Vladimir Jokić: Fali nam samo da se Gvozdenović uključi u spašavanje prostora primorja

Ako je neka fraza u Crnoj Gori izlizana, i ako, uz onu frazu „valorizacija“, treba zabraniti njenu upotrebu- onda je to sintagma „održivi razvoj“! Jer, ko je sve rabio taj izraz u Crnoj Gori- sramota je, nakon tih ljudi, uopšte pominjati tu frazu. Međutim, taj izraz u suštini predstavlja ono što bi trebalo da bude motiv svima nama. Dakle, život ne može da stoji i ne može da ćeka. Mi moramo da idemo dalje i da se razvijamo, ali, da bi se razvijali, mi moramo da imamo plan kako ćemo to da uradimo. Što nam je plan za sutra, što za godinu, što za pet, a što za deset. A ne da živimo stihijski i ad hoc“–  Vladimir Jokić, predsjednik Opštine Kotor.


Pitanje UNESCO statusa područja Kotora trenutno je jedno od najznačajnijih otvorenih pitanja za Crnu Goru. Može li Kotor očuvati prestižnu poziciju prostora od univerzalnih vrijednosti za čovječanstvo? Kako Vladin Akcioni plan za realizaciju zahtjeva Komiteta za svjetsku baštinu, donesenih u Istanbulu u julu 2016.godine, vide u Opštini Kotor? Zbog čega Kotor odbija poštovati Odluku o stavljanju van snage prostorno-planske dokumentacije grada, koju je Vlada usvojila 31.marta ove godine? Odgovore smo potražili od predsjednika Opštine Kotor, Vladimira Jokića.

Vladimir Jokić: Mislim da je od neprocjenjive važnosti da svi do kraja budu upoznati sa time što se ustvari desilo. Da krenemo od Samita UNESCO-a u Dohi 2014.godine. Tada je postojao Nacrt Odluke vezano za Kotor, u kojem je stajalo da se treba obustaviti gradnja u Kotoru. Tada je tročlana delegacija Crne Gore, koja je tamo boravila, u čijem sastavu je bila i doktorka Anastazija Miranović, uspjela da izlobira da u konačnoj Odluci, koja je usvojena 2014.godine, bude izbrisan stav o zabrani gradnje, te da dobijemo zahtjev za kontrolisanu gradnju. Tada je na vlasti u Kotoru bila DPS, i nisu se, što je očigledno, štedjeli napori da se takav stav izbaci. U Istanbulu, u julu 2016. Komitet UNESCO-a je donio novu Odluku. U toj odluci, nigdje, ni jednom jednim riječju, se ne traži od Kotora da se zaustavi gradnja. Da u toj Odluci postoji i jedna jedina riječ, kojom se traži da se zaustavi gradnja, ja bih bio prvi koji bi to tražio. Međutim, takvo nešto ne stoji u tim preporukama.

Postoje preporuke da se uradi ono što je trebalo odavno biti urađeno. Da se Savjet za upravljanje Kotorom bolje pozicionira, da mu se daju veća ovlašćenja, da se preispita Menadžment plan upravljanja područjem Kotora, da se donese HIA (Heritage Impact Assessment- Procjena uticaja na baštinu) za cjelokupno područje, da se donesu HIA studije za pojedinačne tačke. Naravno, da se donese Studija zaštite kulturnih dobara za PUP Kotora, te sam Prostorno-urbanistički plan. Komitet traži i da se završi Studija zaštite kulturnih dobara za obalno područje, te sam Plan posebne namjene za obalno područje. Ali, obustava gradnje ne postoji kao zahtjev.

