Zvonko Deković: Neutemeljene i zlonamjerne tvrdnje Miomira Abovića

Naše reagiranje na tekst gospodina Miomira Abovića, koji je naslovio „Dosada već viđenih diskursa“, započinjemo konstatacijom da upravo autor daje nemjerljiv doprinos toj dosadi, čega smo svjedoci već duže vrijeme – kaže se u reagovanju Zvonimira Dekovića, predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.

Svojim stilskim i lingvističkim opservacijama u kojima se nameće kao čuvar jezičke ispravnosti, odavno je zasitio javnost. Njegova spremnost i beskrajna samouvjerenost (suvremena psihologija tvrdi da ne postoji kompleks više vrijednosti, nego samo niže, koji se kod pojedinih manifestira  pojačanom dozom sebeljublja) da govori na doslovno svaku temu i simulira stručnjaka na širokom dijapazonu društvene, komunalne, političke, ekonomske i pravne stvarnosti, je dobila duhovite sadržaje. Nekadašnje starije gospođe koje su iza škura komentirale sve i svakoga, i nepogrešivo nalazile mane, sada su dobile suvremenu verziju u g. Aboviću, koji je finestru zamijenio računarom. Sve teže se nosi s bogatom kulturom aktivnošću organizirane hrvatske zajednice u Crnoj Gori, kao i s velikim političkim uspjesima Hrvatske građanske inicijative, što izaziva burne reakcije kod dotičnog, a koje duhovito djeluju na širi puk.

No, krenimo redom s neutemeljenim tvrdnjama prof. Abovića, koje pate od neznanja, ali obiluju zlom namjerom, što je prava dijagnoza nemoći.

Hrvatsko nacionalno vijeće kao krovna institucija Hvata u Crnoj Gori, bez ikakvih kompleksa i desetljećima nametane krivice, izlazila je u javnost i branila interese naroda kojeg zastupa. Sve to vrijeme Vi ste, g. Aboviću šutjeli, a svoju savjest ste umirivali konstrukcijom nekakvih teorija zavjere, baš kao i sada.

Što se tiče Plaže Ponte, kao i svih drugih plaža (koje cijenjeni prof. Abović ne spominje) za nas je bitno da se poštuju svi propisi i regulative, a što će u  najvećoj mogućoj mjeri zadovoljiti i stručnu i laičku javnost.

Kada spominjete podršku HGI – ja novom predsjedniku Općine Tivat, onda mi je žao što svoju zainteresiranost niste ispoljili na samoj sjednici, gdje su zajedno s Vama bili i odbornici iz naše stranke. Vi ste g. Aboviću i tada šutjeli.

Odraz je g. Aboviću Vašeg neznanja pitanje koje mi postavljate: „Kakve veze mi Hrvati u Tivtu imamo sa Miholjskom Prevlakom?“  Trebali bi ste znati, kao netko tko pretendira da zna sve, ili mnogo toga, da je Samostan sv. Mihovila prvobitno bio katolički, za što postoji obilje znanstvene dokumentacije.

Što se tiče Vaše podrugljive konstatacije oko objavljivanja satnica sv. Misa, ona dovoljno govori o Vama samima. Mi ćemo i dalje revnosno poštovati i prakticirati sve ono što je dio našeg nacionalnog i vjerskog identiteta, a Vama koji s ovim potvrđujete da u tom pogledu imate nedostataka, prepuštamo da i nadalje budete svjedoci naših političkih i društvenih uspjeha. Naravno, želimo Vam da pišete što više, a mi ćemo Vam i ubuduće odgovarati predanim radom na korist Hrvata i svih građana Crne Gore.

P.S. U privitku dostavljam svoj cjeloviti odgovor na pitanje novinarke RTCG – a, Nevenke Macan na temu polemike oko Prevlake sv. Mihovila, a što nije obznanjeno u javnost zbog formata Dnevnika, a na što je g. Abović imao potrebu reagirati.

Zvonimir Deković,, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća crne Gore

 

Poštovana gospođo Macan,

kako smo postavljeno pitanje Ministarstvu kulture Crne Gore i od njih dobiven odgovor javno objavili, reagirale su neke institucije i pojedinci od kojih nismo tražili odgovor, a sročen je tako da nas je doveo do Domovinskog rata.

Na Vaše pitanje da iznesemo stav oko Prevlake sv. Mihovila biti ćemo veoma pažljivi da nas odgovor ne bi vratio u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Iz razloga , kako nemamo niti jednog arheologa u ovom sazivu HNV-a, a kako sam već naveo, da ne bi bili pogrešno shvaćeni, nećemo citirati niti jedan autoritet iz Republike Hrvatske ili Crne Gore, pa ni Prevlaku od don Iva Stjepčevića,  već upravo suprotno dr. istorijskih nauka Katarinu Mitrović iz Beograda i njen doktorski rad ,,Benediktinci na tlu Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije(9. stoljeće – 1571.)“  te  dr. Lenku Blehovu Čelebić, podrijetlom Židovku iz Češke, europsku priznatu znanstvenicu i njenu studiju  ,,Hrišćanstvo u Boki 1200-1500“.  Dr. Blehova navodi,, Pisati o Pravoslavnoj crkvi u srednjovjekovnom Kotoru i okolini vrlo je nezahvalan zadatak, jer kritički naučni metod dozvoljava da se temi posveti mjesto jedino srazmjerno količini postojeće dokumentacije. Nepostojanje izvorne srednjovjekovne dokumentacije Pravoslavne crkve za ovo područje  prouzrokovalo je žalosno faktografsko stanje  pred kojim se nalazi istraživač kada pokušava  rekonstruisati istorijat Pravoslavne crkve Boke Kotorske u srednjem vijeku i dodati makar nešto novo. „ i nastavlja ,, Jedno je sigurno: Katolička crkva je na prostorima Boke Kotorske bila dominantna. Pravoslavna crkva je djelovala  od XIII. vijeka mimo grada i njen uticaj na krupnije tokove u gradu bio je neznatan“. Dr. Lenka Blehova nastavlja. „ Vratimo  se ponovo na primorje. Već od  XIII. vijeka dolazi do pokušaja  da se katoličko stanovništvo Boke Kotorske prevodi na pravoslavlje, kako je to činio zetski episkop  Neofit (Teofites) koji je preuzeo neke sakralne objekte  na području Prevlake.  Zatim dr. Blehova navodi pismo pape Klimenta VI. caru Dušanu, datirano 1345. godine. ,, U njemu papa zahtjeva da pravoslavci vrate kotorskom biskupu otete crkve“ među kojima se navodi i samostan sv. Mihovila na Prevlaci .

Uvažavajući da su Hrvati, katolici najmalobrojniji autohtoni narod u našoj zajedničkoj državi Crnoj Gori tu istinu prihvaćamo isto kao što prihvaćamo povijesne istine koje se ne mogu promijeniti, to je povijest dokazala i kada su se pojedine knjige spaljivale.

Da zaključimo: Svoja znanja crpimo od najuglednijih europskih autoriteta iz ove oblasti i nema nikakve potrebe  da bilo tko polemizira s nama. Ako, pak, netko i ima tu potrebu ili je u svom istraživačkom radu došao do novih povijesnih dokaza tada preporučamo sučeljavanje na okruglim stolovima i znanstvenim skupovima sa citiranim autoritetima, koji su hvala Bogu živi, pa ako dođe do novih činjenica mi ćemo biti iskreno zahvalni  i bogatiji za nova saznanja.

 

S poštovanjem , Zvonimir Deković