22-3-

Tivat kroz novinsku građu-22.mart

22.03.Iz opštinskog arhiva Tivat kroz novinsku građu, 1838-1950.

Planinar“, br. 3- 4, str. 20- 26, 03-04.1904.g.
Iz Zagreba preko Orjena do Kotora
Piše Vjekoslav Novotni
… Od Morinja se litica u tom trokukutu nagnula 5.5 km. na istok pa se tuj skoro sljubila sa sjev.-zapadnim vrhom poluostrva Varmača stvoriv tijesnu dragu, jedva 300 koračaja široku.

 

Ta draga širi se na jug 1-5 km. poput lijevka. Zovu je „Verige“ (tal. catene), jer bi još u srednjem vijeku za straha od zuluma neprijateljskoga lancem spajali Vermačku i Morinjsku obalu i tako sustavljali neprijateljski brod, da nije mogao ući u luku ni Risansku ni Kotorsku. Danas čuvaju Verige i Boku naokolo načičkane utvrde i topovi. …
… Obaviv posao na željezničkoj stanici „Zelenika“ sjednem u barku pa se prevezem preko morske drage u Tivat (Teodo), ravno kakih 10 km. na istok. Austrijska vlada tuj u zadnje vrijeme podiže silnih zgrada, pokupi za više od 200.000 KR. zemljišta, kao da će tuj stvoriti ratnu luku i iz Kotora ovamo prenijeti vojnu upravu. Tivat (tako narod zove ovo mjesto, a nikad „Teodo“, kako je na kartama) leži na zapadnom podnožju poluotoka Vermača. To je usko rebro obraslo bujnom šumom maslinovom, vinovom lozom, lovorikom i drugim kulturnim grmljem i biljem, što se po obilnim tuj vrtovima goji; i duhan se tuj mnogo sadi. Uzdiže se preko 600 metara. Podnožje mu je naokolo kao načičkano kućama i selima, tako da se jedno hvata drugoga.
Od Tivta vodi i preko Vermača put u Kotor, odaljen 14 km.; ako se spustiš starim lomnim putem, imaš dva km. bliže, taj će put zdrave noge prevaliti za slaba tri sata krasnom cestom, koja vodi od Lastve, iduć licem sve prema Lovćen- gori, koja se, kako ono Mažuranić u Čengić- agi kaže, „visoko pod nebo diže“. …
Prema jugu se – od Kotora na 25 km. daljine – do Budve pruža plodna vijek rodna i zelena nizina. Tuj streahu Mlečani svoja bogata solila, tuj stajaše glasoviti, bogati pravoslavni manastir Prevlaka, za koji priča hoće, da ga je sagradio Stjepan Nemanja Prvovjenčani na domaku 12. vijeka, onaj isti manastir, što su ga Mlečani razorili, pošto su mu otrovali kaludjere, njih 72, kako vele. Tuj se na zelenom istočnim obornku pružilo selo Grbalj, gdje je, kako vele, prvo sunce ugledao posljednji car srpski Lazar Grbljanovič.
Ovuda se ja uspnem i prijedjem put pod ždrijelom krš, što ga narod zove „Prokleti kam“, za koji i Ljubiša u svojim pripovijetkma kaže, da je pod njim pao onaj Kotoranin, kojega su Mlečići najmili, da oturje Prevlačke kaludjere, pa zato da mu i ime.
Sa ždrijela toga, gdje se putovi na četiri strane dijele, najme: u Budvu, u Kotor, u Tivat i u Cetinje, ugledaš na jedan mah Kotor i svu luku Kotorsku, najistiočniji dio Boke, gdje priroda po mojem sudu iz puna krila biserni svoj čar strese.
Ponesi, putniče, toga čara, biti će ti uvije slatka uspomena i radosna okrepa srca, koje će te putiti, da opet skreneš ovamo.