A što mi imamo kao mjeru naše Vlade? Od konferencije u Istanbulu, koja je bila u julu 2016, do 2.februara ove godine se ništa ne dešava. Na svojoj sjednici, 2.februara, Vlada usvaja Akcioni plan. I, gledajte čuda, to se dešava baš na isti dan kada je u Kotoru, za predsjednicu Skupštine, imenovana Dragica Perović iz Demokratskog fronta. Što je još zanimljivije u ovom akcionom planu? To je da se jedna veoma kompleksna materija, koja u jednom dijelu znači očuvanje UNESCO statusa Kotora, a sa druge sudbine nekih ljudi, da li će i kada će moći da grade svoje kuće, svodi na materijal, koji je, po mom najdubljem ubjeđenju, nedovoljan da ga donese bilo koji student prve godine bilo kojeg fakulteta kao prijedlog seminarskog rada. Što vi tu imate? Imate osam, devet stranica, od kojih su četiri prevod Odluke UNESCO-a, jedna je ostavljena za naslov, a ostalih tri-četiri donose tablicu u kojoj piše ko šta treba da radi. I, gledajte koja je obaveza u tom trenutku, dakle 2.februara, ostavljena Opštini Kotor- u prvom kvartalu stavljanje van snage prostorno-planske dokumentacije na prostoru opštine. Bez objašnjenja što to znači. Ne možete vi danas staviti tu dokumentaciju van snage, pa da je sutra stavite na snagu, nego postoje procesi u kojima ćete opet da usvojite tu prostorno-plansku dokumentaciju. Da li stavljanje dokumentacije van snage znači da će se zaustaviti gradnja?! Pa, ne znači. To samo znači da ljudi više neće graditi po planovima.

Da li će onda Vlada opet da se pojavi za zakonima o legalizaciji bespravnih objekata? Da li to znači da u cilju očuvanja onoga što je UNESCO prostor stavljamo van snage planove za prostor Krivošija ili Grblja? Niko nama to nije objasnio. Od momenta kada sam izašao i rekao da je neozbiljno na taj način razgovarati. Jer, ako hoćete da ozbiljno bavimo ovim poslom, mi moramo da imamo ozbiljne elaborate, ozbiljne planove. Zbog čega nešto radimo, u kojoj mjeri? Na kojem prostoru? Kada sam tražio da se ipak svi zajedno uozbiljimo, dobio sam odgovor da se tamo neki mladi pravnik Jokić iz Kotora, kako me je nazvao Ministar održivog razvoja i turizma, Pavle Radulović, protivi očuvanju UNESCO statusa. Druga je priča kako ja želim da devastiram Boku.

Radio Tivat: To Vam se spočitava zbog projekta na Glavatima.

Vladimir Jokić: Da, to mi se spočitava zbog projekta na Glavatima. I to je jedno od pitanja koje volim da razjasnimo do kraja. Na dan kada sam izabran za predsjednika Opštine, 21.februara, u tom trenutku kao važeća prostorno-planska dokumentacija Opštine Kotor se nalazi i Lokalna studija lokacije Glavati. Kada sam došao u kabinet, zatekao sam gotov raspisni materijal za konkurs. I, pravo da vam kažem, najlakše mi je bilo svu tu dokumentaciju sklonim u fioku i kažem: Ne zanima me! Međutim, to bi bilo kreativno tumačenje prava, jer je lokalnoj upravi u obavezi da raspiše taj konkurs na poziv. Nekih 20-ak dana sam razmišljao kako i šta da uradimo, a onda sam donio odluku. Da li je ta odluka popularna- vjerovatno nije! Ali je odluka, i sada ću je objasniti do kraja. Dakle, u samom raspisnom materijalu smo se jasno ogradili i stavili da će sva tehnička dokumentacija, i sve što se izrađuje, ukoliko HIA studija za prostor Boke pokaže da tu ne treba ništa da se gradi, biti rađena na rizik onoga koji radi na toj dokumentaciji.

Takođe, iz konkursnog žirija smo udaljili ljude koji su prepoznati po devastaciji Boke, kao što je doktorka Miranović, iako su oni prethodno bili prihvatili da budu članovi tog žirija. Postavili smo na njihova mjesta neke druge ljude, i ono čime moram da se pohvalim je da je u toj komisiji i profesorka Jelisava Kalezić, koja je u cijeloj Crnoj Gori prepoznata kao neko ko je beskompromisan u tim stvarima. Sa njom sam razgovarao i u procesu objavljivanja samog konkursa, i nakon toga, i negdje smo imali zajednički stav- da se buduće Kostanjice mogu spriječiti samo u procesu odlučivanja o samim Kostanjicama, a ne i nikako nakon što nam se ta Kostanjica desi. Postoji, dakle, ta strana medalje, a postoji i ona druga. A to je moja obaveza da se, i prije svega, držim zakona. Moj je posao da se držim zakona, i ja ću tražiti od svih učesnika u ovom procesu da čine isto. To je u tom trenutku bila važeća PP dokumentacija. Ja sam dodajući klauzule koje sam naveo, dodatno zaštitio Opštinu Kotor. Ukoliko neko projektno rješenje pobijedi na tom konkursu, ono postaje dijelom tog planskog dokumenta. Ako ni jedno od projektnih rješenja ne pobijedi na konkursu, mi nemamo grafički prikaz.

