NA DANAŠNJI DAN: ROĐEN MARADONA

 

PIŠE:KRSTO JOVANOVIĆ

 

Argentina i fudbal. Svakom pravom poznavaocu najvažnije sporedne stvari na svijetu su te dvije riječi dovoljne da bi mu pao na pamet Dijego Armando Maradona, koji je po mnogima najbolji fudbaler svih vremena. Rođen je 30. oktobra 1960. godine u Aveljanedi, Buenos Aires, kao peto od osmoro djece Ćitora i Tote Maradone.
 
KLUBOVI
Nakon što je prve fudbalske korake učinio u malim klubovima Estrelja Roha i Los Seboljitas, 1975. godine je zapao za oko skautu Arhentinos Juniorsa, Fransisku Kornehu, koji je od početka bio očaran fudbalskim umijećem sićušnog Dijega. Korneho je jednom izjavio da je oduvijek znao da će od Maradone biti veliki igrač, s obzirom da, kako je rekao “Dijego sa loptom može da uradi sve, ona se lijepi za njegove noge.”. Nakon godinu dana, 10 dana prije 16. rođendana, Maradona debituje za prvi tim Arhentinosa. Crveno-bijeli dres je nosio pet sezona, gdje je na 167 utakmica bio strijelac 116 puta, uz petostruku titulu najboljeg strijelca lige. Dok je igrao za Arhentinose, umalo nije prešao u Šefild Venzdej, koji je za mlađahnog Dijega tada nudio velikih 600.000 funti. Ipak, 1981. godine je bilo vrijeme za odlazak iz ne tako jakog Arhentinosa i za obeštećenje od milion funti prelazi u redove Boke Juniors, gdje se zadržava samo jednu sezonu i osvaja titulu uz 28 postignutih pogodaka. Takve partije nisu mogle da prođu nezapaženo, pa za 5 miliona funti odlazi u Barselonu. Međutim, španska avantura nije dobro počela, prvo borba sa hepatitisom, pa slomljen zglob poslije grubog starta Bilbaovog Gojkoćee su prijetili da ugase zvjezdanu karijeru argentinskog majstora fudbala. Tokom dvije sezone u Barseloni, postigao je 38 golova, ali zbog čestih sukoba sa tadašnjim predsjednikom kluba, Hoze Luisom Nunjesom, 1984. godine traži transfer. Priliku da ugrabi talentovanog Argentinca, nije propustio Napoli, koji je isplatio tadašnji svjetski rekord – 6,9 miliona funti! Postoji čak priča koja kaže da su navijači Napolija skupljali pare da bi pomogli svom klubu u ostvarivanju ovog transfera iz snova! U Napulju je ostvario vrhunac svoje karijere. Ubrzo je postao božanstvo navijačima, koji vrijede za jedne od najvjernijih u Evropi, a on im je vratio time što je njihov klub vodio do dva Skudeta, jednog Kupa Italije i titule u Kupu UEFA. Uz to je dva puta bio vicešampion Italije i finalista Kupa. Koliko je značio za fudbalski klub Napoli i njegove navijače, dovoljno govori činjenica da je povučen iz upotrebe nebesko-plavi dres sa brojem 10. Nakon sedam godina u Italiji i 15 mjeseci zabrane igranja zbog pada na doping testu, Maradona 1992. godine prelazi u Sevilju, iako je imao ponude Real Madrida i Marseja. Spreman da još jednom oživi posrnulu karijeru, vraća se i u reprezentaciju sa kapitenskom trakom, međutim, epizoda u Andaluziji je kratko trajala i tako je poslije samo jedne sezone uslijedio povratak u rodnu Argentinu, tačnije u Njuels Old Bojs. Za crveno-crne iz Rozarija je odigrao samo pet utakmica, s obzirom da mu je 1994. raskinut ugovor zbog nedolaženja na treninge. Kući, u Boku Juniors, se vraća 1995. godine, gdje u prvoj sezoni igra sa svojim velikim prijateljem, takođe povratnikom iz Evrope – Klaudijom Kaniđom! Iako u poodmaklim godinama, Maradona uspijeva da u svojoj posljednjoj sezoni aktivnog igranja osvoji drugo mjesto u Aperturi 1997. godine, samo bod iza najljućeg rivala, Rivera!
 
