Nikolić: Nominacija Bokeljske mornarice za status UNESCO-a gotovo spremna

Bokeljska mornarica Kotor, uz crkvu jedna od najdugovječnijih organizacija na svijetu, nakon što je 2013.godine prepoznata na nacionalnom nivou dodjeljivanjem statusa prvog zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Crne Gore, do kraja ovog mjeseca biće predložena Komitetu UNESCO za upis na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta.

U toku su završne aktivnosti u pripremi nominacionog dosijea, koji će Nacionalna komisija za saradnju sa UNESCO-om uputiti Komitetu za svjetsku baštinu najdalje do 31.marta ove godine. Priprema dosijea podrazumijevala je opsežan rad na definisanju najvrijednijih značajki ovog živog kulturnog dobra, čiji se nastanak vezuje za 809-godinu i donošenje mošti Svetog Tripuna u Kotor. Cijelim poslom koordinirala je sekretarka Nacionalne komisije za saradnju sa Komitetom UNESCO i Nacionalne kancelarije za saradnju sa UNESCO-om, etnološkinja Milica Nikolić.

„Već duže od godinu dana sarađujemo aktivno sa Bokeljskom mornaricom, kako bismo proces doveli do kraja. Tekst je praktično već gotov, film je u finalnoj fazi montaže. Nakon toga će biti urađena konačna selekcija fotografija, tako da možemo reći da smo u završnoj fazi kompletnog procesa“- kaže Nikolićeva.

RT: Dvanaest vjekova tradicije Bokeljske mornarice- koliko Vam je bilo teško ili lako, kao najodgovornijoj u ovom procesu, apstrahovati suštinu ove kulturološke činjenice, najpozvanijeg svjedoka izuzetno slojevite i sadržajne istorije Boke Kotorske?

Milica Nikolić: Iskreno- bilo mi je izuzetno teško. I meni i stručnom timu. Razlog tome je tekst formulara za nominaciju. Formular je ograničen brojem riječi, što je za neka poglavlja svega 150 riječi. To je doslovno par rečenica. I vi sad, u takvim poglavljima, morate da prenesete svu suštinu Mornarice, koja nije samo vezana za religijski aspekt, ili za kolo, ili za pojedine segmente poput uniforme ili tradicionalnih zanata, nego je sve to zajedno. Bilo je prilično izazovno izvući suštinu iz svega toga. A sa druge strane, svi smo mi prilično emotivno vezani za Mornaricu, i onda je teško bilo ograničiti sebe da ne idete previše u emotivan odnos, da ne nudite previše emotivne eksplikacije, nego da to bude koncizno i stručno utemeljeno. Čini mi se da smo dobro odgovorili tom izazovu. Naravno, tekst je prilazio različite faze, trpio izmjene, dok nije usaglašen do kraja. Ono što mi je jako drago je da je Crna Gora prepoznala da je Bokeljska mornarica jedno od najvrijednijih kulturnih dobara, misleći pritom i na materijalnu i nematerijalnu baštinu. Ovo je prva kandidatura koju Crna Gora pokreće za upis na Reprezentativnu listu. I to je izuzetno važno, ne samo zbog UNESCO-a, jer Bokeljska mornarica već ima prepoznat i međunarodni, i nacionalni i lokalni karakter. Važno je i zbog prepoznavanja procesa zaštite, koji funkcioniše po tzv. bottom- up principu. Dakle, inicijativa je došla od lokalne zajednice. Oni su prvi prepoznali da je Mornarica važna i da prevazilazi lokalne i nacionalne okvire, pa smo je zaštitili na nacionalnom, i sad idemo na međunarodni nivo. Mislim da je to pravi pristup, i treba da služi kao primjer za neka druga dobra, koja bi se u budućnosti mogla naći na toj listi, ili makar kandidovati ka toj listi.

RT: Postavlja se pitanje koliko mi zaista jesmo na nacionalnom nivou svjesni vrijednosti Mornarice. Koliko se njen značaj priznaje i koliko joj se pažnje poklanja i kroz obrazovni sistem, i na druge načine? Da li je ocjena da možda nismo do kraja svesni što baštinimo na mjestu?

