maja suput i peceno prase

ZUMBAJ, MOJ NIKOLA

        ZUMBAJ, MOJ  NIKOLA

         Zumbalice su šaljive narodne pjesme koje se susreću u Rumuniji, Bugarskoj,  Srbiji, Makedoniji i još nekim zemljama.

Najčešće se izvode na svečanostima, posebno svadbama. Posvećene su braku, mladencima, svekrvama, snahama i raznim događajima iz života porodice ili seoske zajednice.

Najpoznatija zumbalica u Boki Kotorskoj nema naslov. Različito zovu tu pjesmu u pojedinim dijelovima Boke: Nikola, A, oj mene Nikola, To je bilo preksinoć, Zumbaj,zumbaj – tek su neki naslovi iste pjesme. Melodija je ista, a isti je i žar kojim se pjesma izvodi. Uz dobrog solistu, riječi „zumbaj, zumbaj“ ili druge (šije – šete, kupe – špade i slične) ponavljaju se u pozadini glavnog teksta pjesme.

Često sam se pitao da li postoji „glavni“ tekst, izvorni. Zaključio sam, da se tekst dopunjavao i mijenjao, nekada u trenutku izvođenja, u zavisnosti od umješnosti izvođača. Ipak, za razliku od drugih poznatih zumbalica, ova bokeljska ima romantičniju melodiju, gotovo baladu posvećenu „dami“ koja strpljivo čeka sreću stojeći kraj ulaznih vrata neke kuće. Pjesma obiluje lijepim manirima gospodina u prolazu, gotovo je ljubavna uz neskrivenu erotiku. Na kraju  pjesme, naslućuje se nastavak pa kraja, zapravo nema.

Od laganog početka „ pričanja“ događaja, pjevaču se pridružuju ostali učesnici slavlja udarajući šakama o sto ili aplaudirajući u taktu, ponavljajući , zumbajući, zadate riječi  sve dok se sve ne sjedini u urnebesnu, ali usklađenu i melodičnu gotovo himničnu pjesmu.

Nekada, na svadbama, svečana trpeza bila je podijum na kojem su,  hrabre dame, koje su  imala što pokazati, uz zumbanje,  izvodile poseban ples. Treba li posebno napominjati da je to bio vrhunac svadbene svečanosti. Na žalost, taj običaj je  gotovo zaboravljen, a na svadbama se javljaju neki novi, u  ko zna kojem i čijem filmu viđeni.

Zahvaljujući gospođi Slavici, gospodinu Slobu i drugim članovima porodice Čelanović iz Tivta, objavljujemo tekst bokeljske zumbalice o Nikoli onako kako je sačuvan u toj porodici. Biće nam drago ako nam pošaljete i Vaše verzije pjesme, da začuvamo od zaborava.

I  još nešto: tražio sam značenje riječi „zumba“. Dugo i bez uspjeha, ali me na kraju zainteresovala turska riječ „zumba“ u značenju udarati.

Možda, šakom o sto kao u našoj zumbalici.

 

                            JESI   L’  ČUO  NIKOLA

Jesi l’ čuo Nikola,

kako sam ti strad’o!

Što su leđa podnijela,

to se nisam nad’o.

To je bilo preksinoć,

oko devet sati,

spazio sam curicu

gdje stoji kraj vrati.

Skinuh šešir ponizno:

dobro veče rekoh

i upitah slađano,

što radite seko?

„Evo stojim i čekam

neće l’ ko kod proći,

neće l’ neko, na sreću,

i do mene doći.

Izvolite u baštu,

baš ćemo se proći:

u bašti su ružice

i zelena trava.“

Šetasmo  smo se, šalismo

do jedanaest sati,

kad eto ti kirije

da svoje naplati.

Kad je stao udarat,

uzduž i popriko,

ja ga  stadoh moliti:

pa nemojte čiko.