alt

ROBINJA JULIJA SA PREVLAKE

Piše: Mašo Čekić

             Crkva Svete Trojice na Prevlaci kod Tivta je popločana, onako kako se to u ovim krajevima uvijek radilo, gotovo podjednako u javnim zgradama i prizemljima privatnih kuća. Kamen lokalni, a kada je bilo više para, dovozio se iz udaljenijih kamenoloma.

Crkvu je, u prvoj polovini XIX vijeka, sagradila kontesa Ekatarina Vlastelinović koja je na Prevlaci imala posjed i kuću u kojoj je stanovala.

               Gradeći crkvu neimari su koristili kamen iz obližnjeg majdana te kamen i kamene ploče, ranije korišćene  za zidanje objekata na Prevlaci, još od vremena prije nove ere.

Našla se  tu ploča, iz rimskog doba, sa tekstom koji samo znalci mogu prevesti, ali i laici  jasno uočavaju  žensko ime: Julija.

 

              Ko je bila Julija čije ime je uklesano u pločniku prevlačke crkve?

Julia Tertulla, kako je uklesano u kamenu.

Na žalost, nema o njoj sačuvanih dokumenata, nema je čak ni u legendama i lokalnim pričama, tek u malobrojnim naučnim radovima, pomene se ova kamena ploča (rjeđe Julija)  kao  dokaz da je Prevlaka bila nastanjena u rimsko doba.

Je li  Julija Tertulla rođena na Prevlaci ili u nekom drugom dijelu Boke Kotorske? 

To nije isključeno mada je  mogla  biti dovedena iz bilo kog dijela rimske države, čak direktno sa nekog trga robova jer je Julija bila robinja!

Kao robinja je provela dobar dio života, a rodila je i dva sina, po rođenju robove,  Filipa i Krescenta.

Njen vlasnik bio je Egnacije Sergije, rimski dekurion.

Dekurion je titula ili oficirski čin u rimskoj konjici a u slučaju prevlačkog dekuriona Egnacija, sasvim moguće, riječ je o državnom  službeniku u ovom dijelu  velikog rimskog carstva.

Da li je robinja Julija bila i njegova nezakonita žena, a on otac njenim sinovima?

Kada se pročita cijeli tekst uklesan u prevlačkoj kamenoj ploči odgovori se nameću sami.

 – Julija Tertula, oslobođena robinja Egnacijeva, svojim testamentom odredila je da njena djeca Julije Filip i Julije Krescent podignu spomenik svome gosodaru dekurionu Kaju Egnaciju Sergiju Marcelu koji ih je oslobodio ropstva!- osavremenjeni je prevod teksta bez bilo kakve izmjene smisla.

Možda je Julija  bila i „ratni“ plijen dekuriona Egnacija, ako je on bio samo rimski niži oficir, vođa desetorice konjanika, što je jedno od osnovnih značenja riječi „decurion“.

Zaljubljen u svoju robinju, bez šanse da je oženi uslijed staleških razlika ( možda i oženjen u rodnom kraju), Egnacio dobija djecu sa Julijom i žive zajedno na Prevlaci. Svjestan da su, prema zakonima o robovima, Julijina djeca robovi po rođenju, pred kraj života donosi odluku o njihovom oslobađanju.

Julijina sreća je nemjerljiva.

Njeni sinovi su slobodni rimski građani!.

                 Ništa više nije mogla ni imala da im  ostavi u nasljedstvo tek da ih obaveže na zahvalnost prema Egnaciju.

Spomenik se u rimskoj državi podizao značajnim javnim ličnostima što Egnacije sigurno nije bio.

Egnacije nije imao „zvaničnu“ porodicu na Prevlaci. Nije imao djecu koja će dostojno obilježiti njegovu vječnu kuću.

Ali, imao je bivšu robinju Juliju, njenu ljubav, zahvalnost i njene sinove.

Sinove Egnacijeve.

Vjerujem u to i ne kvarite mi priču drugim pretpostavkama!