Sbutega i Vuksanović : Nominacija Bokeljske mornarice ne smije da razdvaja

Od ove srijede Radio Tivat emituje novu emisiju „Kontrastav“ sa željom da vam na objektivan način približi aktuelne društvene, političke i životne teme. Krećemo od teme koja poslednjih mjeseci puni stupce crnogorskih i hrvatskih medija. Nominacija Bokeljske mornarice za nematerijalno kulturno dobro UNESCA izazvala je oprečne stavove, medijsku polemiku ali i raspravu u crnogorskoj Skupštini, hrvatskom Saboru pa i u evropskom parlamentu.

Na naša pitanja vezana za aktuelnu nominaciju Bokeljske mornarice na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine odgovarali su admiral Bokeljske mornarice dr Anton Sbutega i poslanik HGI Adrijan Vuksanović. Urednik emisije Željko Komnenović.

Kontrastav;      Admirala Bokeljske mornarice da Antona Sbutegu i poslanika HGI Adrijana Vuksanovića koji je polemisao na ovu temu u Skupštini Crne Gore pitali smo Čija je Bokeljska mornarica ? Može li Bokeljska mornarica biti crnogorska nematerijalna kulturna baština ili je kao instutucija neraskidivo povezana sa Katoličkom crkvom i hrvatskim narodom u Crnoj Gori?

Anton Sbutega;      Kad su u pitanju polemike i dileme koje traju na javnoj sceni i Hrvatske i Crne Gore, čak i u evropskom parlamentu, mi smo prije mjesec ipo objavili naš zvaničan stav baš pod naslovom „Čija je Bokeljska mornarica?“. Mi tome nemamo šta da dodamo ili oduzmemo. Struktura pitanja i gramatika je vrlo važna. Bokeljska mornarica jeste, ne samo da može biti, nematerijalna kulturna baština Crne Gore. To nije ni u kakvoj koliziji da je ona istovremeno institucija neraskidivo povezana sa Katoličkom crkvom i hrvatskim narodom, ali ne eksluzivno hrvatskim narodom nego i sa drugim etničkim strukturama i vjernicima koji su kroz istoriju činili i koji i danas čine Bokeljsku mornaricu. Te dvije stvari ne isključuju jedna drugu.

 Adrijan Vuksanović;        Bokeljska mornarica je za mene prvenstvo duhovna kategorija koja ima i taj pojmovni izraz, ali prije svega ona je nastala kao izričaj jednog naroda koji stoljećima živi na ovom prostoru i koji je ovaj prostor u mnogome obogatio. Pošto je to duhovna kategorija slobodan sam reći da je Bokeljska mornarica svih onih koji joj se raduju, koji mogu nahraniti svoju duhovnu žeđ i u tom obliku. Kad govorimo u užem nacionalnom smislu onda je tu nezaobilazno spomenuti hrvatski narod koji je baštinio, stvarao, njegovao, čuvao i čuva tu vrijednu tradiciju koja traje već 1.209 godina. Naravno, kad kažemm da su je Hrvati stvarali, baštinili, održavali to ne isključuje ni ostale narode koji su dali svoj doprinos, ali govorim da su Hrvati u dominantnom smislu to uradili. Pošto je Bokeljska mornarica jedna vrijednost kulture, svi oni koji vrjednuju kulturu i žive u njoj imaju pravo da participiraju u Bokeljskoj mornarici i mogu je smatrati svojom. Ja sam nedavno bio u jednom srednjovjekovnom manastiru koji je od posebnog značaja za pravoslavni živalj u Crnoj Gori. To je manastir Morača i moram reći da se tamo ni u jednom trenutku nisam osjetio kao stranac, niti sam tu duhovnost i kulturu doživio kao rivalitetsku. Naprotiv, ja sam tamo ostvario jedan dodir sa transcedentnim. To su duhovne kategorije koje nadilaze sve ono propadljivo i sve ono što nekad karakterizira naše međuljudske relacije. Dakle, Bokeljska mornarica je duhovno nasljeđe hrvatskog naroda koje hrvatski narod u Crnoj Gori daje Crnoj Gori. Mi ne oduzimamo Crnoj Gori Bokeljsku mornaricu, mi joj to dajemo. U tome je velika stvar i Crna Gora treba da se predstavlja pred svijetom našim duhovnim i kulturnim blagom. Nama je to radost i ponos, ali nije nam radost već neugodna činjenica da neko želi da izbriše ime našeg naroda i zasluge koje naš narod ima u održavanju i stvaranju Bokeljske mornarice.

