mulo oko 2

Krtoljke i kameno mulo

KRTOLJKE I KAMENO MULO

Piše: Mašo Miško Čekić

Krajem XIX i početkom XX vijeka u Boki Kotorskoj grade se mula i pristaništa, a kamen je osnovni građevinski materijal. Mala drvena mula odlaze u prošlost, a sa njima i sidrenje brodova ispred bokeljskih mjesta. Izgradnja pristaništa pospješuje lokalni brodski saobraćaj, a izuzetno veliki značaj dobijaju početkom Prvog svjetskog rata.
Golema mašinerija austrougrske vojske koristi pristaništa i mula za dopremanje i dalji transport kompletnog naoružanja i opreme, a brodovi su glavno prevozno sredstvo za vojnike. U blizini pristaništa grade se skladišta i kasarne. Gdje je to potrebno, postavljaju se tračnice kojima vojnici i najamni radnici danonoćno guraju vagonete sa ratnom opremom i drugom robom. U Kotoru se tračnice postavljaju od polazne stanice špiljarske žičare, kod današnje zgrade Elektrodistribucije, idu obalom Škurde, preko mosta, pa duž rive, sve do Gurdića, gdje se nalazila polazna stanica drugog kraka žičare koja je vodila na Krstac i dalje prema Cetinju.
mulo oko 4Za potrebe vojske od značaja su bila i najmanja mula i pristaništa, s obzirom da je cijela Boka Kotorska bila velika tvrđava i kasarna austrougarske vojske. Tamo gdje ih nije bilo, ubrzano su se gradila. Na red dolazi izgradnja pristaništa Oko, danas poznatog kao Mulo Oko. Neveliko, ali izuzetno značajno na pravcu između Krtola, Pristana i dalje sve do Arze. Uočila se potreba izgradnje tog malog pristaništa, i njegovu izgradnju ništa nije moglo spriječiti. Ni činjenica da se gradilo u ljeto 1918.godine, samo četiri mjeseca prije okončanja Velikog rata, a ubrzo i velike Austrougarske države, ni nedostatak radnika i mehanizacije niti vijesti o ogromnim gubicima na ratištu – ništa nije zaustavilo gradnju pristaništa Oko. Koliko je teren dozvoljavao, toliko je tračnica postavljeno, tek da se ne gubi vrijeme u transportu kamenih blokova i drugog materijala. I projekti su suvišni, s obzirom na stečeno iskustvo u gradnji. Dobar meštar znalački je odradio posao nekoliko stručnjaka, a umjesto radnika kamenorezaca i graditelja, angažovane su žene!
mulo okoVijekovima su Bokeljke, posebno Krtoljke, bile ne samo stub kuće nego i baštine. Bez žene nije bilo rabote na njivi, u vinogradu, maslinjaku, a kad je trebalo znale su pomoći muškarcima u poslovima koji su pripadali samo njima. I to veoma uspješno, a često bi i same obavljale muške poslove– od izrade košica do noćnog ribarenja!. Znale su da moraju obezbijedidi djeci koru kruha i u najtežim vremenima, pa posao nijesu birale. Radile su od zore do mraka, za nadnicu ili samo vojnički panet. Nijesu postavljale pitanja o vrsti i težini poslova na izgradnji mula Oko. Nadnica minimalna, ali su se uveče kući mogle vratiti sa kruhom u rukama. I to je bio jedini motiv za rad, za muku.
Utovar, istovar, nošenje kamena, vode, zemlje… Kratak predah, samo koliko se zahvati malo mora da se umiju i opet sve iz početka. Kad nestane tucanika, a bez njega se nije moglo, čekić u ispucale i krvave ruke, pa cijeli dan udri u kamen. Da ga smrve. Da ga ubiju!
Bijes pomaže. Na julskom suncu koje prži !
Prošao je još jedan dan. Valja uz brdo, do doma. Nije bilo isplate nadnice. Nema novca, rekli su. Dobile su panete kruha. Vojničkog, od juče. Dobro je. Možda sjutra bude svježi kruh.