alt

NA ŽIVOT I SMRT: Svinje i pilići

 

PIŠE:Andrija Petković

 

 

Večeras od 23 i 15 igra se jedan od najvećih svjetskih derbija: River Plata – Boka Juniors. Derbi od kojeg drhti čitava Argentina.

Stariji ljubitelji dobrog kviza vjerovatno se sjećaju Kviskoteke i čuvene igre asocijacija, u kojoj se na osnovu četiri zadata pojma dobijalo konačno riješenje. Pa ajde da se malo igramo…? Evita Peron, tango, Boka Juniors i River Plata. U pravu ste… U pitanju je Argentina. Zauvijek prva  dama južnoameričke zemlje i ples, te dva najslavnija fudbalska kluba sigurno nas na najbolji način, pred velike ekonomske krize, asociraju na podneblje „gaučosa“. Priča o njima stara je gotovo koliko i sama najvažnija sporedna stvar na svijetu, a njihovi derbiji su nešto za šta svaki pravi ljubitelj fudbala živi. Mnogima je san da jednog dana budu gosti stadiona „Monumental“ ili „Bombonjere“ i zauvijek postanu dio fudbalskog spektakla, koji se dugo prepričava. Sve do nekog novog, još žešćeg derbija i dvije sukobljene navijačke strane, čija mržnja dostiže granice pravog rata i u najboljoj mjeri odslikava temperament prgavih južnjaka, koji se za fudbal rode, žive i sa fudbalom u srcu i umiru.

Podjela na navijače Boke Juniors i River Plate nije samo podjela običnih fudbalskih fanatika, to je podjela koja doslovno oličava nepremostivi jaz u Argentini, jaz koji traje vjekovima i odvaja bogate od siromašnih. Tako navijači Rivera, popularni „pilići“, koji stanuju u sjevernom djelu Buenos Airesa, Njunjesu,  sebe još vole da nazivaju „milionerima“ i predstavljaju sloj bogatih, koji upravljaju svim značajnijim ekonomskim i prirodnim resursima u ovoj zemlji.

altSa druge strane su navijači Boke Juniors, uglavnom sastavljeni od pripadnika najsiromašnijih slojeva društva i radničke klase, potekli iz siromašne  četvrti  Boke. Čak i najslavniji fudbaleri ovog kluba poput Maradone, put ka zvjezdama počeli su da krče po prašnjavim ulicama „tjerajući“ popularnu „krpenjaču“. Mada su sastavljeni od brojnih podgrupa, univerzalni naziv za sve njih jeste „Svinje“.

Ono što je interesantno jesu statistički podaci koji potvrđuju da je broj pristalica ova dva kluba gotovo izjednačen. Tako za Boku Juniors, navija 10. 791.030 Argentinaca ili 31,2 %, dok „srebrna rijeka“, kako bi se na našem jeziku prevelo ime River Plate, za sobom ima 10.375.990 navijača (30 %). Daleko za njima su ostali argentski klubovi poput Indipendientea  (7%), Rasinga (5,3 %), San Lorenca (4,2 %), Rozaria (3,2 %)… I ovi podaci dovoljni su da pruže sliku fudbalske Argentine podjeljene na dva tabora.

A ta slika je sve samo ne vesela. Naime, prema podacima policije Buenos Airesa, od 1931. godine, otkako je fudbal postao profesionalni sport u Argentini,  zbog njega je ubijeno čak 178 osoba. To su samo zvanični podaci, a pretpostavlja se da je stvarni broj žrtava daleko veći i da je policija apsolutno nemoguća da spriječi ovakve izlive „ljubavi“ između „Pilića“ i „Svinja“. .

Jedna od posljednjih žrtava je i čuveni vođa navijačkog kluba River Plate Gonzalo Akro, koji je dva dana pošto je pogođen metkom u glavu preminuo u jednoj od bolnica u glavnom gradu.  Navijač koji je preminuo u 30. godini, bio je vođa navijačke grupe “Los Baračos del Tablon”, ali mu zbog nereda u kojima je učestvovao nije bio dozvoljen ulazak na stadion River Plate “Monumental”.  Pretpostavlja se da je ubistvo djelo navijača Boke Juniors, popularnih „Ultras Boka“, koji su prepoznatljivi po nošenju vatrenog oružja, u šta su se 2006. godine mogle uvjeriti i pristalice Rosario Centrala.

Naime, epilog sukoba navijača na putarini u blizini Buenos Airesa koji se zadesio kada su se vraćali sa utakmica Boka – Kolon odnosno Rosario – Banfild, je 123 uhapšene i 15 povrjeđenih osoba od kojih je troje smješteno na intezivnu njegu u obližnjoj bolnici s obzirom da im je pucano u glavu.