REPREZENTATIVNE SELEKCIJE
Za razliku od velike većine fudbalera, Maradona je prvi dodir sa reprezentacijom imao sa “A” selekcijom, 27. februara 1977. godine, na meču protiv Mađarske. Ipak, ubrzo je uslijedilo i možda najveće razočarenje u njegovoj karijeri – tadašnji selektor Argentine, Sezar Luis Menoti, ga ne poziva za Svjetsko prvenstvo 1978. godine, pravdajući svoju odluku činjenicom da je Maradona premlad da bi izdržao pritisak takvog takmičenja. Godinu dana kasnije vodi Argentinu do titule svjetskog prvaka za mlade, a osvojio je i Zlatnu loptu tog turnira. Svoj prvi nastup na Svjetskim prvenstvima je imao 1982. u Barseloni protiv Belgije. Katalonska publika je željela da vidi na djelu novo pojačanje “blaugrane”, ali Dijego nije ispunio očekivanja ni na tom meču, ni uopšte na turniru. Četiri godine kasnije došlo njegovih “pet minuta”. Na Svjetskom prvenstvu u Meksiku je odigrao svaki minut na svakom meču, bio je strijelac pet puta, a imao je isto toliko i asistencija! Najupečatljivija utakmica će svakako ostati četvrtfinalni duelprotiv Engleza (2:1), koja je bila dodatno nabijena emocijama zbog rata Argentine i Engleske oko Folklandskih ostrva. Dijego je na toj utakmici ispisao istoriju fudbalske igre. Prvi gol je svima dobro poznata “Božja ruka”, dok je drugi gol proglašen za najbolji gol ikad viđen na Svjetskim prvenstvima, kada je krenuo sa centra i predriblao svakoga ko mu se našao na putu, čak i nemoćnog golmana Šiltona i pogodio za slavlje cijele Argentine, a Engleze poslao kući. U polufinalu je pala Belgija (2:0) uz dva gola Maradone, dok su u finalu poklekli Zapadni Njemci (3:2). Nakon tog meča, slavlje je moglo da počne i pehar šampiona Svijeta je bio u Dijegovim rukama. Uz to, proglašen je za najboljeg igrača turnira, a dan-danas je jedini fudbaler koji je bio najbolji na SP za mlade i za “A” selekcije. Tokom igara u dresu Napolija, došlo je Svjetsko prvenstvo 1990. u Italiji. Koliko je bio obožavan od tifoza Napolija, i više nego dovoljno govori činjenica da je većina Napolitanaca na Svjetskom prvenstvu navijalo za Argentinu, ne za Italiju! Na ovom šampionatu, “gaućosi” su jedva prošli grupu, pobijedili Španiju u osmini finala poslije produžetaka (2:1), u četvrtfinalu je uslijedio duel protiv Jugoslavije, koji je morao da bude riješen izvođenjem jedanaesteraca. Nekoliko mjeseci prije te utakmice, golman Jugoslavije, Tomislav Ivković je u dresu Sportinga odbranio penal Maradoni u meču UEFA kupa protiv Napolija. Ovoga puta je Maradona bio siguran u sebe i ponudio Ivkoviću 100 američkih dolara ako mu odbrani, što je ovaj i uradio. Međutim, Argentina je ipak bila bolja poslije penala i prošla u polufinale, gdje je pobijedila domaćina turnira, Italiju, takođe na penale. U finalu ih je čekala Zapadna Njemačka, koja je dočekala svoju osvetu za poraz u finalu četiri godine ranije. Svjetsko prvenstvo 1994. godine je za Maradonu predstavljalo definitivno početak kraja uspješne karijere. Bio je starter na prva dva meča grupe, ali je prije treće utakmice na turniru poslat kući, zbog pada na doping testu. Na 91 utakmici u reprezentaciji je postigao 34 gola.
 
