Promocija monografije „Hrvatsko kulturno društvo Ljudevit Gaj Donja Lastva” autorke Anite Mažibradić održana je sinoć u Domu kulture „Josip Marković” u Donjoj Lastvi.
O knjizi su, osim autorke, govorili istoričarka umjetnosti mr Marija Mihaliček i moderator večeri Adrijan Vuksanović, a u muzičkom dijelu programa nastupio je sastav „Lungo mare” iz Kotora.
Sve prisutne pozdravio je Safet Kurtagić, direktor Fonda za manjine. Promociji su prisustvovali brojni građani, među kojima i predstavnici Ambasade i Konzulata Hrvatske u Crnoj Gori.
“Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava je sa zadovoljstvom finansijski pomogao štampanje ove monografije. Za posljednjih šest godina Fond je za projekte hrvatske manjinske zajednice izdvojio oko 300 hiljada eura, što je prosječno oko 50 hiljada eura godišnje. Podržali smo oko 50 hrvatskih projekata” – rekao je Safet Kurtagić.
“Moj prvi dojam o monografiji nije bio impresivan. Međutim, tek kad sam je pažljivo pročitao autorica me je demantirala. Posebno mi je drago što se u knjizi opisuje lastovski zvonik u čijoj sam sjeni i ja odrastao. Naši prađedovi su podigli ovaj zvonik a u gradnji su pomogli i braća pravoslavci. Sve to piše u ovoj monografiji” – rekao je Adrijan Vuksanović.“Monografija je svjedočanstvo o jednom segmentu kulturne istorije Boke Kotorske, ali i o svakodnevnom životu mještana Donje Lastve. Prvi utisak koji se nameće je entuzijazam žitelja i velika ljubav prema glazbi. Hrvatsko kulturno društvo Ljudevit Gaj je imalo samostalne nastupe i česte koncerte za šest godina svog postojanja. Redovni su bili nastupi u crkvi Svetog Roka u Donjoj Lastvi. Društvo je njegovalo i duhovnu i svjetovnu glazbu. Monografija nam omogućuje da zavirimo i osjetimo atmosferu života u Lastvi tridesetih godina prošlog vijeka. Predznak Hravtsko dobilo je 1940. godine, godinu dana prije prastanka rada zbog poznatih događaja” – istakla je Marija Mihaliček.
“Inicijativa za pisanje monografije o Društvu nije bila moja nego Zvonimira Dekovića i ja sam mu zboig toga zahvalna. Deković je spasio bogatu dokumentaciju što je meni znatno olakšalo rad. Poštovala sam hronološki red zbivanja. Želim da naglasim da prošlost treba gledati iz ugla te iste prošlosti. Sve ostalo je legenda. Iz knjige se vidi bogatstvo kulturnog i duhovnog života u Lastvi, a provejava i ogromna želja Lastvoljana da sačuvaju svoj nacionalni identitet, ne ugrožavajući druge” – kazala je autorka Anita Mažibradić.