LONDONSKA RAZGLEDNICA

PIŠE: Andrija Petković

 

Kako se osjeća ljubitelj opere kad se nađe pred njujorškim “Metropolitenom”, obožavalac pozorišta pred “Brodvejom”, ljubitelj recimo slikarstva pred “Luvrom”… E baš tako se osjećao ovaj gore potpisani fudbalski fanatik u kontaktu sa “hramom fudbala” engleskim “Vemblijem”. Tiha jeza je prošla tijelom… Strahopoštovanje… Možda ipak bez ono strah… Poštovanje bi bilo dovoljno. Ono strah došlo je tek poslije kad smo stali pred 83017 fanova “gordog albiona”.

Međutim, London nije samo “Vembli”, “Big Ben”, “Pikadili”, čuveni Metro ili “London Bridge”…  Sve to, uključujući Vestminstersku palatu i ostale znamenitosti daje ovom gradu jednu posebnu dimenziju. Ali, London je ipak nešto više. Ima nečeg sirovog i šarmantnog u tom gradu na ostrvu. Da, nikada nemojte zaboraviti da je Britanija ostrvo. Zato što je to zaboravio jedan student velikog Maksa Vebera pao je svoj ispit. Ja to neću zaboraviti.

Specifičnost Londona krije se u njegovoj sa jedne strane savršeno organizovanoj zajednici, a sa druge strane u opštem haosu, koji se i u Vama i oko Vas dogodi u susretu sa njim. Šetajući Vestminsterom, Oksford stritom ili nekim drugim mjestom za samo nekoliko trenutaka zapazićete čitav niz jedinstvenih prizora. Sa jedne strane glas malog konobara iz Bangladeša koji Vas upozorava da se držite Vaše desne strane šanka u gužvi malog atipičnog kafića, dok Vam sa druge strane pogled pada na skupe butike. Skupe… Ta riječ u Londonu ne postoji. Jer sve je takvo. Ako želite da pojedete hot-dog veličine ćevapa koji košta tačno 5 eura, dođite u London… Ili da popijete kafu od 6 eura… Njeno veličanstvo funta dominira Londonom…. Baš kao što dominira ogromna različitost kultura. Mnogo rijeđe će te sresti na ulici istorasni par… Svuda oko Vas zagrljeni, držeći se za ruke, sa zaljubljenim pogledom u očima, šetaju tamnoputi momak i djevojka kavkaskih crta lica, mala Japanka sa debeljuškastim Pakistancem… i da ne nabrajamo. U engleskoj boja kože i vjeroispovjest bar tu na ulici ne igraju ulogu. Svi su jedno… Simpatično provokativni, blesavo obučeni…

A po čemu će autor ovoga teksta pamtiti London. Pa, po fenomenalnom dočeku na “Vembliju”, sjajno organizovanoj turi po Londonu zahvaljujući velikodušnoj g-đi Milijani Kostić, sestri mog kolege Miga Ćalića, direktora časopisa “Ljepota i zdravlje”, po sudaru sa “Big benom” i “Bakingemskom palatom”… E da,da ne zaboravim…  I po osmjehu jedne Lore, djevojke sa Kosova koja radi u jednom od butika u Oksford Street…