Mapiranje turske-domaće-kuvane kafe

Piše Marijana Mišić Škanata
To je kod nas tradicija i nećemo je mijenjati”, rekla je menadžerka hotela “Pine” na upit o kuvanju kafe, koju su pili naše (pra)bake i (pra) đedovi, roditelji, a bogami i danas je rado mnogi piju, bar kad im se pruži prilika.
Svjetski dan ovog veličanstvenog napitka povod je da posvetimo vrijeme kafi. I to ne bilo kojoj, nego turskoj, koja se u našim, bivšim Yu zemljama sve češće naziva “domaća”, “kuvana”, ponekad po državnoj pripadnosti mjesta u kome se pije (bosanska, srpska, crnogorska).
Govorimo, naravno, o vrsti, tj načinu pripreme, a ne o vrsti kafe. Ja zato imam običaj da, kad se neko od ugostitelja iznenadi čim tražim tursku, pa gotovo da me ispravlja i nakon moje narudžbe izgovara “kuvana”, upitam – a kako je kuvate?

Istini za volju, često sam srećna što je u ponudi uopšte imaju, pa samo ime postaje nebitno. Izvjestan period čak sam se i prisiljavala da pijem espresso, kappuccino, ili ness kafu, ali sad, kad mi se pije kafa uglavnom znam gdje ću da sjednem, odnosno koja ću mjesta da zaobiđem jer ne kuvaju tursku (ne kuvaju kuvanu?).
Mogu nekako da se pomirim sa time da našu tradicionalnu, gustu, mirisnu kafu, sa SOCOM na dnu šoljice ne popijem popodne , ali ujutro?! Nema ljepšeg buđenja, ni rasanjivanja, a možda čak ni razgovora…nego uz nju. Ajde, dobro, možda sad preterujem, neka svako pije šta želi! Ali, SVAKO, pa i ljubitelji turske kafe! Veći asortiman samo može da poveća broj gostiju, nikako da ga smanji!
Imam želju da podijelim neke pričice, vezane za ovu temu.
Prva je iz Beograda. Mjesto, Knez Mihailova, kafić “Snežana”, prije izvjesnog vremena. Sjednem, dođe kelner, pita –Šta želite, ja kažem – Tursku, a on, kao da me ispravlja, zaključuje –domaću! Vrati se za nekoliko minuta, donoseći mi bakarni poslužavnik sa džezvicom, fildžanima i ratlukom (na slici)!!! Da, sve je to domaće-srpsko- crnogorsko- bosansko-kakoželite, zato što se odomaćilo u našim zemljama, a stiglo nam je iz Turske!
Da se sad ne bavimo porijeklom kafe, koje je vezano za Etiopiju (oblast Kafa) … Zanimljivo je da je baš u Beogradu kafa ispijana prije nego u Beču, Parizu i Rimu, zahvaljujućI osvajačima Osmanlijama – 1522. godine otvorena je na Dorćolu prva kafedžinica na tlu Starog kontinenta (https://www.bastabalkana.com/2017/02/izlozba-o-kafi-u-galeriji-prirodnjackog-muzeja/, pa čitavih 100 godina kasnije u Veneciji.

Nego, da se mi vratimo u naš Tivat! Tragajući za ugostiteljskim objektima u kojima kuvaju kafu, posjećujući i one druge, došli smo do dva tivatska hotela u centru grada, koji su do svog poslednjeg renoviranja služili tradicionalnu kafu.
Direktorka hotela “Palma”, Jelena Mandić ispričala nam je koje vrste kafe imaju u ponudi, ali je odbila da priča o tome zašto više nemaju tursku. Rekla je da ne vjeruje da naše slušaoce zanima zbog čega u “Palmi” više ne može da se pije ovaj napitak. Dok su je služili, kažu da se nekim danima naručivalo i između 100 i 200 šoljica…

Menadžerka hotela “Pine”, Jovana Buzić ispričala nam je da je i kod njih nakon renoviranja bilo dilema da li da starinsku kafu ostave u ponudi:
“Kod nas je velika potražnja za kuvanom kafom. Kad smo renovirali hotel, imali smo temu sa menadžmentom, koji je tek došao, o tome da “maknemo” kuvanu kafu, ali mi koji smo godinama ovdje nismo željeli da to uradimo, nego smo se borili da ona ostane. Nama nekada, kad je lijep dan, prođe i oko 100 kuvanih kafa. Ove godine smo čak primijetili da nam stranci traže kuvanu kafu, a ne espresso, što nas je baš iznenadilo. Nekad smo je služili u fildžanima, ali više ih nemamo. Nije isključeno da ćemo ih opet nabaviti i da ćemo kafu servirati u džezvama. Mislim da je ta kafa tradicija kod nas i ima ljudi, koji nikad ne piju druge kafe, barem u našem restoranu ima mušterija koji piju samo kuvanu. Zato smo je mi stari radnici, koji smo ovdje u “Pinama” dugo, i zadržali. Dešava se da nam se gosti, koji nisu smješteni kod nas, žale i da dolaze iz drugih hotela, upravo kod nas da popiju baš tu kafu. Nekad se ljudi i iznenade kad saznaju da kuvamo kafu, jer je to malo veći napor, treba ugoditi i onima koji piju ovakvu i onakvu, ali se trudimo da to održimo. Može da se dobije i bez šećara, i obična, i slađa, i jača, i tanja, kao da ste kod kuće. To je tradicija i nećemo je mijenjati!”

Pošto je danas Svjetski dan kafe, hotel “Regent Porto Montenegro”, Gourmet Corner nudi različite vrste kafe po specijalnoj cijeni od euro i po, pa sam se ponadala da će barem danas imati tursku kafu, ali ništa od toga!
Moram da navedem da u našem gradu tursku-domaću-kuvanu kafu ipak možete popiti na više mjesta, pa to uvijek treba provjeriti. Zasigurno znamo da je možete naručiti i u restoranima i u kafićima, kao što su KLM, Big Ben, Teodorus, Sirena, Ricoleta, Fontana, Roma, Biblos, a vjerovatno i na još nekim mjestima… U cjenovnicima se ona vodi kao “kuvana”, “domaća”, ili jednostavno “KAFA”, a jedino mjesto gdje smo je našli pod imenom “turska” je restoran “Byblos”. Služi se (na slici) kao što se do prije nekoliko godina služilo i u “Pinama”, u bakarnoj džezvi, sa fildžanima, a uz nju idu i komad baklave, urma i ratluk. Cijena je, doduše, 3 eura, ali to i jeste luksuzni restoran, u kome, inače, možete popiti i libansku kafu. Od osoblja saznajemo da je turska kod njih, bez obzira na cijenu, izuzetno tražena.
Prijateljica i ja dozvolile smo sebi jutros da se počastimo upravo tu, da priuštimo sebi nešto posebno, kad je već dan kafe! O, bila je to prava razgovoruša! Ono što je zaista najvažnije, upravo je to druženje sa prijateljima…Baš zato i hvalimo sve one, koji nam izađu u susret da nam razgovor prođe što prijatnije i uz ono što volimo. Pa, makar to bila kafa po našem ukusu!