Ali, što god da se desi, Lokalna studija lokacije Glavati ostaje kao važeći planski dokument, nevezano za taj konkurs, a sve do momenta dok se taj planski dokument ne revidira i ne izmijeni na ovaj ili onaj način. Ali, to je pitanje procesa koji je ispred nas. Dakle, sam ovaj raspis konkursa nije nešto što trajno determiniše sudbinu tog prostora. Posebno ne na ovaj način na koji je taj konkurs raspisan.

Radio Tivat: Kao deklarisani legalista, da li smatrate da će zakonski okvir, i kada je u pitanju planiranje i kada je u pitanju zaštita, biti otežavajuća okolnost u namjerama da se zaštiti i očuva prostor, a istovremeno obezbijedi razvoj područja?

Vladimir Jokić: Ako je neka fraza u Crnoj Gori izlizana, i ako, uz onu frazu „valorizacija“, treba zabraniti njenu upotrebu- onda je to sintagma „održivi razvoj“! Jer, ko je sve rabio taj izraz u Crnoj Gori- sramota je, nakon tih ljudi, uopšte pominjati tu frazu. Međutim, taj izraz u suštini predstavlja ono što bi trebalo da bude motiv svima nama. Dakle, život ne može da stoji i ne može da ćeka. Mi moramo da idemo dalje i da se razvijamo, ali, da bi se razvijali, mi moramo da imamo plan kako ćemo to da uradimo. Što nam je plan za sutra, što za godinu, što za pet, a što za deset. A ne da živimo stihijski i ad hoc.

Međutim, izgleda da to što su naši planovi, planovi ljudi sa prostora Boke, nije u korelaciji sa onim što su planovi ljudi koji na nacionalnom nivou drže vlast. Negdje računam da ono što je interes Boke najbolje može biti artikulisano odavde, kroz jednu dobru javnu raspravu, kroz sagledavanje uglova svih učesnika u tom procesu. I, kad se govori o ovakvim projektima, kako treba imati ljude koje popularno nazivamo zaštitarima, kako treba imati njihov ugao gledanja na situaciju, tako na svakom tom pitanju treba imati ugao gledanja onoga ko je investitor. Da vidimo zbog čega jedni gledaju na jedan način, drugi na drugi, da vidimo da li može i kako može da se realizuje nešto od zajedničkog interesa.

Međutim, državna vlast očigledno misli da je najbolje sve centralizovati, da je najbolje da Bokom oni upravljaju. Ne samo Bokom, nego cijelim prostorom Crne Gore. Ali, mene prije svega zanima Kotor i Boka.  Novim Nacrtom Zakona o planiranju i izgradnji mislim da nećemo imati više ovakvih nedoumica oko Lokalnih studija lokacija, oko Detaljnih urbanističkih planova, niti bilo kojih drugih lokalnih planskih dokumenata. Jer, tim novim nacrtom zakona se potpuno izuzima lokalna uprava iz sistema planiranja. Vlada će da planira prostor, ona preuzima na sebe sve ingerencije kada je u pitanju valorizacija prostora. Onda imamo kao nešto što je u ovom momentu možda i najzanimljivije- da će se plan privremenih objekata za teritoriju cijele države donositi od strane Vlade, a da se u tom novom zakonu, iako ni u prethodnom to nije bilo baš najbolje objašnjeno, briše definicija što to jeste privremeni objekat. Nadalje, pitanje javnog interesa i objekata od javnog interesa je regulisano na način da može da probudi sumnju da će, da uzmemo za primjer elektrane, koje su od javnog interesa- da se taj zakon piše na način da bi one familije koje su danas u poslu sa elektranama, mini hidro-elektranama i slično, da bi oni imali interes od toga. I proces eksproprijacije i legalizacije je spojen, pa umjesto onoga što smo imali kao prijedlog jednog lex specialisa u pravnom sistemu, sada ćemo u okviru sistemskog zakona imati takve odredbe.

