Maja Stojanović: Dugo sam tražila mjeru, snagu i težište mog lika

Da nismo bili tačni i uigrani, da nismo bili upućeni jedni na druge, imali bi problem sa “prelaženjem rampe” ove predstve. Onda bi publika u prostoru ljetnjikovca Buća, koji nije baš idealan za igranje zbog otvorenosti i zvukova sa strane, bila nemirna i pogrešno bi reagovala. A mi smo baš osjetili dobru energiju publike koja nas je na savršen način pratila, smijala se, bila ozbiljna, plakala i disala zajedno sa nama, tako da smo ponosni i srećni na tu razmjenu emocija i razumjevanja, rekla je za Radio Tivat, Maja Stojanović , glavna glumica u novoj pozorišnoj predstavi  tivatskog Centra za kulturu, “Gorska drama” .

“U pripremi ove uloge mi je bilo dosta teško i osjećala sam veliku odgovornost, jer kao knjaginja Jelena Petrović moram biti dostojanstvena, da imam mjeru, da budem pobožna, smirena a da opet , kao glavni lik, budem motor predstave. Dugo sam tražila gdje je njena mjera, njena snaga i težište jer moram biti centar ali ne i neka “divlja zvijer” koja grize, više nježna pahuljica, kako ja to volim da kažem. Obožavam ovaj lik, vjerujem u sve što ona priča i mada može zvučati kao kliše, ja sam zaista od malena maštala da igram knjaginjicu Jelenu. Istraživajući i proučavajući materijal o njoj, našla sam i zanimljiv podatak da je ona rodjena istog mjeseca kao ja , samo dan razlike je u mom i njenom rodjendanu. Možda i tu ima neke sudbinske veze. Koliko god da je sve za mene bilo zahtjevno, ipak sam uživala u procesu stvaranja ove uloge i to je dragocjeno iskustvo za mene kao glumicu.
U istoriji inače ima puno zabranjenih ljubavi, neke su uspjevale neke nisu, kao što Jelenina i Lukina nije, ali je definitivno ostavila neki trag i poruku. Inače se ova priča ne bi obradjivala u današnje vrijeme i ne bi bila aktuelna.U predstavi ima puno politike,vjerskih pitanja i filoziofije jer ovo nije samo priča o njihovoj ljubavi Jelene i Luke. Ne znam da li je publici bilo teško da isprati više tema ali ipak mislim da je bolje što je Gorska drama jedan višeslojni komad.
Obrad Nenezić je divan čovjek, imali smo sreće da radimo sa njim. Strpljiv je, voli da poklanja pažnju glumcu, da ga sasluša, da ga uvaži. Uvjek radi na tome da izgradi pozitivnu energiju u ekipi sa kojom radi i ako primjeti neke loše tonove medju nama, odmah pokušava da sve ispravi i ispegla, jer mu je vrlo važna harmonična atmosfera u radnom procesu.
Nadamo se da ćemo ovu priču još igrati na raznim scenama, jer svi glumci vole kad predstave dugo traju i žive. Vremenom naravno i glumci sazrijevaju u izrazu, pa tako i uloge i sama predstave napreduju i traju, jer je pozorište živ organizam i treba ga hraniti i čuvati.” ovjašnjava Maja