Ovaj veliki sukob samo je bio podsjećanje na čuveni događaj na auto-putu “9” u aprilu 2003. godine kada su jedni na druge “naletjeli” navijači Njuels Old Bojsa i River Plate. Tom prilikom je 13 ljudi teže povrjeđeno, a dva navijača Rivera su preminula usled ranjavanja vatrenim oružjem.

Ovakvih primjera je bezbroj, a gotovo uvijek su glavni vinovnici „pilići“ i „svinje“, pa otuda i ne čudi što je proiblem huliganizma na fudbalskim stadionima od strane argentinske vlade apostrofiran kao centralni problem zemlje. Sa njim se u manjoj ili većoj mjeri suočavaju i u Brazilu, Čileu, Venecueli, ali nigdje kao u Argentini, gdje pretjerana ljubav prema fudbalu vrlo često znači i sigurnu smrt.

 

Učenici i učitelji

Najistaknutiji navijači argentinskih klubova („barras bravas“, odnosno „žestoki momci“) putuju u susjedne zemlje, kako bi se sastali sa navijačima drugih ekipa i prenijeli im svoje znanje, koje naplaćuju u američkim dolarima.

U „nastavni program“ su uvrstili teme od onih koje se tiču navijačkih pjesama, pa do korišćenja oružja i iznuđivanja novca od klupskih direktora i igrača.

U izveštaju najtiražnijeg argentinskog dnevnika „Ore“ se navodi da je jedan od vođa navijača meksičkog kluba Pumas UNAM dva puta posjetio Buenos Aires, gdje je učio od vođa navijača Boke Juniors, takozvanih „La Doće“(Dvanaesti čovjek).

Rafael Di Zeo, vođa „La Doćea“ izjavio je da “kada su u pitanju huligani, La Doće je Harvard, gdje drugi navijači dolaze kako bi učili“.

 

Navijačko groblje

 

Uprava Boke Juniors zakupila je dio groblja “Iraola” u predgrađu Buenos Ajresa, kako bi na njemu otvorila “fudbalsko počivalište”.

Ljubitelji Boke u svom vječnom počinku mogu da uživaju uz cvijeće u plavo-žutim bojama kluba, dok ulazom u groblje dominira fontana u obliku grba njihovog voljenog kluba.

Čelnici kluba na ovu originalnu ideju došli su pošto fanatični navijači često na posljednji ispraćaj idu u kovčegu prekrivenim zastavom kluba, dok su porodice nekih ranije preminulih bivših igrača Boke već najavile da će njihove posmrtne ostatke prenijeti na novo klupsko groblje.

Cijene grobnih mjesta kreću se od 800 do 3.000 evra, pa je izvjesno da zainteresovanih za “rezervaciju mjesta” neće biti previše, pošto su za prilike u Argentini one papreno visoke.

 

Čuvena tetovaža

 

Ljubav navijača Boke Juniors i River Plate nema granica, a to je bukvalno na svojoj koži osjetio 17-godišnji navijač Boke, koji je umjesto grba voljenog kluba na leđima dobio nešto sasvim neočekivano.

Sedamnaestogodišnjak iz sjeveroistočne argentinske pokrajine Konsepsion del Urugvaj poželio je da preko cijelih leđa istetovira grb voljenog kluba, pa je svratio do lokalnog tatu majstora, koji je odradio posao onako kako je mislio da treba. Navijač se zatim vratio kući i za vrijeme ručka odlučio da se pohvali ukućanima tetovažom, ali je na njihovo zaprepašćenje na leđima umjesto grba Boke imao iscrtan veliki muški polni organ. Očigledno je da je tatu majstor navijač River Plate, koji sad čeka sudsku presudu zbog svog „djela“

 

Legende

Naravno da svaka generacija ima svog vođu i heroja kojem se navijači klanjaju kao božanstvu, ali postoje oni koji traju vječno.

Među ljubiteljima Boke Juniors, to je svakako legendarni Armando Dijego Maradona, ali je interesantan podatak da je poslije ispitivanja navijača, za boljeg, bar prema njihovoj ocjeni proglašen Huan Roman Rikelme. Pored njih tu su još i popularni „Ludak“ – Martin Plaermo, zatim Giljermo Baros Šeloto, Karlos Tevez…

„Zlatno grumenje srebrne rijeke“ čine fudbaleri poput najboljeg strijelca u istoriji Anglea Labrunje,  zatim Astrada, Pasarela, Sorin, Diaz, a zanimljivo je da je čak i jedan Urugvajac, što je za argentinske prilike nepojmljivo bio heroj navijača. Legendarni Enco Frančeskoli