Kralj je mrtav ! Živio kralj !

Iz Budimpešte: Andrija Petković

 

Između ulice Frankel Leo, u kojoj je moje trenutno prebivalište i ulice Ustka smješten je jedan Trg. Na prvi pogled kao i svi trgovi u Budimpešti. Prepun cvijeća i zelenila. Ali, samo na prvi pogled… Ne! Ne krije on nikakvu mračnu tajnu grofa Sekerešija ili sličnu. Ovaj trg neobičan je zbog svog imena. U srcu Evrope, tu gdje su se susretale civilizacije i kulture, nalazi se Trg Elvisa Prislija.

Ime trga primjetio sam jutro po dolasku u Budimpeštu…

– Hm, dva kralja na jednom mjestu. On i ja – progovorio je u meni gospodin Narcis. On – kralj rock & roll muzike i ja… Ja… Ja sam baš jutros pojeo jednu kraljevsku štrudlu.

Svoju stanodavku Reku pitao sam otkud u Budimpešti spomenik Elvisu. Prije bih očekivao da ovdje vidim Trg Franca Lista, Lajoša Zilahija,  Šandora Petefija… Pa čak i Trg Ferenca Puškaša ili Trg posvećen Gulašu…

– Ne brini. Sve te trgove ovdje u Budimpešti imamo. I ne znam otkud ime ovom Trgu. Ali, priznaj da je zanimljivo – rekla mi je Reka.

– Priznajem – promrmljao sam nezadovoljan odgovorom, čvrsto riješen da istražim ovu, za mene, “neobičnu pojavu”.

I tako… Malo nezaobilazni google, malo priča sa ljudima po gradu, tek ispalo je da je Elvis Prisli dobio trg zato što je 1957.godine podržao veliku Mađarsku revoluciju. Da Trg nazovu po njemu Mađari su se sjetili 2012.godine, dakle blizu 60 godina kasnije. Biće da je ipak sve to samo neki turistički trik  dovitljivog lokalnog rukovodstva. Jer, čisto sumnjam da je junak naše priče znao i gdje je Mađarska, a kamo li da se u njoj odigrava neka revolucija.

No, neka… Da nije tog Trga Elvisa Prislija ne bi bilo ni ove priče. Ali mi smo u Budimpešti ipak iz drugih razloga. Zato se jurca od Margit Šigeta do Duna Arene, kako bi se ispričale priče o nekim novim herojima. A veliki E.P. je svoju priču ispričao.

– Kralj je mrtav! Živio Ja! Pardon… …Kralj!