Milica Nikolić: Ja ne bih mogla da dam takvu ocjenu. Mislim da jesmo, makar kada su u pitanju stručnjaci u oblasti kulture. Kada je u pitanju obrazovni sistem, tu se svakako može uraditi dosta. Po mom mišljenju, tema Bokeljske mornarice bi mogla da se nađe u udžbenicima, što znam da sada ne postoji. Ali isto tako znam da sama Mornarica održava edukativne radionice, njeni predstavnici gostuju u školama u Kotoru, vjerujem i drugdje u Boki, kako bi prezentovali ono što je njena tradicija, kako izgleda uniforma, što Mornarica ustvari znači. Nasljeđe koje ona njeguje i koje treba da prenesemo narednim generacijama, zapravo je suština multikulturnog društva na koje se često pozivamo. Mornarica je možda suštinski element koji oslikava ono što je Ustavom zagarantovano- građansko, multikulturno društvo. Imamo dvanaest vjekova staro kulturno dobro koje je slika multikulturalnosti, pa treba jačati upravo takav način ristupa i promocije novim generacijama, jer je suština Mornarice da se stalno obnavlja. Na kraju, imamo institut Malog admirala, koji je simbol vječite obnove Mornarice. Mislim da je to mehanizam, kojem treba dati prioritet.

RT: Iako je 2013.godine dobila status nematerijlnog kulturnog dobra Crne Gore, Bokeljska mornarica je, i u momentu nominacije prema Komitetu za svjetsku baštinu, u ingerenciji Ministarstva unutrašnjih poslova sa statusom nevladine organizacije.

Milica Nikolić: To je svakako okolnost koja nije baš adekvatna, i meni je jako žao što Mornarica i dalje ima taj status. Mislim da ona zaslužuje mnogo drugačiji status. Predstavnici Bokeljske mornarice su, koliko sam upoznata, imali više sastanaka sa ministrima kulture, sigurna sam sa ministrom Ljumovićem , a mislim i Goranovićem, kako bi se našao pravilan okvir kako bi Mornaricu trebalo organizovati na nacionalnom nivou, ne misleći pritom na diranje u njenu unutrašnju organizaciju, nego stavljanje u adekvatniji okvir koji država omogućava. To još uvijek nije riješeno, ali znam da se vode intenzivni pregovori i razgovori na tu temu i vjerujem da će to biti naredna faza, da će država, čim predamo nominaciju, svu pažnju staviti na iznalaženje adekvatnog rješenja njene formalno-pravne organizacije.

RT: S obzirom da je u pitanju živo kulturno dobro- organizacija koja djeluje, podmlađuje se, treba da obnavlja svoja materijalna sredstva, prije svega odore i oružje- da li postoji pravna mogućnost da Bokeljska mornarica bude uspostavljena kao institucija kulture?

Milica Nikolić: To je bio jedan od neformalnih prijedloga, koji su se mogli čuti na sastancima kojima sam i sama prisustvovala. Međutim, to nije bilo prihvatljivo samoj organizaciji, njima to nije odgovaralo u datom momentu. Međutim, ono što je važno je da je država prepoznala da Mornarica zaslužuje njenu punu pažnju, ne samo u smislu nalaska strukture koja će biti prihvatljiva za organizaciju, nego i u smislu finansiranja organizacije. Ministarstvo kulture je prošle godine opredijelilo 30 hiljada eura za potrebe obnove i održavanja uniformi. Pronalaze se mehanizmi kako može da se prevaziće činjenica da organizacija ima status NVO i da se obezbijedi njeno finansiranje. Bokeljska mornarica je daleko značajnija od bilo koje nevladine organizacije i mnogo drugačija u smislu svoje organizacije. Razlog njenog statusa je Zakon o nevladinim organizacijama, koji za pitanje Mornarice nije bio dobro rješenje, ali je u tom trenutku bio jedino moguće rješenje. Nadam se da će ovo pitanje u narednom periodu biti trajno riješeno, kako bi Mornarica bila formalno pravno adekvatno definisana, što će joj obezbijediti da ima odriješene ruke da se bavi onim što su njene, da kažem, savremene obaveze.

RT: Da li će do iznalaženja tog konačnog rješenja Ministarstvo kulture nastaviti da finansijski podržava Mornaricu? Svjedoci smo da je njen rad do sada bio finansiran iskuljučivo sredstvima lokalnih uprava bokeljskih opština u kojima funkcioniše matica i podružnice organizacije. U povlaštenom položaju u odnosu na ostale NVO, ali svakako nedostatnim sredstvima za njeno funkcionisanje.

