SBUTEGA, VIZIN, ĐUROVIĆ

SBUTEGA (Sbutega)
Notarski spis od 25. svibnja 1867. otkriva da je Aleksandar Sbutega imao kuću na Opatovu, ali i da je ta obitelj ondje posjedovala imanje puno ranije. Spis je odgovor na predstavku susjeda u svezi s uskraćenjem prava na gradnju puta preko njegova imanja. Na tragu obrane prava prolaza žiteljima, odnosno pravljenja puta, je odgovor Općine Lastva kojim se tvrdi da je put u Činovici (Cinovich), koji sječe Sbutegino poljsko imanje (campagna) stari put i ,,da se njime oduvijek prolazilo; njime su prolazili svećenici kada su išli pomoći vjernicima (in cura d’ anime) i kada su se nosili pokojnici radi sahranjivanja na groblje u Gornjoj Lastvi, a i sada na novo groblje.
Aleksandar Sbutega, prema notarskom spisu od 6. kolovoza 1871. godine, u Lastvi posjeduje imanje na strmom terenu pod šumom (un fondo erto e boschivo) pod nazivom Grabovina i seosko polje Činovicu (Cinovizza), gdje mu brojna obitelj Ucović ,,čini štetu i kida lišće sa murve;“ Sbutegin kmet (colonno) za prvog takvog počinitelja kojega budu otkrili traži (novčanu) kaznu u vidu priloga župnoj crkvi (a favore della chiesa parrochiale).
Iz Općine Lastva je popis vlasnika barki u Donjoj Lastvi, u kojemu stoji da je udovica Anđelka Sbutega u travnju 1879. godine posjedovala barku. Ivo Oparenović bio je vlasnik jedne, a Jozo Zmajević dvije barke. Dana 27. prosinca 1902. godine obitelji Florio i Sbutega prodaju putem kupoprodajnog ugovora ukupno 16.843 metra kvadratna zemlje Vojnoj građevinskoj direkciji sa sjedištem u Kotoru.
Nasljednici Eduarda Sbutege iz Prčanja prodaju Mari udovici Tripa Fažo rođenoj Odžić čest. zgr. 204 i zemlju.

VIZIN
Obitelj Vizin iz Prčanja izuzetno je poznata, prije svega po Ivu Vizinu (1806.-1868.) koji je napravio veliki podvig u pomorstvu toga vremena: prvi je od Južnih Slavena svojim jedrenjakom ,,Splendido“ od 300 tona, u trgovačkom poslu, oplovio svijet u razdoblju od 1852.-1859. godine.
Arhivski podatak od 16. svibnja 1808. godine govori da su braća Petar i Anton Vizin, kao i njihova snaha Marjeta (Marietta), udovica njihova trećeg brata Marka, zastupajući sebe i svoju maloljetnu djecu, izvršili podjelu imanja 17. lipnja 1807. godine. Između ostalog, u posjedu su imali kuću, magazin i nekoliko parcela u Tivtu (la casa, magazzino ed alquanti pezzi di terreno siti al Teodo). Na dan diobe Anton Vizin je bio odsutan iz Boke, pa ga zastupa njegov ujak (zio) Tomo (Tommaso) Verona. Vršila se podjela kuće, zemalja, magazina i četrnaest karata (dionica) kapitala od tartane i brigantina. Sestri Margariti dodjeljuju 135 venecijanskih zlatnih cekina na ime miraza, koji ostaju kod brata Petra do trenutka njezine udaje. Kuća, magazin i tereni u Tivtu ostavljaju se za istu svrhu; braća se tom prilikom obvezuju da će majci do kraja njezina života davati četvrtinu godišnjega prihoda (rendita), a ukoliko ona to želi, može živjeti zajedno s jednim od sinova.
U pisanom odgovoru Općine Lastva od 22. veljače 1880. godine, a na zahtjev opštine o dostavljanju podataka o slobodnom prostoru za smještaj vojske, stoji obavijest da taj prostor posjeduju nasljednici don Vicka Vizina. Riječ je, kako se pretpostavlja, kamenoj kući na obali Seljanova koja je bila porušena u proteklim desetljećima.

ĐUROVIĆ
U Donjoj Lastvi kuću na br. 16 ( po popisu) posjeduje i Anton Đurović iz Prčanja. Na istom popisu, koji je načinjen zbog uvida u prazne prostore u Lastvi koji bi bili namijenjeni za smještaj vojske , su, kako smo vidjeli, kuće bratstva (fraterna) Lazari i bratstva Zmajevića. Riječ je o popisu načinjenom oko 1867. godine. Godine 1872. spominje se mlin Đurovića u Lastvi.
Sudeći po popisu kuća u Prčanju iz 1958. godine, kojega je pripremio Vinko Đurović, prof. arh., ova je stara prčanjska obitelj imala priličan broj kuća u Prčanju.

 

Anita Mažibradić- “Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara”, Donja Lastva 2015.

(projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostavrivanje prava manjina Crne Gore)