Piše: Mašo Čekić
Na strmini koja vodi od Viline pećine ispod vrhova Pestingrada do obala rijeke Škurde, okružena borovima, kao zaboravljena lopta u šipražju, smjestila se velika, gotovo okrugla, stijena. Čini se da je zastala na odmorištu i da će svakog trena nastaviti put. Tu je zastala unazad mnogo vijekova – koju godinu prije Trojanskog rata.
Stijenu je, kao ubojito oružje, na toj kosini postavila zaljubljena Medeja, braneći svog muža Jazona od napada Kolhiđana.
Zapovjednik broda Arga, kraljević Jazon, morao je iz Kolhide s obala Crnoga mora vratiti u Grčku zlatno runo žrtvovanog Zeusovog letećeg ovna, ne bi li oslobodio prijestolje rodnog Jolka koji je zaposjeo njegov stric Pelija, svrgnuvši Jazonova oca Esona. Okupio je na brodu Argo slavnu posadu sastavljenu od kraljevića i polubogova. Među 50 mornara su bili Edip, Heraklo, Filoktet, Laert, Orfej, Polimef i Eufem. Svi su se, kao jedan, uspješno borili sa brojnim nedaćama na putu do daleke Kolhide. Najteže bitke su izborili zahvaljujući pomoći lijepe čarobnice Medeje koja se zaljubila u Jazona. Nakon pomoći Jazonu u otmici zlatnog runa, princeza Medeja, kći kolhidskog kralja, morala je bježati, a utočište je našla na brodu slavnih Argonauta. Pred kolhidskom flotom, u velikoj potjeri bježe Crnim morem, potom Dunavom i Savom, a kasnije i Jadranskim morem kojim stižu do obala Velike rijeke, kako se nekada zvala Boka Kotorska. Na tom putu Medeja se udaje za Jazona.
Kolhiđani ne odustaju od namjere da povrate zlatno runo i osvete se Argonautima i gotovo ih sustižu na brdu Pestingrad. Da bi zaštitla muža Medeja poziva Divove. Uz njihovu pomoć odlomi veliku stijenu pod kojom su smrt našli brojni vojnici Kolhide. Stijena je ostavljena na kosini odakle je, ako zatreba, lako mogla da nastavi put.
Narod koji je živio u podnožju brda zamoli vilu Alkimu, čiji je dvor bio u Vilinoj pećini, da ih zaštiti od stijene koja je prijetila da se obruši na njih. Alkima i Medeja umilostive Zeusa i on obeća da će stijena zauvijek ostati na istom mjestu. Argonauti su uskoro napustili Veliku rijeku i Jadransko more. Ne prođe dugo vremena, krenuše u veliki Trojanski rat, a Medejina ljubav prema pohlepnom Jazonu pretvorila se u mržnju jer je napustio zarad Kreontove kćeri Kreuze. Za osvetu, Medeja je otrovala ljubavnicu i njenog oca, a potom je ubila i vlastitu djecu. Kao jedina nasljednica prijestolja, vratila se u Kolhidu i preuzela prijesto, a Jazon je, nekoliko godina kasnije, poginuo kada se na njega obrušila greda sa napuštenog broda Arga. Nikada nije povratio izgubljeno kraljevstvo.
Na padinama Pestingrada ostala je stijena kao spomen na čuvene Argonaute i ženu koja je zbog ljubavi izdala domovinu, ubila vlastitu djecu i rođenog brata. I pored Zeusovog obećanja, ostao je strah od njenog obrušavanja. A onda se pojavio kovač Žil. Nikada se nije saznalo odakle je došao i gdje je izučio zanat, mada su stariji govorili da ga je poslao sam Zeus. Žil je iskovao lance, dovoljno velike i snažne da njima veže za brdo veliku stijenu. Do danas se nije pomjerila, a narod je prozvao Žiljev kamen.