Da ne pričamo da nema više građevinskih dozvola, već da ćemo imati prijavu gradnje. Što je fantastična stvar u Danskoj! Međutim, ovdje, kada o tome treba da vodi računa jedna upravna inspekcija, koja nema kapaciteta u ovom trenutku, koja je negdje od 2008. potpuno izmještena iz lokalne ingerencije, pa, kada mi svakodnevno stižu prijave za divlju gradnju, ja kao jedinu svoju mogućnost imam da mail proslijedim Upravi za inspekcijske poslove. Nemam ništa drugo u rukama. E sada, kad se sa ovim zakonom završi, nećemo imati baš ništa. Otprilike, to će izgledati ovako- u Podgorici će odlučivati da se na Pinama napravi zgrada od sedam spratova, a u Opštini Tivat će se pitati da li je bolje da bude crvene ili zelene boje. Tako otprilike izgleda taj zakon po mom dubokom ubjeđenju.

Radio Tivat: Kako upozoravaju Vaše kolege pravnici, predlog Zakona o planiranju i izgradnji, koji je nedavno predstavljen, ima suštinskih razlika u odnosu na nacrt ovog dokumenta, koji je bio na javnoj raspravi 2015.godine.

Vladimir Jokić: Uzmimo za primjer građevinske dozvole- u nacrtu zakona, koji je bio na javnoj raspravi u julu 2015.godine, postojao je institut građevinske dozvole, sada ne postoji. Postojala je lokalna planska dokumentacija, sada ne postoji. Ovo je sada kompletno izmijenjen zakon u odnosu na onaj koji je bio na javnoj raspravi, ja vjerujem da ovo ne može da bude Predlog, da ovo u ovom trenutku može da bude samo Nacrt, i da ovo mora ići na javnu raspravu, zato što je u suštini, u meritumu izmijenjen tekst ovog zakona.

Mislim da je prostor i da je planiranje prostora nešto što mora biti pitanje svih pitanja trenutno, posebno na prostoru Boke. Prije nekoliko dana sam se vraćao iz Podgorice. I, dok sam se spuštao prema Budvi, a bio je lijep dan i još uvijek obdanica, pitao sam se: „Pa dobro, da li je nekoga sramota zbog ovoga?!“ Znate, kad dođete iznad Budve, to je jedino pitanje- da li je nekoga zbog ovoga sramota?! Jer, to nema više nikakvog smisla. Ako je neko zaista imao u primisli da bi nešto slično mogao da uradi od Veriga do Veriga, ja vjerujem da je taj u ozbiljnoj zabludi.

Radio Tivat: Arhitekta Bobo Mitrović naveo je, u prilog ekstremnom pristupu u saniranju prostora, odnosno rušenju objekata koji su „rane“ u prostoru, primjere nekoliko gradova, koji su na ovaj način prevazišli greške u planiranju i izgradnji. Da li je za vas ovo rješenje prihvatljivo?

Vladimir Jokić: Vjerujte da to nije nešto od čega bih ja bježao. Imamo primjer Španije, koja je dio EU, i na koju se u jednom dijelu možemo ugledati. Na određenim potezima na obali tamo je postojala pretjerana betonizacija prostora, pa je rušeno ono što je bilo viška i ono što je bilo bespravno sagrađeno. Međutim, kod nas postoji i onaj dio koji je urađen po zakonu, koji je urađen u skladu sa pravom. I tu postoje sanacione mjere, imamo pejzažne arhitekte, koji umiju neke stvari da „maskiraju“. Da zaključim- vjerujem da ako postoji dobra volja, postoji i način. Tamo gdje je jedino bager rješenje- ja sam za!

