alt

SREBRNI SUNCOBRAN

 

 

Tokom XIII, a posebno XIV  i XV  vijeka bokeljski pomorci stekli su slavu dobrih, hrabrih i poštenih trgovaca pa su im svi trgovački putevi bili dostupni. Uz  dubrovačke, bokeljski trgovci povezuju zemlje u zaleđu sa Mediteranom pa, uz trgovačku, stiču i slavu dobrih diplomata. Za diplomatske usluge stižu priznanja iz Ugarske, Srbije, Francuske, Venecije i drugih zemalja. Na srpskom dvoru dužnost protovestijara uglavnom pripada kotorskim plemićima.

Uz slavu dolazi bogatstvo koje se uvećava povezivanjem kapitala, ne samo među bokeljskim plemstvom, nego i u međunarodnim okvirima. Rađaju se trgovačka društva i drugi oblici uduživanja, a  stečeni kapital ulaže se u nove poslove i  nekretnine. Dio bokeškog kapitala katkada pozajmicama spašava od bankrota poznate strane trgovce, a značajno pomaže u pokrivanju manjkova više državnih blagajni. Time se stiču povlastice i ugled, a za život se troši sve više i živi raskošnije.

Među brojnim primjerima bogatstva i raskoši izdvajamo običaj darivanja djevojke kod udaje. Prćija ili miraz.

Uz dobru prćiju uglavnom je išao bogatiji i poznatiji mladoženja, bez prćije najčešće se završavalo u samostan. I  bogate i siromašne, podjednako, skončavale su u manastirskim ćelijama i zaređivanjem spašavale ugled  osiromašenim porodicama.

Sa bogatom prćijom moglo se birati. A birali su očevi i braća. Rijetko  su djevojke pitali za mišljenje, još rjeđe su same odlučivale o budućem životnom saputniku. Jedino dobro koje su imale od prćije bila je sigurnost. Prćiju nije mogao koristiti muž! Predstavljala je glavnicu koja garantuje put u imućnu kuću, sigurnu sjutrašnjicu i prćiju za kćerke.

A sve je moglo u prćiju: vinogradi, kuće, brodovi i barke, vešte i nakit, pokućstvo, šume, pašnjaci i stoka, maslinjaci  ( i sadnice masline !) čak i knjige! Sjajne primjere prćija našla je Lenka Blehova Čelebić u arhivskim dokumentima i objavila ih u knjizi „Žene srednjevjekovnog Kotora“.  Knjiga koja bi se trebala naći u današnjim bokeškim prćijama!

Za današnje prilike, srednjevjekovne bokeške prćije izgledaju nestvarno i veliko su svjedočanstvo moći bokeških trgovaca, pomoraca i zanatliji toga doba. Djevojke su nosile u prćiju vešte vrjedne dobre, nekada i najbolje kuće i palate!                                                                                                               

Mare, kćerka Lodovika Drago iz Kotora, udala se  1444. god. za Mihaila Buću – praunuka protevestijara Mihaila, graditelja dvorca-ljetnikovca  Buća u Tivtu. Ljetnikovac Buća,po mišljenju stručnjaka, najveća i najbogatija arhitektonska cjeline toga karaktera i vremena u Zalivu  zasluživao je gazdaricu koja zna da cijeni ljepotu. Pored ovoga, Buće su imale i ljetnikovac na Prčanju, danas čuvenu palatu Tri sestre. Valjalo je uživati, a Mara je to znala. Prćija joj vrijedi  1500 perpera u novcu i stvarima. U to doba zanatlijska kuća u Kotoru vrijedi oko 80 perpera, plemićka kuća 500 perpera, palata na najboljem mjestu 600, vinograd u Grblju 80, a u Zalivu 100  do 300 perpera,  skromna kuća 50,  a  dobar vepar 7 perpera.

Marine  haljine vrijede više od 650 perpera, a nakit  805 perpera.

U ugovoru o prćiji navodi se par haljina od skarlata sa tunikom i srebrnim pozlaćenim daščicama sa resama od bisera – 317 perpera i 10 groša. Mara je voljela  tamnocrvenu boju ( a bila je u modi toga doba) pa je imala više takvih haljina postavljenih svilom. Tu su pelerine, marame, tunike ali i srebrni suncobran. Vrijedio je bar jednu dobru kuću!  Imala je Mara ukras za glavu sa balteo perlato i naušnicama u vrijednosti 142 perpera i 8 groša, a  bijela tunika sa ambretama i krznom iz Verone koštala je  37 perpera i 6 groša. Među nakitom izdvaja se  srebrni pojas s iglama i lančićima – 33 perpera 8 groša i naušnice vrijedne  11 perpera i tako redom. Garderoba firmirana, rekli bi to danas, pa zašto i porijeklo ne upisati u ugovor. I upisali su ! Uvoz iz poznatih modnih centara srednjeg vijeka!

Vijek ranije, godine 1332. udala se Petra, kći Petra Gosti za Luku Jakobovog de Bena. Njen miraz vrijedio je  1.800 perpera, 1oo aksađa zlata, robinja i odjeća.

Nijesu Buće samo dovodili bogate nevjeste. I njihove kćeri bile su  udavače sa mirazom! Tako je Roza, kćerka Miha Petrovog Buće, 1336 godine imala prćiju vrijednu 1.000 perpera koje je Baso Cufekti, mladoženja dobio odmah po vjeridbi. Poslije vjenčanja uslijedilo je još 100 perpera, odjeća i 100 aksađa zlata.

Pučanke su imale skromniju prćiju: od 30 do 600 perpera. Neke su uz novac u prćiju donosile pokretnu i nepokretnu imovinu, a sve je uredno zabilježeno u ugovorima. Da se zna ali i zarad ženinog mirnog sna. Nikada se ne zna kakav će ispasti. Muž!

Na kraju, dragi moji, priču sami dovršite:

Mara je poslije objeda učinila  pižolot pa dugo vezla goblen. U pratnji sluškinje je prošetala.  Do seka na obali prošla je popločanom stazom oivičenom sa 130 kamenih stubova koji su držali ukrasnu lozu. Za svaki slučaj, sluškinja je nosila  srebrni suncobran. Nabori bogato ukrašeno haljine, od teške izvezene svile, šušte kao lišće u jesen.

A dolje kraj mora, Mara ugleda jedra kako zamiču kraj Kumbora. Znala je da jedan od brodova Buća ide u trgovinu. U tišini,  pogledom je pratila  brod  sve dok se jedra nijesu izgubila.

„Mirno ti more i dobar posao – prošapta Mare. Nad Tivtom se polako spuštao sumrak……….