Bokeške ili Pelješke đevojke

Piše: Mašo Čekić

    Narodna pjesma „Pelješke đevojke” zapisana je 1938. godine u Lepetanima. Petnaest godina kasnije objavljena je u Spomeniku SAN CIII 1953.godine. Istraživači nijesu uspjeli otkriti gdje i kada je nastala ( pretpostavlja se u Dobroti), ali se zna da je bila među popularnijim bokeljskim narodnim pjesmama.

Jedinstvena je deseteračka pjesma koja, mada naslovljena kao Pelješke đevojke, govori o nekim karakteristikama bokeljskih žena i to prema mjestu stanovanja. Vjerujem da su te osobine, jedna drugoj, odredile same žene, a muškarci prihvatali, uglavnom kao šalu. Na taj način Bokeljkama su priznate brojne vještine, umješnost, sposobnost i ljepota, ali i neke osobine koje potvrđuju tipično žensku zavist, ljubomoru čak i zlobu. Pjesma ukazuje i na dugovjeku povezanost Boke Kotorske sa krajevima i otocima na istočnoj obali Jadrana, sličnost u načinu života, nošnji, običajima i tradiciji. Narodni pjesnik pojedine osobine, ali i toponime, pogrešno zapisuje, isključivo radi dobijanje deseterca. U svakom slučaju, pjesma zaslužuje da se začuva od zaborava.

PELJEŠKE ĐEVOJKE

Mili Bože, na svemu ti fala!
Da kakve su pelješke đevojke!

Nose ruho kako i Dobrojke,
Tanka boka kako i Kotorke,
Na pazaru kako i Škaljarke,
Solu ribu kako i Muljanke,
Lica bjela kako i Prčanjke,
Želu vode kako i Stolivke,
Podruguše kako Lepetanke,
Na glavu nose kako i Lastovke,
A pjandure kako i Tivajke.
Jašu konja kako i Grbaljke.
Gnjilu meču kako i Krtoljke,
Al se suju kako Kraošičke.
Kozopaše kako i Luštičke,
A poštene kako i Novkinje,
Nose opanke kako i Kućanke,
Miču tratku kako Baošičke,
Ribom smrdu ka i Bijeljanke,
Pločarice kako i Đurićke,
Popišsmokve kako i Morinjke,
Loriku beru kako i Lipajke
Trapu pentar kako i Risanke
Podnošljive kako i Peraške
Liko gulu kako i Oravke.

Sade reci, falo izabrana,
Da kakve su pelješke đevojke.
Oženi se Bog te ne ubio!
Ja ću tebi doći u svatove.