Miomir Abović : Plakatiranje i pariranje

„Glagolska imenica pariranje iz naslova ovog članka ne znači ono što uobičajeno znači, dakle „odbijanje (nečijeg) napada“. Pariranje iz naslova moj je neologizam, proizvod moje jezične invencije i ovdje znači „dijeljenje, udjeljivanje (tuđih) para nekome ili sebi“, ističe u Miomir Abović u autorskom tekstu.„(Uzgred budi rečeno, pára je turcizam koji je u turskom jeziku prvobitno značio „sitni novac, četrdeseti dio turskog groša“). Odakle mi ideja za ovakav naslov? Otuda što su u aktuelnoj Crnoj Gori plakatiranje i pariranje veoma često (bili) komplementarni i kompatibilni procesi. Gotovo bih mogao reći da su to procesi koji su dvije strane jedne te iste medalje i koji su- kad je politička praksa vladajućeg režima u Crnoj Gori (ali ne samo vladajućeg režima u Crnoj Gori nego i šire)-  dijalektički povezani. Medalja koja se kuje procesima plakatiranja i pariranja zove se apsolutna vlast DPS-a, a kao posljedicu te medalje- koja nam gotovo trideset godina visi o vratu- imamo duboko totalitarizovano i kriminalizovano društvo. Plakatiranje zapravo omogućava pariranje i obrnuto. Naime, poslije čestih plakatiranja u ovih dvadeset osam godina (uoči izbora, referenduma, pojedinih istorijskih događaja itd.) dolazilo je do isto tako čestih pariranja, poslije kojih su jedni postajali još bogatiji i bahatiji, a drugi još siromašniji i nezadovoljniji. Sa druge strane, isto tako česta pariranja bila su praćenja plakatiranjima kako bi se ublažilo nezadovoljstvo onih koji su u pariranju ostali kratkih gaća i kako bi im se ponudili razlozi za zadovoljstvo ili nezadovoljstvo neke druge vrste.

U Tivtu ovih dana dijalektički crnogorski proces plakatiranje-pariranje/pariranje-plakatiranje ide u smjeru od pariranja ka plakatiranju. Naime, prije nekoliko dana predsjednik Opštine g. Siniša Kusovac bio je izdašan u pariranju Adriatic Marinas-a tako što je ovoj firmi poklonio 5,6 miliona eura novca poreznih obveznika grada Tivta. I, gle čuda, nekoliko dana kasnije došlo je do plakatiranja: po Tivtu su izlijepljeni izvjesni plakati na čiji su sadržaj juče oštro reagovali opštinski odbori dvaju srpskih nacionalnih stranaka. A prisjetimo se: mjesec i nešto dana prije pariranja g. Siniše Kusovca Adriatic Marinas-a novcem poreznih obveznika Tivta predstavnici Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore– čija je duboka servilnost aktuelnom režimu opštepoznata stvar- javno su pokrenuli pitanje prava na rekonstrukciju manastira na Miholjskoj Prevlaci; o tome sam tada pisao i na to sam tada ukazivao kao na manipulaciju smišljenu da se medijska pažnja preusmjeri sa, u tom trenutku, očekivanog Kusovčevog potpisa na Odluku o oprostu duga za opremanje komunalne naknade Adriatic Marinas-u. Zapitajmo se sad: jesu li ova dva događaja- jedan prije pariranja Adriatic Marinas-a od strane g. Siniše Kusovca, a drugi poslije tog čina- slučajni, i da li se slučajno dešavaju baš u trenutku kada se dešavaju (u trenutku kad je, konačno, i Aerodrom Tivat na putu ka davanju u koncesiju)? Autor ovih redova smatra da tu apsolutno nema nikakvih slučajnosti. Štoviše: oba događaja- i javno osporavanje prava na rekonstrukciju manastira na Miholjskoj Prevlaci od strane  Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore  i jučerašnje lijepljenje plakata određenog sadržaja- sračunati su na svjesno i plansko potpirivanje međunacionalne netrpeljivosti u Tivtu. A boljeg načina da se skrene pažnja sa katastrofalnih ekonomsko-infrastrukturnih poteza aktuelne tivatske lokalne uprave i Vlade Crne Gore- poklanjanja 5,6 miliona eura Adriatic Marinas-u i najavljenog davanja Aerodroma Tivat u zakup- od potpirivanja međunacionalne mržnje nema. Ako uopšte išta znaju, ljudi na vlasti u Crnoj Gori znaju da je produbljivanje ideoloških, religijskih i nacionalnih podjela najbolji metod za amortizaciju nezadovoljstva ljudi povodom loše ekonomske politike, sve lošijeg ukupnog kvaliteta života, dubokog i nezdravog socijalnog raslojavanja te nesposobnosti i nemanja želje od strane aktuelnog režima da stvori uslove za stvarni ekonomski prosperitet i za oslobađanje društva od partitokratskih stega. Obljetnice nekih značajnih istorijskih događaja- kojima bi inače trebalo da se bave isključivo ljudi od struke, tj. istoričari- samo su odličan povod za to.

Pomenuo sam negdje u članku da je plakatiranje usmjereno kako na stvaranje određenog nezadovoljstva kod ljudi tako i na stvaranje zadovoljstva. Dakle, plakatiranje nije nužno usmjereno na stimulaciju destruktivnih emocija. Moglo bi se reći da postoje dvije vrste plakatiranja (uzetog u širem, metaforičkom smislu): sa jedne strane, plakatiranje sračunato na mobilizaciju određenog vida nezadovoljstva kod jedne skupine ljudi i na stimulaciju relacije PROTIV nekih drugih ljudskih skupina- plakatiranje koje se prije svega temelji na ideološkim, religioznim i nacionalnim motivima- i, sa druge, plakatiranje sračunato na izazivanje površnog zadovoljstva. U ovu drugu vrstu plakatiranja uključujemo sve one plakate koji najavljuju koncerte turbofolk i rap zvijezda, predstave umjetničkog „kvaliteta“ Kursadžija i manifestacije sličnog tipa. (Nažalost, u totalitarnim i kriminalizovanim društvima čak i visoka kultura nužno postaje sredstvo manipulacije). Obje pomenute vrste plakatiranja imaju isti cilj: (samo)zaborav pojedinca od katastrofalnog stanja u kome se tivatsko i crnogorsko društvo nalaze. Mnogo veći broj ljudi nego što je to sad slučaj konačno mora- žargonom mladih rečeno- „provaliti“ ovaj zlokobni mehanizam manipulacije sadržan u formuli plakatiranje-pariranje/pariranje-plakatiranje. I ne samo “provaliti” taj mehanizam nego jednom zasvagda raščistiti sa njim u svom umu te kazati jedno veliko NE onima koji ga toliko dugo godina- na štetu najvećeg broja ovdašnjih ljudi- konstantno i uporno plasiraju“, ističe Miomir Abović.