Samo Sem Brnović: Od Pavarotija do Žilber Bekoa

Uživanje je sa Samom Sem Brnovićem razgovarati. O muzici, o nekim prošlim vremenima koje je ovaj tonac po profesiji proveo drumujući širom Jugoslavije sa bas gitarom u rukama.

– Treći i četvrti razred osnovne škole završio sam u Tivtu, zavolio ovaj grad, stekao brojne prijatelje i uvijek mu se sa zadovoljstvom vraćam. U odnosu na vrijeme kad sam ja ovdje živio Tivat je daleko veći, ali nadam se da će uprkos vremenu uspjeti da sačuva dušu – kaže Brnović.

Radni vijek je proveo kao tonac u Cankarjevom domu u Ljubljani, gradu u kojem i danas živi.

– Nije pretenciozno kada kažem da je Cankarjev dom jedna od pet najznačajnijih kulturnih institucija u Evropi. Toliko koncerata, predstava je tamo održano, toliko lijepih trenutaka ostalo u sjećanju. Recimo koncert velikog Pavarotija, pa Žilber Beoka, Majl Dejivisa… Plus pozorišne predstave koje sam radio kao tonac. Imao sam predstavu koja je trajala devet sezona, imala preko 270 izvođenja. Sa slovenačkog jezika prevedeno zvala se: „Svake godine u isto vrijeme“. Po njoj je rađen i film – priča Samo.

Svirao je, kao što smo rekli bas gitaru, kao član benda održavao brojne koncerte.

– Draga mi je saradnja sa pokojnim Bojanom bajramovićem, zatim Žutim Sehatlićem. Drage su mi te svirke koje je realizovao bend „Poštar“. Nisu ti koncerti bili kao danas kad bend odsvira sat-dva, uzme često dobar novac i to je to. Mi smo imali regularne aranžmane po terasama, radili za solidan honorar, hranu i spavanje. I pored svega toga što smo zaradili, kao recimo kad sam svirao u Makedoniji vratili bi se kući bez dinara. Sve potrošili naravno. Ali, ostale su uspomene – ispričao je Samo Sem Brnović.