Miomir Abović: BELLA FIGURA BELLA PITURA: INSTITUCIJE HRVATA U CRNOJ GORI

Gotovo da je nemoguće uopšte i zamisliti bolji naslov za ovaj članak- s obzirom na tematiku o kojoj ćemo u njemu pisati- nego za isti pozajmiti od Gibonnija naziv jedne od njegovih najnovijih pjesama – kaže se u autorskom članku dr Miomira Abovića visokog funkcionera Tivatske akcije.

Em je (i sam) Gibonni Hrvat, pa se naziv članka i po nacionalnoj provenijenciji njegovog (primarnog) kreatora uklapa u tematiku ovog članka, em je jedan od glavnih aktera tematike o kojoj će se pisati u ovom članku pitur ( „farbar“ po bokeški), em sintagma bella figura bella pitura u jezičkom izrazu domicilnih Bokelja i Mediteranaca sa slovenske strane Jadrana ima postojanu metaforiku koja se na doslovno značenje može prevesti otprilike kao „izvana gladac, iznutra jadac“. I zaista: nema jezičkog izraza koji efikasnije pogađa suštinu stanja u kome se nalaze institucije Hrvata u Crnoj Gori ( i institucije u Crnoj Gori uopšte) od izraza bella figura bella pitura, „izvana gladac, iznutra jadac“. Naime, Hrvati u Crnoj Gori formalno imaju „svoju“ nacionalnu stranku (HGI);  ta stranka- zbog malog procenta Hrvata u ukupnom stanovništvu Crne Gore- ima pozitivnu diskriminaciju na parlamentarnim izborima, a zahvaljujući toj pozitivnoj diskriminaciji HGI ( ali, nažalost, ne i Hrvati u Crnoj Gori) ima svog poslanika u Skupštini Crne Gore; konačno, HGI ( ali, nažalost, ne i Hrvati u Crnoj Gori) ima i ministarku u Vladi Crne Gore. Hrvati u Crnoj Gori (kao i ostali manjinski narodi) imaju i svoje nacionalno vijeće; imaju čak i profesoricu hrvatskog jezika koja dolazi iz Republike Hrvatske da hrvatsku djecu u Boki uči hrvatskom jeziku. Na prvi pogled reklo bi se: savršenstvo demokratije i perfektno riješen način predstavljanja jedne nacionalne manjine. No, upravo u ovom trenutku dolazi do izražaja metaforika izraza bella figura bella pitura. Jer, u stvarnosti, stranka Hrvata u Crnoj Gori- upravo potpuno suprotno njenom vizionarskom nazivu koji upućuje na afirmaciju istovremeno i nacionalne i građanske komponente- ne afirmiše ni Hrvate u Crnoj Gori, a još manje koncept istinski građanskog i slobodnog društva. Kad bih htio biti maliciozan, kazao bih da HGI u ovom trenutku afirmiše samo dvije stvari, preciznije dvije skupine ljudi: a) svoje najuže rukovodstvo- rukovodstvo koje odlično profitira od bavljenja politikom u svojstvu slijepih poslušnika DPS-a; b) one glasače DPS-a na sjeveru Crne Gore koji po naređenju iz centrale svoje partije na parlamentarnim izborima glasaju za HGI  kako bi HGI- na osnovu pomenutog instituta pozitivne izborne diskriminacije- prešla cenzus, ušla u Skupštinu Crne Gore i kako bi na taj način- preko skupštinskog mandata HGI-ja- DPS zapravo obezbijedio sebi jedan „jeftin“ mandat. Interes je obostran, dogovor brzo postignut, posao sklopljen. ( Ova, koliko groteskna, toliko i ponižavajuća i tužna istina za čelnike HGI-ja, tj. činjenica da u Skupštinu CG ne mogu ući glasovima Hrvata, nego im glasove za ulazak u Skupštinu CG mora poklanjati DPS, iste naravno itekako boli. Stoga, vrijeđajući zdrav razum svih barem prosječno inteligentnih ljudi u Crnoj Gori- u svojstvu kontraargumenta kažu nešto što se može parafrazirati sljedećim pitanjem:“Pa zašto za nas ne bi glasali i ljudi drugih nacija?“ Odgovor na ovo pitanje veoma je prost: zato što ljudi drugih nacija u Crnoj Gori- ako im je bitna nacionalna komponenta- imaju svoje nacionalne stranke, a ako im nije toliko bitna nacionalna komponenta, nego im je bitniji građanski koncept, imaju dovoljan izbor građanski orijentisanih stranaka za koje mogu glasati. U svakom slučaju, i jednima i drugima HGI je svakako posljednja opcija na izborima). Zašto HGI ne može preći čak ni ovaj povlašteni cenzus glasovima (samo) Hrvata u Crnoj Gori, to je drugo pitanje; za osnovnu intenciju ovog članka možda čak i manje bitno. Pomenuta apsolutna i ropska poslušnost DPS-u, dokazane višegodišnje finansijske malverzacije u ovoj stranci, potpuna neaktivnost na planu istinske borbe za prava Hrvata u onim sredinama u kojima Hrvati u Crnoj Gori još uvijek čine (relativno) značajan broj, sukob sa brojnim časnim ljudima koji su sudjelovali u osnivanju HGI-ja i izlazak ili isključivanje istih iz stranke- svi ovi pomenuti razlozi zauvijek su nepovratno udaljili ogromnu većinu bokeljskih Hrvata od ove (tobožnje) hrvatske stranke. Ovdje je bitnije, međutim, registrovati jednu drugu pojavu: zloupotrebu, od strane HGI-ja i DPS-a, jednog demokratskog instituta- instituta povlaštenog izbornog cenzusa, koji Hrvati u Crnoj Gori- s obzirom na svoju malobrojnost i realnu ugroženost po pitanju opstanka- objektivno zaista treba da imaju. A da ta zloupotreba- ni za Hrvate u Crnoj Gori ni uopšte za budućnost Crne Gore nije nimalo naivna, naprotiv- i da se i Hrvatima u Crnoj Gori i samoj Crnoj Gori može jednog dana vratiti kao bumerang i osvetiti, ilustrovaću samo jednim, ali veoma upečatljivim primjerom: upravo je poslanik HGI-ja u Skupštini Crne Gore bio onaj poslanik čiji je glas bio presudan za nedavno izglasavanje katastrofalnog  Zakona o uređenju prostora. A primjera sličnog- dakle ekstremno štetočinskog- djelovanja pomenutog poslanika HGI-ja u Skupštini Crne Gore moglo bi se navesti još. Princip bella figura bella pitura u svom punom izražaju.

