Hercegnovski umjetnik Vojo KIlibarda, čija je izložba sinoć otvorena u galeriji “Buća, u razgovoru za Radio Tivat kaže da njegovom senzibilitetu najviše odgovara kolektivni rad, razmjena iskustva.
Kako se stvara pozorište iza i ispred scene?
Vjerovatno kao i kod svih drugih kreativnih ljudi. Imamo neki unutrašnji zadatak šta i kako da predstavimo. Konkretno, imao sam domaći zadatak da spremim svoju magistarsku izložbu. Nekako prirodno je bilo da kroz moj desetogodišnji angažman u pozorištu i kažem nešto o pozorištu. Ovo je projekat u kome je radilo više ljudi. Ovo je kolektivni čin, kao i pozorišna predstava. Ovdje je predstavljeno 11 predstava Hercegnovskog pozorišta na kojima sam i ja radio. Sa ovom izložbom sam magistrirao prije pola godine u klasi porfesora Marka Musovića
Šta te više privlači, fotografija ili pozorište?
To ide jedno sa drugim. Ja sam u pozorištu radio kao scenograf, kao dizajner, kao fotograf. Meni odgovara taj kolektivni čin, razmjena iskustva o nekom projektu. Mom senzibilitetu to najviše odgovara,
Šta tražiš u fotografiji jedne predstve?
Ovo je krenulo tako što su bile dokumentarne fotografije. Jedno 5 hiljada fotografija sam selektovao i htio sam da dam nešto novo. Bilo je sjajnih pozorišnih fotografija, ali meni je trebalo nešto izazovnije, nešto što će i mene da ispuni. I uradio sam taj foto kolaž, gdje sam intervenisoa na tim fotografijama, oduzimao, dodavao, mijenjao. Dao sam neko svoje pozorište. Ovdje se svaki posmatrač može pronaći. Pokušao sma ono vremensko da oduzmem fotografiji. Da ona može biti sad, ono što nas dira sada. Ja to slažem kao prizore da posjetilac osjetim svo to jedinstvo.
Šta je sa Hercegnovskim pozorištem i problemima sa prostorom?
To je bolno pitanje za sve nas. Hercegnovsko je profesionalno pozorište, gradsko pozorište, ali po projektima. Imali smo ozbiljne prjekte, ozbiljne predstave. Ne mogu da zamislim Herceg Novi a da nema pozorište. Da ostanemo bez kuće? Hercegnovskom pozorištu treba pravi prostor, recimo gdje je bio studio TV Crne Gore. Svu energiju usredsredili smo na prostor a ne na predstave. Sve nas je to poremetilo.