 Kontrastav;    Da li su opravdani zahtjevi hrvatskih udruženja u Crnoj Gori, kotorske Biskupije i službenog Zagreba da Crna Gora i Hrvatska zbog specifične istorije i baštine zajedno nominuju Bokeljsku mornaricu na UNESKO-ov popis nematerijalne kulturne baštine?

Anton Sbutega;     Odgovor na prvo, objašnjava otprilike i odgovor na drugo pitanje. Što se tiče zahtjeva hrvatskih udruženja i u Crnoj Gori i zahtjeva koji dolaze iz Hrvatske i koji su nažalost politizirani, oni su legitimni. Svako ima pravo da traži i kaže svoje mišljenje bez obzira što mi o tome mislimo. Ja bih ovdje samo podcrtao jednu stvar. Kad se radi o Kotorskoj biskupiji koja je 27.januara izdala jedan proglas o Bokeljskoj mornarici i njenoj kandidaturi, tamo nema nikakvog zahtjeva za zajedničku nominaciju. Oni se o tome nisu izjasnili. Mi taj proglas možemo apsolutno da potpišemo. Oni su pored ostalog stavili i neke primjedbe koje su opravdane kad je u pitanju kandidatura i dodali neke istorijske detalje koji su apsolutno tačni i pojašnjavaju ulogu Hrvata u jednom periodu u Bokeljskoj mornarici, koje mi potpuno dijelimo i koje smo i mi u našem proglasu naglasili. Ponoviću zaključak proglasa kotorske Biskupije : „Bokeljska mornarica pripada danas onima koji njen Statut prihvaćaju.“ Kad su u pitanju hrvatske podružnice, oni naš Statut ne prihvaćaju. Prema tome one su iz ovoga isključene, s tim što mi cijenimo što oni njeguju iste tradicije, tradiciju Svetog Tripuna. „Onima koji je cijene i poštuju, onima koji se sa njom žele upoznati, onima koji kolo Svetog Tripuna osjećaju kao dio duhovnog identiteta, onima koji žele bratsku slogu širiti itd.“ To je dakle izjava Kotorske biskupije u kojoj nema nikakvih zahtjeva o tome da je Bokeljska mornarica isključivo hrvatska, da treba da mijenja ime ili da bude zajednička kandidatura. Kad su u pitanju zahtjevi zvanične Hrvatske to je legitimno i o tome će se razgovarati na nivou ministara i na nivou Vlada.

Adrijan Vuksanović;    Moram izraziti veliko zadovoljstvo činjenicom da su sve hrvatske udruge koje se bave kulturom na teritoriji Bokokotorskog zaljeva stale iz HGI i snažno podržale našu inicijativu da Bokeljska mornarica bude zajednički nominirana i od strane Republike Hrvatske i od Crne Gore. Posebna radost mi je što je potpora stigla od Kotorske biskupije, Katoličke crkve, koja je da podsjetim najstarija živa institucija u Crnoj Gori. Sigurno ako Kotorska biskupija izražava takav stav i na onom je valu na kojem smo i mi, a Kotorska biskupija je institucija iz koje je nastala Bokeljska mornarica i kult Svetog Tripuna, onda bi i ona druga strana trebala da posluša glas takve institucije. Jer kola Svetog Tripuna Bokeljske mornarice nema bez kulta Svetog Tripuna, Katoličke crkve odnosno Kotorske biskupije. Bokeljska mornarica je nastala iz Katoličke crkve i Kotorske biskupije i sigurno je da je njen glas u tome najvredniji. Drago mi je što u jednom ovakvom trenutku koji je po mnogome specifičan i turbulentan, iskazao se jedinstven stav kako duhovne komponente našeg naroda, tako one svjetovne i političke. U potpunosti je opravdan takav stav i takav zahtjev. Ovakav stav je u kontekstu dodatnog afirmiranja dobrih odnosa između službenog Zagreba i službene Podgorice. Evo  još jednog divnog trenutka i razloga da te dobre relacije još ojačamo. Bokeljska mornarica ne smije biti nešto što razdvaja već ono što ujedinjuje. Svaki drugi pristup bi bio pogrešan.

Kontrastav;      Hoće li inicijativa zvanične Podgorice i istovremena reakcija hrvatske strane zakomplikovati crnogorsko-hrvatske odnose? Kako vi vidite rasplet ove situacije?

