„Vreme”, br. 1293, str. 3, 27.07.1925.g., iz opštinskog arhiva Tivat kroz novinsku građu, 1838-1950
U hidroplanu nad Jadranom
Gustav Krklec
Đenović i Tivat, središta naše vazdušne i pomorske vojne snage
… na ratnom tenderu „Silni” dođoh u Tivat, središte naše pomorske snage. Komandant arsenala, kapetan bojnog broda g. Salher, proveo me celim tivatskim zatonom u kome stoje naše torpiljerke i brodovi, jahte i školski čamci, barke i motori, tenderi i stare, neupotrebljive lađe. Ritam rada i velikog napora ovde odjekuje od ranog jutra do mraka. Arsenal radi. Radi dvostrukom snagom. Sve se sprema, doteruje, čisti, opravlja za Jadransku Izložbu. Arsenal je sve do godine 1920 bio pod Francuzima. Danas je u njemu zaposleno oko 400 radnika, sve naših ljudi, iz sviju krajeva i pokrajina, od Triglava do Bojane, od Splita do Caribroda.
– Divni ljudi, sposobni, vešti, okretni – govorio mi je komandant – i ako se bore sa hiljadu neprilika. Nemaju još iskustva, nemaju dovoljno prakse, sada ih tek stvaramo. Druga generacija biće mnogo bolja. Jedna od glavnih neprilika to je nestašica stanova. 150 do 200 njih stanuju napolju, nekoliko časova daleko. Pa ipak, svi dolaze tačno, poštuju disciplinu, ne tuže se. Svi čekamo bolja vremna… Rade! –
Pomislio sam na ta bolja vremena koja čeka cela zemlja, sa svim svojim staležima i kastama. Možda će ipak doći? I ako dođu, u Tivat treba da dođu najpre, krcata vojnim brodovima, bogata stanovima, obilna svim elementarnim potrebama za ove ljude, čije žuljevite, crne, bezimene ruke rade neumorno, nevidljive, na jednom velikom, značajnom poslu: na čuvanju i odbrani našeg mora, našeg Jadrana.
Sve ono što danas može da se vidi i Tivatu, to je početak. Početak organizacije, početak snage, početak rada. Sve to je neznatno, nedovoljno, skromno. Sve je to minijatura pomorske vojne snage, minijatura mornarice. To je još igračka!
Ali je početak lep, pun poleta i vere, pun zanosa, i čiste ljubavi. Ako naiđe na dovoljno smisla, na dovoljno razumevanja i potpore, on će doneti korisnih rezultata.
„Glas Boke”, br. 136, str. 2, 27.07.1935.g.
Otpuštanje radnika iz Pomorskog arsenala u Tivtu
Ovih dana otpušteno je iz Pomorskog arsenala u Tivtu 28 radnika- ca koji su po više godina bili zaposleni u Arsenalu. Kao motivacija za ovo otpuštanje ističe se potreba da se mjesto dosadašnjih, otpuštenih, uposle novi radnici sa kvalifikacijama „u cilju cjelishodne i pravilne obnove radničkog personala, kao i stvaranja povoljnih uslova za uposlenje stručnog školovanog podmlatka”. Nadalje doznajemo da se sprema i daljnje otpuštanje.
U našu redakciju došlo je nekoliko lica s molbom da bismo se, povodom ovog otpuštanja, zauzeli jednim napisom za otpuštene radnike, od kojih su mnogi došli u vrlo kritičan položaj. Osim toga, zbog iste stvari, primili smo i dva članka, koja nijesmo u stanju da objavimo.
Besumnje, motivacija kojom su radnici otpušteni, jeste ubjedljiva, ali s druge strane, s obzirom na današnje teške prilike koje vladaju posvuda, a naročito u našoj Boki, ovo otpuštanje pogađa mnoge porodice kojima je Pomorski arsenal davao nasušni hljeb, do kojega one sada nigdje neće moći da dođu, a pred time i gornja motivacija gubi svoju snagu. Uvaži li se k tome da su mnogi otpušteni radnici kroz toliko godina vršili svoju dužnost onako kako se od njih tražilo, tojest savjesno odgovarali potrebama službe, onda je razumljivo da im ova mjera, u cilju izmjene personala, pada teže negoli da su otpušteni zbog nesposobnosti ili budžetske nemogućnosti. Nadalje, među otpuštenim radnicima, osim Bokelja, nalazi se i nekoliko istarskih izbjeglica koji su ostavili rodnu grudu da u oslobođenoj otadžbini poštenim i mučnim radom nastave svoj život kao slobodni građani.
U člancima koje smo primili apeluje se na g. Ministra Vojske i mornarice, na g. Ministra Mirka Komnenovića, na Radničku komoru i na Berzu rada, da se zauzmu da bi se ova naredba o otpuštanju radnika povukla i tako mnoge porodice spasile od propasti u ovim teškim danima. Ovom apelu pridružuje se i naš list.