Milica Nikolić: Upoznata sam sa tim o čemu govorite. Ali, ono što smo pojedinci među nama zaboravili u promišljanju Bokeljske mornarice je to da je matična institucija kulture koja se odnosi na Mornaricu Pomorski muzej Crne Gore, koji je nastao iz njenog legata. Moje je mišljenje da treba jačati tu kopču- između Mornarice i Pomorskog muzeja. To je mehanizam kako možemo prevazići te pravne, da kažem začkoljice, koje onemogućavaju direktnu saradnju i u pogledu finansiranja organizacije.

RT: Na pravnu zelenu granu, dakle, postoje naznake da ćemo uskoro izaći. Ali, kako da emotivno izađemo na zelenu granu? U kontekst procesa nominacije uključile su se političke partije i nevladine organizacije, koje za sebe kažu da prezentuju interese hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori, zajedno sa predstavnicima nekih institucija i organizacija iz Hrvatske, insistirajući da je Bokeljska mornarica prije svega kulturno nasljeđe Hrvata Boke Kotorske.

Milica Nikolić: Bokeljska mornarica je dvanaest-vjekovno kulturno dobro, nematerijalno kulturno dobro koje je vanredno važno za Crnu Goru, a prije svega lokalnu zajednicu Boke Kotorske. Bokeljsku mornaricu je očuvala lokalna zajednica Boke Kotorske. Kako su se oni nazivali tokom proteklih dvanaest vjekova, koje su se tu sve države nalazile, koji su se pravni i društveni okviri nalazili na prostoru Boke Kotorske, mi možemo da analiziramo, ali i ne moramo, jer to nije toliko relevantno. Ono što je relevantno jeste da je Bokeljska mornarica nadnacionalna institucija i da ona prihvata sve članove koji prihvataju njen statut, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, rodnu, polnu, kakvu god opredjeljenost i datost. Analiza nacionalnog diskursa u kontekstu Bokeljske mornarice je neadekvatan pristup ovom kulturnom dobru i mislim da pokazuje određeno nerazumijevanje, ne samo procesa zaštite, nego i same Mornarice. Jer, ako Mornarica samu sebe definiše kao nadnacionalnu organizaciju, kojoj nacionalnost ne igra nikakvu ulogu. Zašto bi onda neko sa strane nametao takvu vrstu okvira?! Mislim da je strašno pogrešan pristup u kom jedno kulturno dobro, koje je staro 12 vjekova, danas tumačimo kao pitanje nacionalnih manjina. To nije pitanje nacionalnih manjina. Crna Gora je građanska država. Ustav je definiše kao multikulturno društvo, u kojem svaki pojedinac, bez obzira da li je vjernik ili nije vjernik, ili je jedne, druge, treće ili pete nacionalnosti, ima jednako pravo da se identifikuje sa bilo kojim materijalnim ili nematerijalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori. Ako postoji neko kulturno dobro, koje apsolutno oslikava vrijednosti proklamovane Ustavom ove zemlje, koji Crnu Goru definiše kao građansku državu, onda je to Bokeljska mornarica, jer ona ima taj koncept nadnacionalnosti. Nacionalni okvir u pristupu Mornarici, sa stručnog i svakog drugog aspekta, je potpuno neprihvatljiv.

RT: Upravo je nacionalni prefiks, koji nose organizacije sa imenom Bokeljske mornarice koje djeluju u susjednoj Hrvatskoj, razlog što ove organizacije nemaju status podružnica matične organizacije.

Milica Nikolić: To je već pitanje unutrašnjeg ustrojstva Mornarice. Ali, tako je. Daću primjer, kako bih bih dodatno odgovorila na ovo pitanje. Prije dvije godine, na UNESCO listu Indija je upisala jogu. I u Crnoj Gori postoji joga zajednica, ja sam njen član. Ta zajednica postoji već tridesetak godina. Ali, to ne znači da je Crna Gora trebala da aplicira zajedno sa Indijom. Naravno da su to fenomeni koji prelaze granice, šire se. Ali, ako pogledamo Konvenciju, ako bismo sve gledali kao prekogranično, sve kao svačije, onda je Konvencija obesmišljena.