Radio Tivat: Crna Gora je u obavezi da Komitetu za svjetsku baštinu do 1.decembra ove godine dostavi izvještaj o realzaciji zahtjeva iskazanih u Istanbulu. Činjenica je da Opština Kotor odbija komunikaciju sa sa institucijama na nacionalnom nivou, do momenta, kako ste više puta istakli, dok ne pokažu da namjeravaju napraviti otklon od svega što je rađeno do sada i načina na koji je rađeno do sada.

Vladimir Jokić: Imao sam nekoliko poziva od starne ministra kulture, gospodina Janka Ljumovića, i od drugih ministara, da se sretnemo i da razgovaramo o Akcionom planu. Nije to pitanje hira, bilo čijeg. Mi ne moramo da se sretnemo da bi postojala naša komunikacija u onome što je nužno postojala. Dakle, mi možemo da funkcionišemo putem razmjene pisanih dokumenata. Nije mi namjera, i dok god budem predsjednik Opštine Kotor, neću ni sa kim fingirati razgovor. Ja hoću da razgovaram sa vama, zato što ste vi spremni da čujete ono što ja imam da kažem, i ja sam spreman da čujem ono što vi imate da kažete. Ali, ja ne mogu da razgovaram sa ljudima, ni da fingiram razgovor sa njima, do momenta dok ne pokažu minimum dobre volje da se uradi nešto konkretno po temama o kojima hoće da razgovaramo.

Dakle, ako je potreba da sjednemo i razgovaramo tete-a-tete, to možemo da uradimo ujutro. Samo prije toga mora da se pokaže dobra volja. A kako? Tako što će se razriješiti funkcije direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Anastazija Miranović, zbog svog postupanja u predmetu Turski rt, i reagovati na podnijetu dokumentaciju od strane ministra. Ministar to može da riješi dok popije jutarnju kafu u svom kabinetu. Cjelokupna dokumentacija mu je dostavljena. Moram da ponovim još jednom- ovo nije pitanje estetike. Ne stavljam se ni ja, niti iko od nas, u poziciju estetskog sudije. Ovo je pitanje prava. Ukoliko u emisiji (Tv Vijesti- „Načisto“) direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara kaže direktno da je godinu dana sarađivala sa investitorom na izradi projekta, da bi mu onda, nakon što su dogovorili kako taj projekat treba da izgleda, izdala konzervatorske uslove. Pa sve i da je to praksa, a nije praksa, ona nije smjela 9.marta da izda saglasnost na konzervatorski projekat. To nije smjela da uradi, prosto zbog toga što investitor u tom momentu nije imao pravni osnov da dobije takav dokument. Pa, i da nije to znala, onog momenta kada smo je upoznali sa time, je morala da reaguje. Niko ne reaguje. Ona je stameno ćutala, a i ono što je rekla, bolje da nije rekla. Bivši ministar Goranović je ćutao. E, ministar Ljumović je rako kako će on da reaguje. Čekamo reakciju. Onog momenta kad je vidimo, možemo tete-a-tete razgovarati u Kotoru o onome što su obaveze Kotora.

Moram da naglasim da u ovom Akcionom planu, pored obaveze o stavljanju van snage prostorno- planske dokumentacije, postoji još jedna obaveza Kotora. To je restrukturiranje Savjeta za upravljanje Kotorom, što ćemo mi uraditi, naravno. Sve ostale dofinisane obaveze su obaveze Vlade Crne Gore. Mi tu nemamo više nikakvih obaveza. Ali smo mi spramni, ne da djelujemo u skladu sa obavezama, da bi nekome ispunjavali neke formalne pretpostavke. Mi suštinski želimo da radimo na tome. Mi ćemo formirati tijelo, koja će se suštinski baviti ovom temom. Najvjerovatnije će to tijelo biti prestavljeno javnosti u naredne dvije nedjelje. Ovo nije naša deklarativna, već suštinska namjera. Mi smo zbog toga došli na funkcije na koje smo došli. A, ako oni pokažu, sa druge strane, ne da postoji suštinska, nego minimalna namjera da se reaguje, dobrodošli su da razgovaramo.

