NA DANAŠNJI DAN: ROĐEN IBRAKADABRA

Zlatan Ibrahimović (3. oktobar 1981., Malme) odrastao je u Rozengardu, predgrađu Malmea, punom Somalijaca, Turaka, Jugoslovena, Poljaka i Šveđana. Živio je u skromnom stanu na četvrtom spratu u brojnoj porodici: Sanela, njegova jedina prava sestra, dvije godine starija od njega, dvije polusestre, mali sin od brata Aleksandar zvani Keki. Mati Jurka je puno radila da bi imali šta da jedu. Čistila je 14 sati dnevno I bila je gruba žena, često ih je tukla drvenim kutlačama. Nije znala da ih pomiluje, niti kaže lijepu riječ.

Zlatan nije imao ni dvije godine kad su mu se roditelji razveli, i ničega se ne sjeća iz tog perioda. Samo zna da nisu imali dobar brak. On i Sanela su oca viđali svakog drugog vikenda i uživali su u vremenu provedenom s njim. U stanu u kome je živio s majkom i ostalim ukućanima bilo je mnogo problema, pa su socijalni radnici 1990. odlučili da Sanela pređe kod oca, a Zlatan ostane kod majke. Ali, nije mogao bez Sanele i jednog dana prešao je kod oca, koji je u međuvremenu počeo mnogo piti. Nakon novog ispitivanja u martu 1991., socijalni radnici odlučuju da Sanela pređe kod majke, a Zlatan ostane kod oca. Sanela je danas frizerka, prekinula je kontakt s ocem zbog njegove zavvisnosti o alkoholu, i ponekad joj mušterije znaju reći: “Bože, kako ličiš na Zlatana!”, a ona odgovori: “Ne, nego on liči na mene.”

Zlatanov otac Šefik Ibrahimović bio je domar u jednoj zgradi, i kada bi se vratio s posla želio je mir. U dobrom raspoloženju bio je pravi zabavljač, zaljubljen u muziku s jugo-prostora. Zlatan je živio s ocem i njegovim sinom iz prethodnog braka, Sapkom, koji je rođen u Bijeljini, ali su se poslije jedne teške svađe razišli. Šefik i Zlatan ostali su sami, bez ikoga, praznog frižidera, s mnogo piva kojeg je otac nekontrolirano salijevao. Zlatan navodi da je često bio gladan kao vuk. Kako je bio frustriran zbog praznog frižidera, Heleni, sadašnjoj nevjenčanoj supruzi, uvijek govori da frižider mora biti totalno pun. Kada njegovi klinci, Vinsent i Maksi, plaču jer hrana nije još gotova, često pomisli: “Samo kad biste znali koliko vam je dobro!”

Prvi klub u kojem je igrao zvao se MBI. Imao je samo šest godina kada je počeo trenirati. Na trening je išao ukradenim biciklima. Kasnije je prešao u FBK Balkan, gdje mu je trener bio Bosanac, koji se prema igračima odnosio očinski. Upoređujući ova dva kluba, Zlatan Ibrahimović kaže: “U MBI Malme švedski očevi gledaju utakmicu i viču: Hajmo momci. Dobro je! U FBK Balkan očevi su vikali: kako to igraš, budaletino… Mislio sam: “Odlično, baš kao kod kuće. Ovdje mi je dobro!” Kada je imao 13 zaigrao je u većem klubu, Malme. Zbog temperamenta, često je kao dijete upadao u konflikte u klubovima, i tada je razmišljao da prekine s fudbalom, bavi se tekvondoom, hokejom… A otac je želio da mu sin bude advokat. Išao je u gimnaziju u školi Borgar, društveni program, smjer fudbal: “U Borgaru su se nosili Ralf Loren džemperi, Timberland cipele i košulje. Samo to! Prije skoro da i nisam vidio momka u košulji, i odmah sam shvatio da moram hitno poraditi na tome.” U to vrijeme primao je državnu stipendiju od 795 kruna (oko 80 eura) mjesečno. Od te pomoći kupio je prvi Davis Jeans, koji je bio najjeftiniji, i još nekoliko majica (tri po 99 kruna). Probao je nekoliko stilova, nijedan mu nije odgovarao. “Džaba, iz mene je zračio Rozengard. Ne ide ovo uz mene. Čitav život sam bio mali.”
Prvi ugovor potpisao je s U20, klubom koji je osnovan pri školi Borgar. Slijedio je Amsterdam Turnir klasična predsezonska turneja u Holandiji, na visokom nivou, a te godine učestvovali su i Milan, Valencia i Liverpool. Zablistao je, posebno u utakmici s Milanom, kada je cijela amsterdamska Arena bila na nogama i vrištala i kada su ga novinari poslije utakmice prozvali novim Van Bastenom. Pričalo se tada da ga Milan želi kupiti. Međutim, njegov trener Ko Adrianse nije pokazivao zadovoljstvo. Bio je hladan kao led. Ibrahimović je zbog toga mnogo patio. Živio je bijedno. Nije ima novca ni da se kvalitetno hrani: “Bio sam najskuplji momak, a najmanje sam zarađivao.” Tada je shvatio da ga je Hase Borg, agent koji ga je prodao, pokrao, i sjetio se njegovih riječi: “Agenti su lopovi.” Nazvao ga je i tražio svojih 10 posto, na šta je ovaj rekao da su te pare položene u jedno osiguranje u Engleskoj. Našao je novog agenta, Andersa Karlsona, i tada je shvatio da agenti nisu lopovi i da igrač bez agenta ne može sam ništa.