SKANDALI
Ako se za ijednu fudbalsku karijeru može reći da je protkana skandalima, onda je to definitivno karijera Dijega Maradone. Najviše problema je imao zbog kokaina, kojeg je prvi put probao još dok je igrao za Barselonu, ali iako su sumnjali, čelnici Barselone nisu ništa govorili, željevši za zaštite svoju veliku investiciju. Najveću kaznu zbog dopinga je dobio 1991. godine, dok je bio u Napoliju, kada je kažnjen sa 15 mjeseci zabrane igranja. Za Napulj ga veže i skandal sa tadašnjom djevojkom, Kristijanom Sinagrom, sa kojom ima sina, kojeg dan-danas nije priznao. Na povratku u Argentinu, 1994. mu je raskinut ugovor u Njuels Old Bojsima pošto je iz vazdušne puške pogodio jednog novinara! I godinu dana kasnije je na jednoj utakmici Boke slikan kako se tokom proslave gola, ljubi u usta sa tadašnjim saigračem Klaudijom Kaniđom. Jedna od najprepoznatljivijih stvari u fudbalu je i vječno pitanje “Ko je bolji? Maradona ili Pele”. Isto to pitanje je predmet dugogodišnje polemike među ovom dvojicom, a u posljednje vrijeme se preselilo i na mlađe fudbalere, s obzirom da Pele govori da je Nejmar trenutno najbolji, a Maradona lobira za Mesija. Međutim, Maradona na skoro svakom intervjuu voli da se dotakne te teme i uputi nekoliko otrovnih strelica prema najboljem brazilskom fudbaleru svih vremena.
 
TRENERSKI POSAO
Ona krilatica da “odličan fudbaler ne mora biti odličan trener” je potpuno tačna u Maradoninom slučaju. Prvi trenerski posao je imao tokom zabrane igranja. Prvo je 1994. godine sa svojim saigračem iz Arhentinosa, Karlosom Frenom predvodio niželigaša Mandiju, da bi poslije godinu dana zajedno vodili i Rasing. Njegov san je ispunjen kada je 2008. imenovan za selektora Argentine. Sve je počelo kao iz bajke za Maradonu, pobijedio je u prva tri duela na kormilu “gaućosa”, ali u svom četvrtom nastupu je ostvario najgori poraz u istoriji selekcije Argentine, kada je na preko 3000 metara nadmorske visine njegova reprezentacija poražena od Bolivije sa čak 6:1! Dva meča prije kraja kvalifikacija za SP u Južnoj Africi, Argentina je bila na petoj poziciji, a prijetilo joj je i da se ne kvalifikuje. Međutim, pobjede u posljednja dva meča, naročito posljednja protiv Perua, kada je Palermo postigao gol u smiraju utakmice će ostati upamćena. Poslije utakmice, Dijego je Palerma nazvao San Martin (Sveti Martin). U Južnoj Africi, sve tri pobjede u grupi, pa duel sa Meksikom u osmini finala (prolazak kroz produžetke) je vodio do četvrtfinala gdje je Argentina razbijena od Njemaca sa 4:0. Godinu dana poslije ispadanja sa Svjetskog prvenstva, Maradona je našao novi trenerski posao i to u Al Vaslu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Poslije godinu dana obavljanja te funkcije dobio je otkaz, a kao glavni razlog naveo je neslaganje sa Upravom kluba oko dovođenja pojačanja potrebnih za osvajanje titule. Avgusta ove godine je angažovan od strane Deportiva Rijestre iz četvrte argentinske lige da obavlja funkciju “duhovnog trenera”.