Od crteža, slike, do modne forme

Činjenicu da je modni dizajn zapravo umjetnost, o čemu inače kroz emisiju “Modni alibi” godinama govorimo, lijepo se ogleda kroz karijeru mlade crnogorske umjetnice Anje Radulović koja dizajn odjeće uspješno dopunjuje svojim slikarstvom, dajući mu takodje i skulpturalne forme.Sem što je bila student generacije na cetinjskoj Likovnoj akademiji i među najboljim studentima Crne Gore, njeni uspjesi su se redjali : od upisivanja magistarskih studija Albertina akademije u Torinu, prolaska u uži izbor za izlaganje na internacionalnom festivalu FISAD, učešća na umjetničkoj manifestaciji „Paratissima“ preko činjenice da je baš nju profesorica Semiologije izabrala da na izložbi u Karari predstavlja ovu italijansku akademiju lijepih umjetnosti. Dosadašnja karijera mlade crnogorske dizajnerke je ipak “krunisana – kruinisanjem”. Naime, ona je radila na kreiranju kostima za operu A. Vivaldija “Krunisanje Darja”, premijerno izvedenoj prošle godine u Kraljevskom pozorištu u Torinu.

Kako je došlo do toga da se nakon završene Likovne akademije na Cetinju usmjerite baš na Abertino akademiju ? Da li je izučavanje teorije forme kroz medij slikarstva doprinijelo rješavanju istih problema u novom polju interesovanja – modnom dizajnu ?

Kroz studije slikarstva je bila prisutna potreba za trodimenzionalnim izražavanjem. Nakon završenih specijalističkih studija na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti krenula sam u Italiju na magistarske studije i ova akademija mi je omogućila povezivanje sa primijenjenom stranom umjetnosti, pa je tako i tema završnog magistarskog rada upravo iz modnog dizajna. U Italiji kroz stalne postavke u muzejima sam mogla da uživo sagledavam izražajnost mnogih konceptualnih, savremenih umjetnika poput Kiefera, Cattelana, Burrija, Apela, Pistoletta . Moj izraz se počeo razvijati od crteža, preko slike, do triodimenzionalne forme . Želja mi je bila da koreliram slikanje i modni dizajn, nikako da ih razdvajam.

To je skulpturalni pristup modnom dizajnu. Šta Vam je ta nova forma izražavanja donijela, sem nove, treće dimenzije ?

Zadovoljstvo je da ono što radim i stvaram bude i nosivo, da je primjenjenog karakrtera. Tako da moje stvaralaštvo i moju viziju mogu da poklonim, podijelim, dozvolim da se konzumira na svakodnevnoj bazi . To je novo iskustvo, da se kroz umjetnost kojom se bavim razvijam u istraživanju, tj. proširujem medije svog izražavanja .

Da li to znači da ste Vašoj umjetnosti tako dali mogućnost da “prohoda” ulicama, da bude prisutnija ?

Da, ona tako postaje vidljivija, transparentnija, dostupnija i lakše joj je doći do konzumenata. A tako se širi i shvatanje o umjetnosti i modnom dizajnu, umjetnost se približava običnom čovjeku. Na svakodnevnoj bazi se nudi i više prilika da se kvalitetno možemo izraziti i razmišljati i kroz modu. Evo, postoji trend ulične mode koji je vrlo aktuelan u svijetu i to je prilika da se inspirišemo, apsorbujemo dobre ideje, naučimo da svojim autfitom ukažemo na neka socijalna kretanja, da izrazimo svoje stavove, skrenemo pažnju na neke probleme.

 

Kako je bilo naći se u timu za dizajniranje kostima opere “Krunisanje Darja” u Teatro Regio u Torinu, proučiti taj istoijski kontekst i napraviti čak 137 kostima ? To je zaista izuzetan uspjeh .

Ja sam bila medju izabranim studentima sa Albertino akademije koji su imali čast ali i veliku odgovornost da rade na kostimografiji za operu Antonija Vivaldija, koja se prvi put igrala u Torinu.
Tema “Krunusanje Daria” je borba za presto Persije gdje se pojavljuju arhetipski junaci i svaki od njih smo morali da pažljivo i detaljno proučima. Onda smo, na osnovu njihovih karaktera i uloge koju su imali u cijeloj priči, kreirali kostim, da bi publika potom upravo po kostimima prepoznala te junake kroz tri čina. Nekoliko mjeseci smo, zajedno sa scenografima i režiserom, tražili pravo rješenje i odgovarajući vizuelni identitet za kostimografiju. Ja sam imala zadatak da uradim kostim za glavni muški lik, za princa Darja , zatim svečani kostim njegove mladje sestre, kao i kostimi prinčeve pratnje.

Vaš magistarski rad sa temom “Ratnički oklopi: od bitke do mode” poveo Vas je u istraživanje istorije ali i svijeta bajki. Kako ste se snašli ?

Mislim dobro. Bila sam inspirisana istorijom evropskih ratničkih oklopa i atmosferom bajki, tačnije filmom “Alisa u zemlji čuda”. U ovom ostvarenju ima scena sukoba, a trenutaka borbe ima i u bajkama kao i u životu, i tu Alisa ima divan oklop na sebi. Sve to zajedno me je podstaklo da akcenat moje kolekcije stavim upravo na korsete sa naglašenim ramenima i to u nekoliko slojeva, kao i u eko koži sa metalizirajućim efektima koja asocira na sjaj oklopa.

No, dramaturgija kolekcije je bila u kombinaciji forme gornjeg dijela sa Vašim likovnim rukopisom u donjem .

Tako je, u donjem dijelu modela su suknje širokih formi kako bi na njima mogla da, bojama koje daju glavnu atmosferu, ručno oslikam svoje apstraktne forme. I tako je priča zaokružena.

Koliko Vas je tema “Red ili haos” koju je imala umjetnička manifestacija „Paratissima“ inspirisala i dala mogućnost da budete doslijedni i svoji ?

Dosta, jer sam uspjela da elemente sa mojih slika preoblikujem u nosive komade odjeće. Predstavila sam dio svoje kolekcije “Mikro”. Radovi sa apstraktnim pejzažima koji me najbolje opisuju, pretočeni su u forme, krojeve, modele i ispratili intimnost moje poetike. Od dizajna, preko krojenja, šivenja, pa do koreografije, izbora nakita šminke i same prezentacije – sve je bilo moje.
“Paratissima“, ianče, predstavlja pokušaj da se stvori haos,uz miješanje različite realnosti. Organizatori su preveli dvije duše „Paratissime“ u grafičke elemente i tako donijeli glavnu temu edicije. Stvorili su vizuelni efekat koji ujedinjuje različite nivoe čitanja likovnih informacija, efekat različitih objekata koji sakrivaju provokaciju, znak ili priču a publika je sve tumačila na svoj način.