U maju 2002. zablistao je i spasio Ajaks u finalu kupa Holandije, kada je na utakmici s Utrehtom, njihovim najvećim protivnikom, ubačen u igru tek u 78. minuti. Kada su navijači Utrehta već mahali zastavama i pjevali slavljeničke pjesme, uslijedio je produžetak u kome je Zlatan dao odlučujući gol i kada se, nakon dužeg vremena, njegova igra pokrenula s mrtve tačke. “Tada sam se vratio. Svima sam pokazao, cijela Arena je poludjela. Sve je vibriralo od sreće i razočarenja, i živo se sjećam kada mi je Koeman pritrčao i rekao: Thank you very much! Thank you very much! Ta se sreća ne može opisati.”

Juventus ga je 2004. godine kupio za 16 miliona eura. Kada je stigao, pitali su se da li je Zlatan spreman za Italiju, na šta im je njegov agent Mino kontrirao: “Je li Italija spremna za Zlatana?” Vremenom je postao najvažniji igrač Juventusa, jer je konačno, uz jak pritisak trenera Fabia Kapela, shvatio da je on tu da daje golove, a ne da vodi igru. Nakon kratkog boravka u Juventusu, razmišljao je: “Ajaks, šta to bi? Jedna mala škola u poređenju s Juventusom!”
Fabia Kapela ovako je opisao: “Kad bi se pojavio, sve i jedan igrač stajao bi na liniji. Kada je bio ljut, niko ga nije smio pogledati u oči, i ako ne iskoristiš šansu koju ti je dao, možeš prodavati hot-dog ispred stadiona. Pred Kapela ne dolaziš sa svojim problemima. Kapelo nije tvoj jaran. On ne ćaska s igračima, ne na taj način. On je čelični vođa, i nije dobar znak kad se dere na tebe. Ja volim moćne momke sa stavom, a Kapelo je vjerovao u mene.”

Nakon toga kupio ga je Inter za 27 miliona eura. Te godine bio je to najskuplji transfer u seriji A. Barselona je kupila Ibrahimovića 2009. za 66 miliona eura, jedan više od sume koju je Milan dobio za Kaku. “Ne možeš ići”, rekao mu je Murinjo. “Sori, moram iskoristiti ovu šansu”, uzvratio je Zlatan. “Ali, ako ti odeš, i ja ću.” I ubrzo nakon toga i Murinjo je napustio Inter i prešao u Real Madrid. Na Kamp Nou doček mu je priredilo 70 hiljada ljudi. Svi su skandirali njegovo ime. “Cijelo tijelo mi je vibriralo, tresao sam se, bilo je to previše adrenalina za mene, sjećam se da sam želio otići u svlačionicu i smiriti se.”

U velikom dijelu knjige Ibrahimović govori o epizodi u Barseloni, koju je obilježio latentni sukob s trenerom Guardiolom. Navodi da je već na početku shvatio da je Barselona institucija, da su igrači bili fini, tamo je bio i njegov stari drug iz Ajaksa i Intera, Maksvel. Niko se nije ponašao kao superstar, što mu je bilo čudno. “Naprimjer, ako u Italiji trener kaže hopa, zvijezde se odmah pitaju: zašto bismo skakali? Ovdje svi skaču. Ja tu nisam pliv’o, nikako. Ali sam razmišljao: voli klub! Ne potvrđuj njihove predrasude! Zbog toga sam se počeo prilagođavati.

Ipak, nikad se nije do kraja prilagodio. Zbog toga je sada u PSŽ-u , prvi “princ među prinčevima”

 

U tekstu upotrebljeni odlomci knjige “Ja sam Zlatan Ibrahimović – moja priča”