Rabrenović: Popadić progovara u ime običnih smrtnika i diže glas

Po obrazovanju i profesiji novinar, po uvjerenju borac za pravdu, po izboru šahista, ali po opredjeljenju poeta, Dragan Popadić, promovisao je sinoć u Bijelom Polju novu zbirku poezije “Svakodnevno kada mrem“, piše Radio Bijelo Polje.
Iako bjelopoljskoj publici poznat kao fantastičan pisac kratke priče, Popadić je svojim stihovima sebe sinoć predstavio kao istinskog zaljubljenika u umjetnost poezije.
“Svakodnevno kada mrem“, zbirka sačinjena od 57 pjesama, podijeljenih u sedam cjelina, sažima one najljepše stihove koje je Popadić ispisivao prethodnih 20 godina.
O ovom novom književnom ostvarenju Popadića sinoć je govorio direktor Radija Bijelo Polje, Dragić Rabrenović, koji je kazao da iako naslovom “Svakodnevno kada mrem“ zbirka aludira na umiranje i smrt, da je ona zapravo rađanje pjesnika čiji stihovi će zabljesnuti poput plamena koji isijava sa naslovne strane vizuelno, ali i sa stranica koje je poklonio svojim čitaocima na uvid.
“Osim toga što je naslov fokusiran na temu smrti kao konačnog ishoda, zapravo je i naznaka za ulazak u svijet mašte, onostranog i fantazije, koji Popadić ispisuje svojim stihovima. Svakodnevno umiranje podrazumijva i svakodnevno rađanje, poput feniksa ili žar ptice poznatih iz mitologeje, koje se u plamenu rađaju. Tako se i u plamenu Popadićeve poezije rađaju promišljanja o vječnom životu, bogu, o postojanju i ljubavi”, kazao je Rabrenović.
On je istakao da je Popadić zapravo pisac ljubavi i tragedije, koji čovjeka stavlja u prvi plan.
“Popadić progovara u ime pojedinca, u ime zaljubljenih, ostavljenih, običnih smrtnika i diže glas. Tako se u pjesmi Jaša kolekcionar snažno, britko, melanholično, ali ne i patetično, prisjeća ugnjetavanih i potlačenih, kroz lik Jevrejina, sakupljača poštanskih maraka, koji dugo nakon iščitavanja zbirke ostaje u našoj mašti, da ga iscrtavamo uz riječi kojim ga je skicirao Popadić”.
Prema riječima Rabrenovića lakoća stvaranja, slikanja duše i svijesti, kojom barata Popadić, izgleda kao da on pjesme prvo oslušne, kao da mu ih na ramenu šapuće muza i da ih onda kazuje poput Laze Kostića, Alekse Šantića ili Rista Ratkovića.
“Kroz moderan stil kojim se služi primjećujemo vizuelnu strukturu strofe i ritam koji nam grafički precizno iscrtava likove, karaktere, događaje, situacije, fenomene. Njegova poezija je savremena, britko zasjeca , misaono oštra. Prožimanje nebeskog i zemaljskog, svetovnog i duhovnog, uzvišenog i svakodnevnog u Popadićevim stihovima uvlači nas u filozofska razmatranja o životu i svijetu, Popadić je sa jedne strane stvaralac – pjesnik, a sa druge čitalac doživljava stvoreno”, zaključio je Rabrenović.
Na promociji svoje zbirke “Svakodnevno kada mrem”, Popadić je kazao da inspiraciju pronalazi u svemu, da piše o onome o čemu razmišlja, o zvjezdanom nebu, prolaznosti vremena, umiranju, ljubavi, gradovima…
„Pokušao sam da napravim izbor onih najboljih pjesma koje sam napisao u proteklih 20 godina, i želio sam da se u zbirci nađe onoliko njih koliko imam godina – 57, a upravo je i prva promocija ove zbirke bila na mom 57. rođendanu“, kazao je pjesnik iz Tivta.
On pisanje smatra kao dar od boga i kako je istakao svoj gen za ljepotom zapravo je samo pretočio u ovo djelo.
“Taj svoj gen artikulišem na više načina, a jedan od njih je zapravo stih. Kod mojih pjesama nema kompromisa, one su iskrene i u njima nema dodvoravanja publici. Važno mi je da se pjesme svide publici, ali mi to i nije presudno“, kazao je Popadić.
On je zaključio da poeziju treba samo pisati i čitati, a manje o njoj govoriti i istakao da tek sada sebe smatra pjesnikom, zbog osjećaja sigurnosti u sebe i svoju riječ.
Moderatorka promocija bila je Sanja Čujović, stihove je kazivala Eldina Bećirović, a poetsko veče održano je u organizaciji Lokalnog javnog emitera Radija Bijelo Polje i JU Ratkovićeve večeri poezije.
Izvor Radio Bijelo Polje