RT: Mornarica jeste nastala pod okriljem katoličke crkve i neraskidivo je vezana za kult Svetog Tripuna i grad Kotor. Međutim, to nije jedina činjenica koja je definiše.

Milica Nikolić: Taj aspekt niko ne dovodi u pitanje. On je svakako prepoznat i u nacionalnom registru, a našao se i u aplikaciji prema UNESCO-u. Ali, Bokeljska mornarica nema samo religijski okvir, već postoje drugi segmenti Mornarice koji su jednako važni: kolo Bokeljske mornarice, uniforme, stari zanati koji su omogućili da se te uniforme očuvaju, kao i sve ono što ona reprezentuje. Kada je u pitanju materijalna i nematerijlna kultura, vi se bavite zaštitom tzv. kulturne vrijednosti. Kulturna vrijednost suštinski se ogleda kad se kolo igra ispred katedrale Svetog Tripuna, na Trgu od oružja, u Tivtu i Herceg Novom. Mornarica je prije svega vezana za prostor Starog grada Kotora, pa onda i Tivta i Herceg Novog i Perasta. Ona zavisi od lokalne zajednice Boke Kotorske i očuvala je lokalna zajednica Boke Kotorske. Porodice koje danas učestvuju u radu Moranrice su to naslijedile od svojih predaka. Naravno da mogu da se priključe i članovi koji ne baštine porodičnu tradiciju, ali upravo su viševjekovne porodične tradicije te koje su istkale Bokeljsku mornaricu. Ako bismo je gledali kroz taj okvir, koji se nameće, to bi ponizilo vrijednost svega onoga što je 12 vjekova opstalo samostalno.

RT: Dakle, formulacija koja je ušla u nominacioni dosije je da je Bokeljska mornarica nematerijalno kulturno dobro Crne Gore.

Milica Nikolić: Mi ni u jednom momentu ne kažemo da je to crnogorsko kulturno dobro. Mi uvijek vodimo računa da je to kulturno dobro Crne Gore i nemamo nikakvu namjeru da ga označavamo kao crnogorsko, ili imenom bilo koje druge nacije. Takva vrsta pristupa je abolirana u tom tekstu i u bilo kojoj vrsti tekstova koji se nalaze u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, jer takav pristup nije poznat u našoj praksi. Nije prepoznat ni Ustavom, ni zakonima, i takav pristup mi nemamo u izradi same nominacije.

RT: Kraj mjeseca nije daleko. Kažete da je izrada filma u završnoj fazi. Kakva je procedura nakon predaje nominacije?

Milica Nikolić: Za film je potrebno da snimimo još par planiranih kadrova te konačno definišemo nekoliko fotografija koje će biti umetnute. I sam rad je jako interesantan. To je forma filma koji nije klasičan dokumentarni film. Radi se po detaljnim uputstvima UNESCO-a i jednako je važan koliko i sam tekst nominacije, i on oslikava sve ono što je rečeno u tekstu. Sastavni dio dosijea su i saglasnosti lokalne zajednice. Saglasnosti su jako važne, zbog toga što one predstavljaju inicijativu građana, institucija, udruženja, koji žele da se na taj način uključe u proces nominacije i da daju neki svoj lično odnos prema čitavom tom procesu. Prikupili smo stotine tih saglasnosti, od škola, đaka, insititucija, opština, do pojedinaca koji su imali potrebu na napišu što za njih lično znači Bokeljska mornarica. U momentima zamora, pritisnuti rokovima i velikim poslom, upravo smo posezali za tim saglasnostima i čitali ih kao stimulans da nastavimo i posao dovedemo do kraja. Tu se suštinski ogleda pristup struke ovom delikatnom i važnom pitanju- kako smo mi do sada radili, kako smo mi razumjeli Mornaricu, da li smo dobro prenijeli- u njima smo sve pročitali. Upravo te saglasnosti sadrže sve ono što Mornarica jeste. Sve smo ih preveli, i one će biti dio nominacije.

Što se tiče procedure, nakon predaje aplikacije kreću konsultacije sa Komitetom i  sugestije za korekciju eventulanih propusta i tehničkih grešaka. Nakon toga, kreće krug njihovih sesija na kojima će se, između ostalog, analizirati i naša nominacija. Konačan odgovor možemo očekivati za otprilike godinu i po.