Galerija
Izbori 2022
Na Postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda za Kotor i Tivat, osim trenutne rekonstrukcije bazena, realizovali su brojne aktivnosti na servisiranju opreme koja je trebalo da se uradi još 2019.godine. Planirano je niz aktivnosti kako bi se sistem doveo na nivo iz 2016 godine, rekao je Radio Tivtu, izvršni vd direktor Postrojenja, Miljan Marković.
Realizacija posla počela je nakon urađenih izvještaja, a između ostalog izvještaji se tiču 149 bitnih uređaja, rekao je Marković i naglasio da su pregledali opremu, radili defektažu i konstatovali stanje. Na osnovu tih izvještaja krenuli su sa servisiranjem.
U Postrojenje, kada je minimalan vodostaj i kada nema turista, ulazi između 9 i 11 hiljada kubika fekalnih otpadnih voda dnevno. „Ukoliko je sistem u kvaru i nije sposoban da prečisti fekalnu vodu, ona mora da se pusti u more jer je nemamo gdje deponovati. Možemo par sati da zadržimo, ali nakon toga se ispušta u more“, objasnio je Marković i naglasio da je zbog ovih razloga važno da postrojenje bude redovno servisirano.
S obzirom na specifičnost Postrojenja, Marković je naveo da se vitalni rezervni dijelovi moraju nalaziti u magacinu, ali i konstatovao da je prilikom preuzimanja postrojenja zatekao gotovo prazne stalaže u magacinu.
„Kad se desi havarija imamo vrlo malo vremena da otklonimo kvar pa ako se još moraju čekati dijelovi onda neprečišćena voda mora prolaziti kroz sistem u more. Veoma je bitno sačuvati da ne uginu bakterije koje razgrađuju fekalnu vodu. U slučaju da se dogodi da bakterije uginu, potrebno je oko mjesec dana po jednom bazenu da se bakterije aktiviraju u punom kapacitetu kako bi mogle da vrše preradu otpadnih voda koje konstantno dolaze na postrojenje. Za tako veliki priliv fekalnih voda u bazenima mora biti dovoljan broj bakterija i moraju dosegnuti određenu starosnu dob kako bi za kratko vrijeme i u tačno određenom intervalu izvršile preradu. Svako preskakanje ciklusa pravi probleme narednom ciklusu“.
Upravo zbog dugogodišnjeg neadekvatnog održavanja, na Postrojenju se prošle godine desila havarija pa je neprečišćena voda danima ispuštana u more. Analizom rada postrojenja su se utvrdili sekundarni i primarni uzroci havarije koja se dogodila 20.jula prošle godine. Jedan od glavnih problema na Postrojenju bio je neispravan rad difuzora koji se nalaze na samom dnu bazena. U jednom bazenu ima 416 difuzora koji za cilj imaju ravnomjerno širenje kiseonika u bazenima. Bakterije koriste fekalije kao hranu, ali im je za proces prečišćavanja potrebna određena količina kiseonika. Manjak kiseonika ne samo da dovodi do slabijeg procesa prečišćavanja otpadnih voda već i do izumiranja bakterija u bazenima, objasnio je Marković istakavši da je jednom godišnje neophodno servisirati po jedan bazen kako bi se omogućilo ispravno ubacivanje kiseonika u vodu tokom prečišćavanja, ali je zbog servisne zapuštenosti opreme sada potrebno uraditi sanaciju sva tri bazena do početka ljetnje turističke sezone.
Prilikom sanacije predviđena je i zamjena difuzora koji ubaciju kiseonik. Određeni broj je trenutno van funkcije i zato imaju povećanu potrošnju elektirčne energije. Na jednom dijelu bazena biće kompletno zamijenjeni stari difuzori, a na drugom će zbog ekonomičnosti biti izvršena zamjena membrana.
„Pravo stanje difuzora će se znati nakon svakog pražnjenja bazena. U pitanju je veliki poduhvat sa brojnim pripremnim radnjama jer svaki od bazena u osnovi ima 825m2 puta 6.15metara operativne visine. To je preko 5.000 kubika fekalnih voda po jednom bazenu. Pored toga uradiće se i servis dekantera koji izvlači čistu vodu nakon završenog procesa prečišćavanja. S obzirom da je pražnjenje bazena težak i složen posao, naravno da ćemo prilikom pražnjenja iskoristiti priliku i izvršiti servis sve one druge opreme koja se tiče tog bazena. U zavisnosti od toga da li se mijenjaju kompletni difuzori ili se vrši zamjena membrana, cijena zamjenske opreme po jednom bazenu će se kretati od 16.000 do 25.000 eur.
Prilikom čišćenja bazena, ali i prilikom testiranja rada zamijenjenih difuzora u bazene je potrebno upumpati veliku količinu čiste vode. Kako bi se napravila ušteda prilikom korišćenja vode za ove aktivnosti, napravljen je svojevrstan bajpas koji već prečišćenu vodu cjevovodom vraća u bazen koji se trenutno čisti. Na ovaj način se, samo za pranje tri bazena i punjenjenje čistom vodom zbog potreba testiranja zamjenjene opreme, napravila ušteda od minimum 40.000 eura. Marković ističe da će ovako ušteđen novac biti iskorišćen za preostale servise.
