alt

TEUTA, RIZINA I LIJEPI HORACIJE

            

Piše:Mašo Čekić

 

 

             Rimsku lađu, punu vrijedne robe, zahvatilo je nevrijeme u blizini luštičke obale. Kapetan Horacio, nevelikog iskustva na moru, naredi da se uplovi u prvi zaliv na koji naiđu. Tako se brod uskoro našao u vodama Crnoduboke rijeke. Ploveći zalivom, stigne lađa do Risiniuma, prijestolnog grada Ilira u kojemu je stolovala prelijepa udovica, kraljica Teuta.

              Kapetan Horacio, mlad, lijep i bogat neženja lomio je srca dama u jadranskim lukama, a u Risnu je njegova ljepota i naočitost privukla pažnju same kraljice Teute.

Od skoro udovica, prebogatog kralja Agrona, kraljica Teuta, mada ne u godinama koje pripadaju mladosti, vrijeme je često provodila u društvu mladića, na način koji ne dolikuje njenom položaju.

Ugledavši Horacija, zaljubila se na prvi pogled!

Ni Horacije nije ostao ravnodušan pa se njegov boravak u Risnu produžio  mnogo dana nakon prestanka oluje.

               Teuta nije bila jedina koja je uzdisala za Horacijom. Vila Rizina, koja je živjela u dvorcu smještenom u stoljetnoj krivošijskoj šumi, strasno se zaljubila u Horacija smatrajući da je pronašla čovjeka svog života.

Kovala je planove o vjenčanju i vječitoj sreći, ali je njen prijatelj bog Nedaurus upozorio da nije jedina u Horacijevom naručju!

Za Rizinu i Horacija saznala je i Teuta kojoj, u brojnim pokušajima, nije pošlo za rukom da udalji vilu od svog ljubavnika.

Kada su vili dojadile kraljičine spletke ništa je nije spriječilo da uleti u kraljičinu spavaću sobu i u nastupu bijesa joj reče:

“Kraljice, kako se ne stidiš, mlađi ti je ljubavnik od sina!

Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš, izmoliću bogove da ti

grad prekrije more!”

               Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje smatrajući da će  se vila smiriti. Međutim, prevarila se!.

Jedne noći, iz vedrog neba, počeše sijevati munje, poče tutnjati

zemlja i otvarati se. Udarali su gromovi, dizali se valovi, a Rišnjani su uzalud zapomagali.

                Jutro je osvanulo vedro i tiho. Rišnjani  koji su živjeli u  visočijim dijelovima grada ugledali su stravičan prizor: tamo gdje je bio najljepši dio Risna – sada je more.

                  Te noći nestao je i lijepi kapetan Horacije.

Vila Rizina je posmatrala nestajanje grada i ljudi, ali je tek kada se more smirilo shvatila da je u tom dijelu Risna živio i Horacije.

Nikada se nije vratila u svoj dvor. Spustila se u morske

dubine da traži mladog pomorca. Kažu da je i danas dolje, luta ulicama potopljenog grada i nikome ne dozvoljava da tamo zađe. Da ne uznemiri vječiti san ljubljenog  Horacija.

                 Ne prođe mnogo vremena, a Rimljani prisile kraljicu Teutu da se povuče i preda grad. Kada je vidjela da joj nema spasa, Teuta odluči da će radije u smrt nego u zarobljeništvo. Pomoglo joj je jako nevrijeme i vjetar koji je odnio na visoku stijenu iznad Risna.

Sva u bijelom, spremna da umre, Teuta je povikala: „ Ja ću kako moram“!

Kada se nevrijeme smirilo, Teute nije bilo na stijeni. Priča se da je sa stijene uzletjela na nebo.

Rimljani su uzalud, danima, tražili njeno tijelo i ogromno blago kralja Agrona.

Blago se traži i danas.