131 stanovnik. Prema podacima iz popisa stanovništva, koje je te godine sprovedeno u toj velikoj državi, oni su živjeli u 977 kuća, a ukupno zemljište raspoređeno je na 13 katastarskih opština, koliko je bilo naselja.

I CUKAR JE PULITIKA

Piše: Mašo Miško Čekić

U ulici mog djetinjstva djeca su imala najljepše, jedinstvene i nikada zaključavane vrtove za igru. Kotorski bedemi, Marovina i padine Pestingrada od Škurde do Svetog Stasija, Špiljasrke kanice, Banj i svaka baština i avlija od Gornje Tabačine do Zlatnih njiva. Sve je bilo naše, pa i onda kada su dvije sestre, najstarije Tabačanke, vikale sa tarace:
‘’ Ala, ala, mularija, od vas se počinut ne može ‘’- uz salvu drugih poruka na italijanskom .
Mi bi se samo zaklonili iza zida i nakon par minuta nastavljali sa grajom, što god da smo radili. Nikada iz inata. Graja je bila dio nas i ništa više. U našim vrtovima za igru nama nije bilo nepoznanica. Ni zabrana. Znali smo svaki kamen, draču, među, ogradu, prečicu, bunar i posebno – svaku voćku. Nije ih bilo previše. Nijesmo baš kidisali na stabla blizu kuća, ali ona podalje, bila su naša. Plodovi šipaka, ljutih i slatkih svejedno, pa košćele, armelinke, đanje i smokve često su završavali u našim špagima. U tim našim vrtovima bilo je malo kuća, ograda, puteva, pasa i drugih prepreka, pa smo uživali kako smo htjeli.

KARLOVA SETIMANA

Piše: Mašo Miško Čekić

Zadnja je sedmica aprila 1918. godine.
U Kotoru je u toku manifestacija pod nazivom Karl – woche ili narodski rečeno Karlova sedmica, Karlova setimana, po bokeški.

NIŠTA BEZ PIJACE

Piše: Mašo Miško Čekić

Kada su ljudi shvatili da za jednu robu mogu dobiti drugu, javila se robna razmjena, a gotovo istovremeno određuju se i mjesta za razmjenu. Tako su nastale pijace bez kojih ni danas nema trgovine. Stvorene spontano, ostale su nezamjenljiva mjesta u procesu trgovine, ali i kao prostori na kojima se ljudi okupljaju radi druženja i komunikacije. Od nastajanja do danas pijace su ogledalo prilika, posebno u manjim sredinama gdje su vijekovima omiljena sastajališta, naročito nedjeljom i praznicima.

KRTOLJKE I KAMENO MULO

Piše: Mašo Miško Čekić

Krajem XIX i početkom XX vijeka u Boki Kotorskoj grade se mula i pristaništa, a kamen je osnovni građevinski materijal. Mala drvena mula odlaze u prošlost, a sa njima i sidrenje brodova ispred bokeljskih mjesta. Izgradnja pristaništa pospješuje lokalni brodski saobraćaj, a izuzetno veliki značaj dobijaju početkom Prvog svjetskog rata.

O DVORCU RAČICA
ILI
PRIČA O ŽUPI

Piše: Mašo Miško Čekić

Vjerujem da je na nekoj požutjeloj stranici stare knjige sačuvana godina izgradnje tivatskog Dvorca kotorske plemićke familije Bizanti i pitanje je vremena kada će je istraživači otkriti. Dok se to ne desi, početak izgradnje poznatog Dvorca, prema nekim posrednim dokumentima, smješta se u XIV vijek i to u četrdesete godine toga vijeka.