Umjetnost koja hoda, Katarine Zlajić

Redefinicija vrijednosti upotrebnih predmeta i materijala koji dobijaju novu umjetničku funkciju, otkrivanje njihovog estetskog potencijala, umjetnost koja u formi skulpture izlazi iz galerija na ulice, postulati su dizajnerskog rada gošće Radio Suncobrana, mlade Katarine Zlajić.Urednica časopisa “Vogue”, Sara Maino, je uvrstila njen nakit među 16 brendova koji najviše obećavaju, pa su pozivi za modna dešavanja u Berlin na Alternative Fashion Week-u, na Tranoi Fashion Trade Show-u u Parizu kao i u Veneciji – bili sasvim očekivani. Kao i poziv platforme “Not Just a Label”, koji ju je odabrao u uži izbor 50 najboljih inovativnih dizajnera iz cijelog svijeta, da predstavi svoju kolekciju u Milanu.

Iako razmišljate skulpturalno, jer ste završili FLU na odsjeku za vajarstvo, evo Vas ipak u modnom dizajnu. Da li je suština Vašeg modnog promišljanja to što želite da Vaša umjetnost izadje iz ateljea, na ulice ? Da “prohoda” ?

Još pri kraju akademije sam počela da se bavim modnim dizajnom, iako to nisam planirala. Uvjek sam se izražavala na neki kreativan način, od šivenja do spajanje nespojivog. Još na akademiji sam imala dosta eksperimentalnog rada koji me je i povukao da razmišljam u ovom pravcu. Moja bazična ideja je da se izrazim na način da mijenjam funkciju materijala koji koristim za izradu predmeta. To što sam završila vajarstvo ipak je povezano sa onim što sam i izučavala, jer svi moji predmeti, aksesoar – moje tašne, nakit, estetske kacige , čak i cipele, su zapravo skulpturalni objekti sa prepoznatljivim formama. Ja uvjek posmatram okolinu na drugačiji način i iz nje izvlačim sve što može biti u funkciji mog umjetničkog izraza. I što može u finalnom rezultatu biti nešto nosivo, originalno i unikatno. Mislim, na primjer, da je odlično rješenje za neki outfit , staviti moj nakit, torbe ili ukrase za glavu u kontekst minimalističke odjevne kombinacije.

Ono što Vas čini jedinstvenim u dizajnerskom izrazu je i odabir matrijala za izradu. To je metalni, šnajderski rajferšlus. Kako je došlo do toga da Vas baš on inspiriše i kako ste baš u njemu vidjeli estetski potencijal za svoje stvaralaštvo ?

Kada sam posmatrala neku gomilu rajsferšlusa u kesi kod moje mame, koja je bila krojačica, u nekom trenutku sam shvatila da on može imati drugačiju i mnogo veću ulogu i izražajnost, da čak može da se prenese u nešto uzvišenije – u umjetnost i da tako potpuno promjeni svoju funkciju. No, nije samo rajsferšlus baza mog stvaranja, već su to najrazličitiji upotrebni predmeti, čak i cjediljke za čaj ili supu, koje su u mojoj viziji postale naočare.

Vaši produkti su avangardni, dinamičnih i geometrijskih su formi. Kako izradjujete sve te kombinacije različitih materijala, koje na kraju izgledaju vrlo luksuzno ?

Uglavnom ručno, iglom i koncem. To su kombinacije žice, mreže i rasferšlusa sa prirodnim kamenjem i mineralima, kristalima, aluminijumom, drvetom. A motivi su geometrijski i floralni. Sve to iziskuje precizan i dugotrajan rad ali vrijedi se potruditi za oživljavanje svojih vizija.

Pored toga što ste skulptor i dizajner Vaših kolekcija aksesoara, vi ste i sami sebi model i fotograf . Zašto ste se odlučili da sami sebi radite advertajzing ?

U početku nisam bila u mogućnosti da obezbjedim manekene za fotografisanje mojih radova i odlučila sam da pokušam da sama poziram i to ispred svog objektiva svog aparata. Bila sam zadovoljna rezultatom, reakcije javnosti su bile odlične i zato sam nastavila da sve sama radim. Smatrala sam da, kao dizajner, mogu najbolje da procjenim kako i šta treba naglasiti i fokusirati na predmetu koji sam izradila a koji želim da predstavim, zatim i to kakav kontekst i atmosferu treba dati fotografiji, kakav stajling treba da prati kolekciju, pa i kakav izraz lica mi morao imati model koji reklamira moj aksesoar.

Da li je bila je velika odgovornost dizajnirati i izraditi krunu za zvaničnu Miss Crne Gore, nakon ponude Vesne Jugović iz MisYu agencije, koja je vlasnik licence izbora za najljepšu Crnogorku ?

Svakako da jeste, posebno ako se ima u vidu reputacija ove beogradske agencije kao i činjenica da se ta kruna prenosi sa jedne na drugu izabranu djevojku. Izrađena je od kristala, materijala koji inače koristim, koji je punih mjesec dana ručno ušivan na platnu a zelena boja kamena je simbol izvornosti prirode pretočene u raskoš ženske snage i ljepote. Vodila sam se vizijom da je kruna simbol ženske ljepote, da mora da izgleda baš kraljevski a u njenom oblikovanju željela sam da izadjem iz okvira tradicionalne izrade aksesoara, zapravo da je izradim skulpturalno. To je uvjek moj pravac u dizajnu.