alt

LAZARET SVETOG GABRIJELA

Piše: Mašo Čekić

                   

           Prva velika epidemija, za koju je utvrđeno da je prouzrokovala kuga, Evropom je harala 1348/49 godine, a njene posljedice osjećale su se nekoliko decenija. U epidemiji je, prema nekim pokazateljima, umrlo gotovo dvije trećine stanovnika Evrope.

Velikih epidemija bilo je  i ranije, ali je teško utvrditi je li riječ o kugi. Ostalo je zabilježeno da je u  Boki Kotorskoj još 897.godine neka bolest desetkovala stanovništvo. Epidemije su česte, pa se propisuju različite mjere za ublažavanje posljedica.

Bijeg iz mjesta zahvaćenog bolešću, jedna je od najefikasanijih mjera, zabilježena čak i u poeziji. Godine 1348. godine Gentile da Foligno, ljekar, profesor medicine i pjesnik, piše pjesmu o epidemiji kuge koja je stigla do Peruđe, gdje je predavao na Medicinskom fakultetu:

…„ Što prije bježat iz grada tog,

u koj je zašo kužni smog,

Što kasnije se vratit na mjesta ta,

Gdje kuga već je kročila…

Za njega je već bilo kasno za bijeg. Umro je od kuge dva mjeseca kasnije.

Bjeg iz grada bio je uobičajen i u Boki Kotorskoj, a najčešće su brodovi bili utočišta, što su mogli priuštiti samo bogati slojevi. Sirotinja nije imala gdje pobjeći.

Sve mjere, od onih rigoroznih, kao što je zaziđavanje oboljelih,( što je činjeno u Veneciji ), do bijega – davale su slabe, gotovo nikakve rezultate. Epidemije su izuzetno negativno uticale na ekonomiju, pa je  smrt od gladi njena redovna pojava .

Dubrovnik je živio isključivo od pomorske trgovine, pa su česte epidemije naročito ugrožavale taj grad. Nakon strašne 1348. godine dubrovčani uvode karantin za sve brodove. Mada danas karantin znači četrdesetodnevni boravak u izolaciji, dubrovčani su u početku određivali jednomjesečnu izolaciju brodova, ljudi i robe na otocima Supetar, Mrkan ili Bobar. Rezultati su bili odlični. Trgovina je usporena, ali ne i zaustavljena, pa dubrovački izum preuzima Venecija u prvoj polovini XV vijeka, a zatim brojni drugi gradovi Evrope.

Prvi zapis o karantinu u Boki je iz 1413.godine kada jedan brod sa robom iz Molfete izdržao karantin ispred Đurića. Dubrovčani idu dalje i osnivaju prvu medicinsku ustanovu u službi epidemija –  lazaret na Mljetu 1397.godine.

Venecija uvodi stroge medicinske mjere, osnivaju se posebna državna tijela za praćenje i kontrolu zdravlja, bolnice i druge ustanove, a sve to nalazimo i u Kotoru, kao dijelu Mletačke Republike u čijem je sastavu  od 1420.godine.  U arhivskim dokumentima, manji lazareti pominju se tek 1622.godine u Kotoru i Dobroti, a godinu kasnije i Lazeret na  ostrvu Svetog Gabrijela. U nauci je naglašena sumnja da su lazareti u Boki otvarani tek dvadesetih godina XVII vijeka. Realno je pretpostaviti da se, u odnosu na Dubrovnik, puno ne zaostaje, tim prije što su oba grada zavisna od trgovine i povezana brojnim interesnim, porodičnim i drugim vezama. I Kotor je imao odlične lokacije za gradnju lazareta, a najpodnesija je bila upravo na ostrvu Svetog Gabrijela u Tivatskom zalivu. Osamdesetih godina XVI vijeka to ostrvo definitivno napuštaju vojnici – stradioti. Na ostrvu su objekti koje su koristili vojnici i njihove porodice, a drveni most je veza sa Prevlakom. Na Prevlaci i obližnjem Otoku su manastiri, što je velika prednost u izboru lokacije za lazaret, prema praksi toga doba.

Od 1431. godine Kotor ima iskustvo sa izolovanom medicinskom ustanovom jer se te godine, na Šuranju, otvara Leprozijum koji  značajno doprinosi suzbijanju zarazne lepre, a oboljelima, time i odbačenima, humanije socijalne uslove i život.

Sve su to razlozi koji opravdavaju pretpostavku o postojanju lazareta prije 1623. na ostrvu Sv.Gabrijela. Lazaret je bio i u Donjoj Lastvi, mada ni za njega nije utvrđeno vrijeme postojanja.

              U Lazaretu Sv.Gabrijela smješten je početkom marta 1623.godine Raiccho Pettrof, oboljeo od kuge. Bilo mu je jasno da je kraj blizu, pa zamoli sveštenika Nikolu Duplovića, kapelana Lazareta,  da mu sačini testament, prema zapisu kojeg je nesretni Rajko ranije sačinio.

Kapelan je napisao oporuku, koju potpisuje i svjedok, jedan Crnogorac, za koga se kaže da je bogat, ali nema zapisa o tome kako se obreo na Sv.Gabrijelu.

Sigurno je da Lazaret Sv.Gabrijela  sagrađen ranije, jer objekte, organizaciju lazareta i obuku osoblja jednostavno nije bilo moguće obezbijediti u samo dva mjeseca pošto je oporuka pisana 9.marta 1623.

Strah od bolesti i nada u spasenje vječiti su pratioci čovjekovog razmišljanja i osjećaja, a posebno je to izraženo kod srednjevjekovnih ljudi, nemoćnih pred silom epidemija. Grade se crkve posvećene svecima za koje se vjeruju da su zaštitnici bolesti. Među zaštitnike kuge najznačajniji je Sveti Rok uz Sv.Sebastijana i Sv.Fabijana. Crkve posvećene zaštitnicima bolesti podižu se na prilazima mjestu kako bi svetac zaustavio bolest i ne dozvolivši joj prolaz kroz mjesto. Po predanju, Sveti Rok je zaustavljao  kugu, gubu, koleru i druge zarazne bolesti.

Zavjetna kapela Svetog Roka podiže se u Lastvi 1551.godine, na imanju vlastelinske porodice Bolica. Na mjestu te kapele gradi se 1900. godine sadašnja crkva Sv.Roka.

Više je nego sigurno da je izgradnja kapele u Lastvi vezana za česte epidemije kuge, posebno 1526. i 1540. godine. Ispred Lastve bilo je jedno od bokeljskih sidrišta –  karantina, a moguće i lazaret s obzirom da je u to vrijeme Donja Lastva uglavnom nenastanjena, ako izuzmemo ljetnikovce, usamljene i ograđene visokim zidom. Od otvaranja prvog lazareta u Dubrovniku do izgradnje kapele Sv. Rokoa u Lastvi protekle su 154. godine, a za to vrijeme bilo je najmanje desetak velikih epidemija. Uspjeh koji su Dubrovnik, Venecija i drugi gradovi postizali izgradnjom lazareta sigurno je podsticao Kotorane da grade lazarete prije 1622. godine i to baš na području današnje tivatske opštine. Dovoljno daleko, a opet, dovoljno blizu.

U početku lazareti se grade dalje od gradova, a kasnije su podizani što bliže gradu, omeđeni zidovima na nenaseljenim mjestima. Takav je u Herceg Novom sagrađen 1700.godine, a kasnije u Meljinama  i  Kotoru.