alt

MOLITVA U MASLINJAKU

Piše: Mašo Čekić                        

                                                MOLITVA  U  MASLINJAKU

 

            Na luštičkom poluostrvu sredinom XVIII vijeka živi  nešto manje od 1.000 stanovnika: u Krtolima 313, a u luštičkim selima 559.

U statističkim listovima  iz 1758 godine popisane su,  na cijelom poluostrvu, 202 kuće, od kojih je u krtoljskim selima 90.

Popisana je i stoka. Tek da se u Veneciji zna kako žive najudaljeniji podanici . A podaci će valjati i za obračun poreza.

Pa se upisuje: 200 junadi i krava, 20 volova, 43 tovarne životinje i 1.600 grla sitne stoke.

I mlinovi za masline.

           U cijeloj Boki ih je 136, na Luštici 34 i krtoljskim selima 12.

U Kotoru su popisana 4 mlina za masline, Bogdašići imaju jedan mlin, a Škaljari tri. U Grblju je 22 mlina, Kavču 4, Tivtu 11, Lastvi 8, Stolivu 4, Prčanju 5, a u hercegnovskom kraju 28.

U Boki Kotorkoj tada je 15 kuća koristilo jedan mlin za masline. Red se znao i poštovao kako bi svi na vrijeme samljenli masline i pohranili ulje. Pomagalo se međusobno, a svi veći poslovi obavljani su mobama. Posebno se udruživalo i ispomagalo u sakupljanju maslina i prevoženju kamenih pila koja su dostizala zapreminu od jedne do dvije tone.Najčešće su prevoženi  sistemom saonica: izmiještanjem balvana.

        alt      Na Luštici je, kao i danas, bio najveći broj stabala maslina, a proizvodnja maslina i maslinovog ulja jedno od glavnih zanimanja stanovnika. Maslinjaci zasađeni najčešće stablima „žutice“, na tlu sastavljenom od  pješčara, gline i laporca, dobro su i redovno rađali. Žutica je davala i do 20 posto ulja pa ga je bilo za domaće potrebe ali i izvoz.

          Luštičko ulje dobro se prodavalo na pijacama duž jadranske i apeninske obale, posebno u Veneciji. O tome svjedoče brojna sačuvana dokumenta i trgovački listovi.

             Godine 1796. patron Luka Barbić iz Krtola, svojim brodom prevozi u Veneciju 200 barila kvalitetnog maslinovog ulja.

Slično je bilo i sa luštičkim vinom, omiljenim u Veneciji, posebno onim koje su Krtoljani pravili od loze iz Polja . U bezvodnom kraju u kome nema ni jedan izvor trud  trud i muka stanovnika nagrađivana je dobrim  prinosima pa se, za dobrih godina, vino i prosipalo jer nije bilo dovoljno sudova za prinose nove berbe!

            Na Luštici je sredinom XVIII vijeka jedan mlin za masline služio za tri kuće. Broj stabala masline nije zabilježen u popisu 1758.

S obzirom na dugovječnost masline, veoma indikativan je popis sa početka XX vijeka i  iz 1936 godine. Tada je zabilježeno da na Luštici ima 98.700 stabala masline. Toliko stabala, prema procjenama,( teško im je vjerovati) ima i danas ali je priča o proizvodnji maslina i ulja danas sasvim drugačija.

          Maslinjaci su nekada prekrivali najveći dio poluostrva pa je u vrijeme berbe angažovana radna snaga iz drugih krajeva Boke.

I u vrijeme Mletaka postoje otkupne stanice za seoske proizvode. Maslinovo ulje otkupljivala je stanica koja se nalazila u Rosama.   

Teško je reći koliko se ulja proizvodilo na ovom poluostrvu u drugoj polovini XVIII i tokom XIX vijeka, ali se zna da je 1928 godine  izvezeno 36 vagona ulja, proizvedenog na Luštici.

      alt    Luštičani su bili svjesni značaja masline za opstanak na bezvodnom poluostrvu. Čuvali su i njegovali svako stablo, kao očnji vid, svjesni da njima i njihovoj djeci maslina znači i omogućava život.

Na maslinama su zahvaljivali Bogu, onako kako to niko drugi u Boki nije radio: posebnim vjerskim obredima.

          Na Cvijetnu nedjelju, posebne  posude sa uljem i cvijećem, Luštičani su nosili kroz maslinjake, a zatim ih, kao zavjet, ostavljali u crkvi.

          Na praznik Uskrsa, nakon službe u crkvi, svetom vodom su se škropila stabla maslina, a kroz maslinjake i sva sela,  nosila se litija.

Molitve u maslinjacima na jedan od najvećih hrišćanski praznika najbolje svjedoče o odnosu Luštičana prema maslini.

Na sreću, mada pritajen u zadnjih stotinjak godina, taj se odnos pomalo vraća. Iz njedara, gdje je čuvan, kao zavjet, vraća se u maslinjake.

Nije važno što ih je manje, što se stabla masline sjeku zarad neke vile bespravno građene, važno je da u maslinjake ponovo zalaze motika, kosijer i ljubav Luštičana.

Luštičke masline biće sačuvane. I to je najvažnije.  

   Kao u staroj izreci: svuda pođi ali doma dođi, Luštičani su opet prigrlili maslinu. Zato je i procvjetala bujnije nego minulih godina.

                   Molitve predaka su uslišane.