Prema njegovim riječima, planirali su ulaganja i u primarnu rešetku za selekciju čvrstog otpada, koja se nalazi na početku sistema. Kroz rešetku čiji je promjer 6mm dijelom prolaze štapići za uši, što je i ekološki problem, naglasio je Marković i apelovao na građane da u kanalizacioni sistem ne bacaju plastične štapiće za uši, ali ni vlažne maramice jer sadržaj alkohola u njima može da našteti bakterijama. Pored toga što građani mogu začepiti kanalizacione cijevi u svom objektu, pravi se dodatni problem i na samom postrojenju.
„Štapići su ispod 3mm i značajan broj njih se zaustavlja i sprečava da prođe rešetku, ali tokom ljeta bude toliko povećan broj štapića koji plivaju po površini vode. Putem trenja i putem nekih abrazivnih supstanci ta plastika se kruni i od nje se pravi mikroplastika, koja odlazi u more. Živi svijet u moru to unosi u svoj organizam, a s obzirom da se ljudi hrane ribom i morskim plodovima mi u suštini najviše radimo protiv sebe“, naveo je vd direktor Postrijenja.
Idealno bi bilo da su u startu ugrađene rešetke jedna za drugom, prva sa razmakom od 6mm, a onda nakon njih sa 3mm. Na žalost to nije urađeno na vrijeme i to za posledicu ima ekološke probleme. Zamjena rešetke sa 6mm na 3mm je u ovom trenutku finansijski neizvodljiva, pa su u Postrojenju poručili opremu makar za njen servis. Marković je istakao da je važno uraditi servis rešetke koji nije rađen od kada je postrojenje pustano u rad. S obzirom da je napravljen deformitet između rešetki, a na nekim mjestima je razmak čak i do 10mm, odlučili smo se na servis rešetke kako bi u svim djelovima bila 6mm. Zamjenska oprema i servis primarne rešetke će koštati do 8.000 eur, objasnio je vd direktor Miljan Marković.
Pored reštke, u sistemu slijedi pjeskolov koji hvata pijesak iz atmosferske kanalizacije, posebno tokom bujica, a onda mastolov gdje se zaustavlja masnoća. Svrha mastolova je da zaustavlja sve ono što se spira sa ulica, prosuto ulje po kolovozu, nafta, ali i masti koje se prosipaju u kanalizaciju nakon termičke obrade hrane i pranja suđa. Postrojenje za prečišćavanje fekalnih otpadnih voda je zadnja brana u zaštiti ekologije, kaže Marković.
Problem je i to što su zaposleni do sada bili obučeni za servis sitnijih kvarova i samo do mjere da prepoznaju kvar kako bi pozvali eksterni servis da dođe i otkloni ga. “Takav koncept ranijeg rukovodstva je velika greška, ne samo u gubljenju vremena već i u gubljenju novca. To je razmljivo tamo gdje su potrebni specijalni alati, specijalna obučenost i ovlašćenje fabrike, ali gdje je to moguće neophodno je organizovati obuku zaposlenih što trenutno radimo i što planiramo u dogledno vrijeme podići na viši nivo. Sa firmom Schnaider Electric, Siemens i firmom Sema iz Beograda, zajedno radimo na programu obuka za naše zaposlene. Onog momenta kada program bude konačno definisan, očekujemo dolaske inžinjera spomenutih firmi kako bi vršili obuku naših zaposlenih“.
Produkt cijelog procesa je mulj koji se odvozi u Albaniju posredstvom firme „Montelea“ sa sjedištem u Podgorici. Po jednoj turi, odnosno kamionu se odvozi do 23 tone mulja. U zavisnosti da li je u pitanju sezonski period ili vansezonski, taj broj se kreće od jedne do dvije ture na sedmičnom nivou. Za odvoz mulja na godišnjem nivou izdvaja se od 60 do 100 hiljada eura.
„Što se tiče mulja koristimo polimer i kreč da bi ga dodatno isušivali, a potpuno se isušuje u centrifugi. Odatle izlazi sličan pijesku, prilično suv i lagan, pa se zbog toga može odvesti jako velika količina odjednom. Na taj način smanjuje se trošak i po tom osnovu“, rekao je Marković istakavši da vrše mjerenja mulja koji je oko 70% organski i koji može sa malo truda da se koristi kao vještačko đubrivo jer sadrži azot i fosfor.
„Trenutno vezano za mulj imamo samo rashod, ali bi po tom osnovu mogli da ostvarimo prihod jer tržište postoji. U inostranstvu se mulj sa ovim karakteristikama koristi kao sirovina prilikom proizvodnje vještačkog đubriva za potrebe uzgoja cvijeća“, kaže Marković koji je protiv spaljivanja mulja jer je to preskupa tehnologija, ali i kasnije održavanje opreme.
FOTO: Radio Tivat