Ne možemo se ponašati kao da se ništa nije desili i da se ništa ne dešava i dalje. Neko mora da snosi odgovornost za sve što se desilo. Ja nisam pravosudni organ, ali tražim da se ne fingiraju procesi. Osobe koje su učestvovale u, po mom mišljenju, devastaciji prostora, ne mogu danas da se predstavljaju kao neko ko treba da spasi prostor. Eto, imali smo personalnu promjenu na čelu Ministarstva održivog razvoja i turizma. Fali nam samo gospodin Gvozdenović, da se i on pojavi u toj komisiji, pa da i on traži razgovor sa nekim na primorju oko spašavanja prostora.

Radio Tivat: Tivat i Kotor imaju, među ostalim, i zajedničko otvoreno pitanje proglašenja Vrmca parkom prirode, za što postoji podloga u vidu pet ekspertskih studija, koje detaljno tematizuju kako nasljeđe ovoga prostora, tako i potencijalne modele njegove valorizacije. U Opštini Tivat više su puta istakli namjeru da se krene u ovaj proces. Međutim, o ovom pitanju do sada nije uspostavljena adekvatna saradnja na nivou dviju opština. Kakve su namjere nove kotorske uprave po ovom pitanju?

Vladimir Jokić: Moram priznati da se za 40-ak dana, od kada sam na funckiji predsjednika opštine, nisam stigao konkretnije baviti ovom temom. Ono što mogu reći je da mi, kao nova uprava, nemamo načelno problem komunikacije ni sa kim, ko god pokaže dobru volju da razgovara sa nama. Svaki od potencijalnih zajedničkih projekata ćemo primniti otvoreni za svaku vrstu razgovora. Ali, ono što je takođe bitno naglasiti je da ćemo u svemu tome tražiti ono što je interes Opštine Kotor. Jer, imamo i drugih iskustava sa Opštinom Tivat. Imali smo nekoliko zajedničkih projekata. Očigledno je iz tih iskustava da je komunikacija između opštinskih rukovodstava bila ili loša, ili traljava. I danas imamo posljedice te komunikacije. I dalje imamo neformirano preduzeće za upravljanje sistemom prečišćavanja otpadnih voda, i dalje imamo Lovanju.

Radio Tivat: Upravo ste na temu formiranja zajedničkog preduzeća za upravljanje sistemom prečišćavanja otpadnih voda nedavno imali sastanak sa rukovodstvom Opštine Tivat.

Vladimir Jokić: Mi smo na dnevnom redu skupštine imali usvajanje osnivačkih akata tog preduzeća, jer, da bi ono bilo osnovano, obje skupštine treba da usvoje osnivačka akta. Na zahtjev predsjednice Opštine Tivat, gospođe Snežane Matijević, ja sam ta akta povukao sa dnevnog reda skupštine i prihvatio poziv za razgovor sa predstavnicima Opštine Tivat. Pored ostalih, jedna od tema koja se tu pojavila jeste da Opština Kotor treba da preuzme dio obaveza, koje sada ima, ili će u budućnosti imati Opština Tivat, a vezane su za sudske sporove na zemljištu na kojem se nalazi to postrojenje. Moram naglasiti da je Opština Tivat 2014.godine, odnosno tadašnji predsjednik opštine, gospodin Novosel, potpisala ugovor sa Vladom Crne Gore o preuzimanju tog zemljišta. I, članom 3 tog ugovora se jasno deklarisala, obavezala da će sve troškove, vezane za sudske procese nastale vezano za to zemljište, snositi Opština Tivat.

Danas zahtijevati da Opština Kotor preuzme dio tih sporova, ili dio troškova nastalih iz tih sporova, osim što nije utemeljeno u pravu, istovremeno je mimo interesa Opštine Kotor. Ako vi u trenutku stavljanja svog potpisa niste mogli percipirati ono što nas čeka sutra, to ne stvara obavezu za treću stranu. Ono što moram da naglasim jeste da smo odlučili da nastavimo da razgovaramo da vidimo na koji način ćemo prevazići taj problem. Predsjednica Matijević je pokatzala razumijevanje za moju argumentaciju na tom sastanku. Ostaje da vidimo u kojem smjeru će se to razvijati. Kotor je imao jednu sličnu situaciju, kada je formirano preduzeće Lovanja, a dan danas Kotor plaće sve troškove nastale u vezi zemljišta na kojem se nalazi to preduzeće. Jednom smo se opekli, više nećemo sigurno.