Kad su u pitanju Hrvati u Crnoj Gori, princip bella figura bella pitura  ne ograničava se, nažalost, samo na stranku HGI, (tobožnjeg) jedinog političkog predstavnika Hrvata u Crnoj Gori ( kako to čelnici HGI-ja vole istaći). Na principu bella figura bella pitura počiva i postojanje Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore ( HNV CG). Sve i da je kompletno djelovanje HNV-a bez mane ( a daleko je i predaleko od toga), i sve da je aktuelni predsjednik HNV-a izabran apsolutno zakonito ( a o zakonitosti njegovog izbora na tu funkciju pravnici bi imali štošta zanimljivo primijetiti), aktuelni predsjednik HNV-a je po struci- pitur ( „farbar“ po bokeški). Da odmah naglasim: nije mi namjera da u ovom članku nipodaštavam nijedno i ničije zanimanje, niti određenog čovjeka preko tog zanimanja. Kvalitetan pitur ( sa dugosilaznim akcentom na U u govoru domicilnih Bokelja u Tivtu i Kotoru) potreban je jednoj zajednici i jednom društvu isto kao i, npr., dobar  ljekar ili dobar univerzitetski profesor. Ali ima to jedno prokleto ali: u istinski razvijenom i zrelom društvu- ili ako hoćete u društvu u kome postoji bilo kakav zdravi impuls- jedan farbenmajstor jednostavno NE MOŽE biti predsjednik bilo kakve nacionalne institucije od značaja. Možda bi i mogao da je u pitanju nacionalna zajednica koja je- sticajem nekih nesretnih istorijskih okolnosti- ostala bez kompletne svoje društvene elite. Hrvati u  Boki Kotorskoj i u Crnoj Gori, srećom, ( još uvijek) nisu u toj istorijskoj poziciji. Tako da činjenica što je pitur na čelu Hrvatskog nacionalnog vijeća CG– kako god i zbog čega god da je baš on izabran na tu funkciju ( a ovo drugopomenuto nije teško pogoditi)- manje govori o njemu samom, a mnogo više o zemlji i o režimu u zemlji u kojoj čovjek sa takvim stručnim kvalifikacijama može biti na čelu jedne značajne manjinske institucije. Ali važno je da Crna Gora ima svoje Hrvatsko nacionalno vijeće i da se pred eurobirokratama može pohvaliti „brigom“ o interesima crnogorskih Hrvata. Bella figura bella pitura.

Pomenusmo negdje na početku ovog članka da hrvatska djeca u Boki Kotorskoj imaju i nastavu hrvatskoga jezika. Na toj nastavi ( kako se lično uvjerio autor ovog članka slušajući jedan prilog na Radiju Dux) oni, između ostalog, „uče“ i to da su ZBOG i RADI, ni manje ni više nego veznici. Opet na djelu princip bella figura bella pitura.                                                     

Polazeći od rečenog, neko maliciozan bi- na osnovu ovog opisa „predstavnika“ Hrvata u Crnoj Gori- parafrazirajući vladiku Danila iz  Gorskog vijenca mogao zavapiti: „O kukavno hrvatstvo ugašeno!!“. Nije, naravno. Hrvati u Crnoj Gori i većina njihovih institucija samo dijele sudbinu svih crnogorskih institucija koje su u ovom trenutku zarobljene, privatizovane od strane jedne partije i društvene kvazielite, te samim tim nefunkcionalne i svedene na princip bella figura bella pitura. Kad će se to oslobođenje institucija desiti, zavisi samo i isključivo od građana Crne Gore i pobjede-kod istih- principa građanskog nad principom kmetovskog.