TIVAT 1900.GODINE

Piše: Mašo – Miško Čekić

Na prostoru današnje tivatske opštine 1900. godine, prema zvaničnoj Carsko - kraljevskoj statistici Austrougarske države, živio je 4.131 stanovnik. Prema podacima iz popisa stanovništva, koje je te godine sprovedeno u toj velikoj državi, oni su živjeli u 977 kuća, a ukupno zemljište raspoređeno je na 13 katastarskih opština, koliko je bilo naselja.

I CUKAR JE PULITIKA

Piše: Mašo Miško Čekić

U ulici mog djetinjstva djeca su imala najljepše, jedinstvene i nikada zaključavane vrtove za igru. Kotorski bedemi, Marovina i padine Pestingrada od Škurde do Svetog Stasija, Špiljasrke kanice, Banj i svaka baština i avlija od Gornje Tabačine do Zlatnih njiva. Sve je bilo naše, pa i onda kada su dvije sestre, najstarije Tabačanke, vikale sa tarace:
‘’ Ala, ala, mularija, od vas se počinut ne može ‘’- uz salvu drugih poruka na italijanskom .
Mi bi se samo zaklonili iza zida i nakon par minuta nastavljali sa grajom, što god da smo radili. Nikada iz inata. Graja je bila dio nas i ništa više. U našim vrtovima za igru nama nije bilo nepoznanica. Ni zabrana. Znali smo svaki kamen, draču, među, ogradu, prečicu, bunar i posebno – svaku voćku. Nije ih bilo previše. Nijesmo baš kidisali na stabla blizu kuća, ali ona podalje, bila su naša. Plodovi šipaka, ljutih i slatkih svejedno, pa košćele, armelinke, đanje i smokve često su završavali u našim špagima. U tim našim vrtovima bilo je malo kuća, ograda, puteva, pasa i drugih prepreka, pa smo uživali kako smo htjeli.

KARLOVA SETIMANA

Piše: Mašo Miško Čekić

Zadnja je sedmica aprila 1918. godine.
U Kotoru je u toku manifestacija pod nazivom Karl – woche ili narodski rečeno Karlova sedmica, Karlova setimana, po bokeški.

NIŠTA BEZ PIJACE

Piše: Mašo Miško Čekić

Kada su ljudi shvatili da za jednu robu mogu dobiti drugu, javila se robna razmjena, a gotovo istovremeno određuju se i mjesta za razmjenu. Tako su nastale pijace bez kojih ni danas nema trgovine. Stvorene spontano, ostale su nezamjenljiva mjesta u procesu trgovine, ali i kao prostori na kojima se ljudi okupljaju radi druženja i komunikacije. Od nastajanja do danas pijace su ogledalo prilika, posebno u manjim sredinama gdje su vijekovima omiljena sastajališta, naročito nedjeljom i praznicima.

KRTOLJKE I KAMENO MULO

Piše: Mašo Miško Čekić

Krajem XIX i početkom XX vijeka u Boki Kotorskoj grade se mula i pristaništa, a kamen je osnovni građevinski materijal. Mala drvena mula odlaze u prošlost, a sa njima i sidrenje brodova ispred bokeljskih mjesta. Izgradnja pristaništa pospješuje lokalni brodski saobraćaj, a izuzetno veliki značaj dobijaju početkom Prvog svjetskog rata.

O DVORCU RAČICA
ILI
PRIČA O ŽUPI

Piše: Mašo Miško Čekić

Vjerujem da je na nekoj požutjeloj stranici stare knjige sačuvana godina izgradnje tivatskog Dvorca kotorske plemićke familije Bizanti i pitanje je vremena kada će je istraživači otkriti. Dok se to ne desi, početak izgradnje poznatog Dvorca, prema nekim posrednim dokumentima, smješta se u XIV vijek i to u četrdesete godine toga vijeka.

Piše: Mašo – Miško Čekić

Na prostoru između izvorišta Plavda i prvih lepetanskih kuća smjestila se nevelika ravan. Uvukla se u padine Vrmca, kao dijete u skute matere. Putnik namjernik bi rekao da bježi od mora koje ga zapljuskuje, od orjenskih bura koje stalno prijete, od južine koja zna da spusti oblake do vrhova stabala. Samo zracima sunca ne bježi. Istina, oni zakasne jutrom, ali se ušuškaju i zagrle svaku lat trave, do pred sami kraj dana.
I sve se to nama samo čini.
Sa morem je u ljubavi jer što ono odnese, vode vrmačke brzo nadomjeste, a bure - istina, prijete mada je, gotovo uvijek, zaobiđu ili tek repom dotaknu.

NAMETNICI MAGLA PRED OČIMA

Piše: Mašo Miško Čekić

Georgius, Georgije, George, Đurđe, Juraj – neka su od imena za Svetog Đorđa, jednog od najpoznatijih i najomiljenijih hrišćanskih svetaca kojega štuju i slave Muslimani i Romi. Njegov život obavijen je mnogim legendama. Rodio se u Lodu, u današnjem Izraelu, ( ima mišljenja da je rođen u Kapadokiji ), a pogubljen je, zbog propovijedanja hrišćanstva, 23. aprila 303. godine u Nikomediji, za vrijeme Dioklecijanova progona Hristovih sljedbenika. O njegovom životu malo se zna, ali je već sredinom IV stoljeća Konstantin Veliki podigao crkvu u njegovu čast. U vrijeme krstaških ratova bio je prototip idealnog viteza i zaštitnik vitezova ratnika.

ZA SVEČANOM BOKELJSKOM TRPEZOM

SVEČANI JELOVNIK ZA KRSNO IME

Najprije donese domaćin oriz, pa pečeno meso, zatim varene govedine, pa slano i pračevine oli kobasice – više se nije običavalo!
Domaćica na kraju donosi pijat sa kuhanim jajima, sirom i pijat slatkoga i stavlja na sto.
Ovako su isto donosili na večer, u večer i sutra po krsnom imenu.

PINCE i(li) FUGACE

  Piše: Mašo – Miško Čekić

Krofne, za koje se pretpostavlja da su prva evropska poslastica od dizanog tijesta, javljaju se u XIII. stoljeću. Početkom XVIII. stoljeća, cukar je pristupačniji, a brašno sve finije, pa dizano tijesto doživljava pravi bum, ne samo u gospodskim nego i sirotinjskim kužinama. Brašno, cukar, masnoća, jaja i kvasac – sastojci su slatkog kruha, osnovnog kolača puka u svim krajevima Evrope.