zupa 3

O dvorcu Račica ili priča o Župi

O DVORCU RAČICA
ILI
PRIČA O ŽUPI

Piše: Mašo Miško Čekić

Vjerujem da je na nekoj požutjeloj stranici stare knjige sačuvana godina izgradnje tivatskog Dvorca kotorske plemićke familije Bizanti i pitanje je vremena kada će je istraživači otkriti. Dok se to ne desi, početak izgradnje poznatog Dvorca, prema nekim posrednim dokumentima, smješta se u XIV vijek i to u četrdesete godine toga vijeka.
Bio je to Dvorac kakav dolikuje jednoj od najbogatijih bokeljskih familija iz koje potiču slavni pjesnici, bankari, sveštenici, kapetani, vojskovođe, trgovci, sudije, profesori i drugi slavni predstavnici koji su zadužili ne samo bokeljsku već i italijansku odnosno evropsku kulturu, pomorstvo i nauku.
zupa 4Građen u gotičko-renesansnom stilu, Dvorac je predstavljao potpuno samostalnu i nezavisnu stambeno-ekonomsku, ali i odbrambenu cjelinu. Okružen zidom, uz obaveznu kulu-stražaru,Dvorac je, smješten na prirodnom uzvišenju iznad mora, dominirao Dumidranom i posebno lokalitetom Račica. Okružen morem i šumom predstavljao je savršeno mjesto za odmor i uživanje jer je prvenstveno imao tu namjenu.
Gotovo čitav okolni predio sa selima, kmetovima,vinogradima, maslinicima i poljima pripadao je porodici Bizanti, pa je ujedno predstavljao njihov glavni ekonomski oslonac. Da bi ispunio tu, posebno značajnu zadaću, u sastavu Dvorca gradi se mlin, presa za masline, gumno, pekara, bunari, mandrać i sve što je neophodno za jednu potpuno samostalnu ekonomsku cjelinu toga doba. Skladišta su našla mjesto u manjim gospodarskim kućama, kuli i podrumima, a veza sa spoljnim svijetom odvijala se morem i kopnom jer je dvorac imao izlaz na javni put.
Unutrašnjost Dvorca uređuje se prema moći, ugledu i potrebama familije, pa je gotovo sigurno da ne zaostaje za gradskim palatama bogate vlastele. U sačuvanim spisima pominju se slike, biblioteka, luksuzan najmještaj…
Na žalost, nema spiskova brojnih gostiju koji su, na poziv članova porodice boravili u ovom ljetnikovcu. Ko je sve tu boravio nikada nećemo znati, ali sa sigurnošću možemo tvrditi da je Dvorac bio stjecište najvećeg broja glasovitih Bokelja sa kojima su Bizanti bili u rodbinskim, prijateljskim i poslovnim vezama.
zupa 5Ipak, izdvojimo dva imena vlasnika Dvorca na Račici. To su čuveni pjesnik Đorđe Bizanti i kapetan Jeronim Bizanti, zapovjednik borbene lađe ”Sveti Tripun ” sa kojom su Bokelji učestvovali u bitci kod Lepanta 1571.godine.Jeronim Bizanti je sa svojom posadom i brodom ispunio zadaću prema domovini i ostao na vječnoj straži u plavoj grobnici kod Lepanta i istoriji.
Mada kod nas gotovo nepoznat kao pjesnik, stihovi Đorđa Bizanti dio su velike pjesničke antologije Italije.
Ko zna, možda je ove stihove napisao baš u Dvorcu na Župi:

Hitnjom na cvjetno i zeleno mjesto,
Što ljubavnom je opasano dračom,
Gle, ubra ružu sa svježinom jačom
Koja se diže na plameni presto…

Nema ovaj Dvorac ime koje se proteže od vremena nastanka. Nekada je tobila samo kuća Bizanti, pa palac Bizanti, samo dvorac, kompleks Bizanti, kaštio Bizanti ili samo kaštio, dvorac Račica, a danas su ostaci nekadašnjeg dvorca zajedno sa pripadajućim zemljištem poznati po jednostavnom imenu: Župa.
Zna se da je kaštio Račica bio u posjedu porodice Bizanti sve do 1810.godine kada ga otkupljuju članovi porodice Burović.
Na području Tivta Bizanti su imali posjede gotovo 500 godina, možda i više. Bili su među najvećim zemljoposjednicima, a uz zemlju imali su kmetove, zakupce i radnike. Gotovo 400 godina dvorac Račica bio je i najznačajniji ekonomski centar ovoga dijela Tivatskog zaliva.
U svojoj istoriji dvorac je preživio više velikih zemljotresa, ratova, pljački i opet se vraćao punim sjajem, opravljen, uljepšan i obogaćen.
zupaTako je bilo do pred Prvi svjetski rat kada Austrougraska komanda u Dvorcu smješta vojnu upravu, a u njegovoj okolini vojne jedinice i artiljerijsko oruđe. Okolina te prave ratne kasarane opasana je sa četvorostrukom ogradom od bodljikave žice. Unutrašnjost dvorca, srušena je i pregrađena prema novim potrebama, a sve što nije služilo novim gospodarima – porušeno je.
Ono što je preteklo ratove i zemljotrese, rušili su vrijeme i ljudi, a prenamjenjene ostatke,u službi turizma i turista,uništavi novi zemljotres.
Nema Dvorca više ni u turističkim prospektima, priča o njemu i njegovim vlasnicima pomalo se zaboravlja. Ostaci ostataka nekadašnje velelepne palate čekaju…

Fotografije nastale 1918.