Anton Sbutega;    U svim ovim polemikama, pogotovo u hrvatskoj štampi, bilo je nekih tekstova pod naslovima „Borba oko Bokeljske mornarice“ ili „Bokeljska mornarica kamen smutnje u odnosima između Hrvatske i Crne Gore“. Bokeljska mornarica nije kamen smutnje nizašto kao institucija. Mi smo kompaktna institucija sastavljena od članova različitih vjeroispovjesti, različitih etničkih grupa bez obzira koga ima više ili manje. Mi smo kompaktni u našim stavovima i našim odlukama koje smo objavili. Bilo bi trgično da Bokeljska mornarica zakomplikuje odnose između Hrvatske i Crne Gore. Pogotovo što u Bokeljskoj mornarici postoji veliki dio Hrvata iako se nikad nijesmo prebrojavali i ne znamo koliki je taj dio. Sigurno nije 99 odsto kao što neki tvrde. Ja sam takođe Hrvat i katolik a nas neko spolja pokušava da uči ko smo i da utvrđuje naš identitet. Mi smo upravo navršili 1.209 godina. Pretpostavljam da smo dovoljno zreli da znamo ko smo i što smo i da niko sa strane ne treba da nas uči, a istovremeno da smo dovoljno vitalni kao što i pokazuje ovaj interes za Bokeljsku mornaricu i da nismo senilni pa da smo zaboravili ko smo.

Adrijan Vuksanović;    Crna Gora i Republika Hrvatska imaju dobre i prijateljske relacije. Mene kao hrvatskog zastupnika u Skupštini Crne Gore posebno raduje pomoć koju Republika Hrvatska pruža Crnoj Gori na njenom sada europskom putu. Ta pomoć se ogleda u mnogim značajnim vidovima. Ja cjelokupni svoj angažman dajem da ne dođe do narušavanja takvih odnosa. Ako bi se nažalost to ipak desilo, ako bi došlo do zahlađenja odnosa između Zagreba i Podgorice, onda moram konstatirati da bi najzasluženiji za to bili pojedinci iz samog vrha Bokeljske mornarice. Mislim na pojedine članove iz Admiraliteta i Upravnog odbora. Ja se iskreno nadam da do toga neće doći već da ćemo u skladu sa onim vrijednostima sa kojima se često hvalimo a to je tolerancija, suživot, međuvjerska različitost, zdravi pluralizam sukladno tome i postupiti i posvjedočiti pred čitavom europskom javnošću kako možemmo nastupati i na ovim kulturnim poljima u duhu prijateljstva i svih vrijednosti kojima se često hvalimo. Nadam se da neće doći do zahlađenja odnosa. Ako dođe do zahlađenja odnosa za to će biti krivi oni koji misle da na ovaj način pomažu Crnoj Gori. Oni u stvari ne pomažu već odmažu, jer ruše imidž Crne Gore koji ona ima u međunarodnoj javnosti, da je zemlja međuvjerskog sklada koja poštuje nacionalne manjine, koja poštuje njiuhovu kulturu i sve ostalo. Želim i ovom prilikom iskazati optimizam i iskrenu vjeru da do toga neće doći. Kao što ni Hrvatskoj nije problem da zaštiti Venecijanske zidine u Zadru zajedno sa Italijom i da ih nazove Venecijanskim, zašto bi i ovdje bio problem da se to uradi? Moram istaći i drugu činjenicu. Poslije mog nastupa u crnogorskom Parlamentu jako me obradovao veliki broj čestitki koje sam dobio od crnogorskih građana koji nisu Hrvati i koji pripadaju nekim drugim nacionalno-vjerskim korpusima ali jasna im je ta činjenica. Oni iz Podgorice bolje vide nego što pojedinci vide iz Kotora. Mogu reći da u neformalnim razgovorima sa mojim kolegama poslanicima u Parlamentu sam takođe dobio potporu. Ova inicijativa nije protiv nikoga, ova inicijativa je u smislu afirmiranja i jačanja naših dobrih odnosa. Ja sam za to da se na teritoriji Crne Gore priznaju zasluge svakog naroda, da se vrednuje kultura svakog naroda i da se sa tom svojom različitošću predstavljamo pred svijetom kao ambijent koji je pogodan za život. Jer kao što su Hrvati obogatili ovaj prostor, obogatili su ga i drugi i to treba priznati. Želim spomenuti i činjenicu da su iz Boke kotorske odlazili mnogi, ne samo Hrvati. Selili su se i pripadnici drugih naroda, ali samo Hrvati van Crne Gore plešu Bokeljsko kolo. Na primjer u Hrvatskom imate pet bratovština Bokeljske mornarice koji imaju više članova nego u Crnoj Gori. Znači da su Hrvati kad su otišli sa ovog prostora sačuvali svoju svijest i odnijeli sve svoje običaje i kulturu što ih identitetski određuje. To je jedan od razloga zbog koga smatram da je ova inicijativa vrijedna i da mora uspjeti.