Mlin za masline porodice Čelanović, ili jednostavno- Mlin Čelanovića, ove godine obilježava 80 godina rada. Jedna je od značajnijih tačaka maslinarskih puteva naše zemlje, a današnja proizvodnja u skladu je sa najvišim ekološkim standardima.
Vlasnik mlina, gospodin Petar Čelanović, naslijedio ga je, zajedno sa svojim pokojnim bratom, od oca Sava, koji je, sa četvoricom svoje braće, najmoderniju mašinu za preradu maslina toga vremena u Kavač doveo davne 1934.godine. Mlin na motorni pogon i dalje je funkcionalan, iako se danas koristi uglavnom u turističko-promotivne svrhe.
„Stari mlin mogao nas je služiti još dosta godina. Potpuno je funkcionalan, ali smo ga ipak odlučili zamijeniti modernijom mašinom. Povremeno ga aktiviramo kako bi pokazali stari sistem dobijanja ulja. Prije nekoliko godina snimili smo i promotivni film u trajanju od 15-ak minuta, koji prikazuje proces na staroj mašini, kao i na savremenoj, koju smo nabavili 2004.godine”- istakao je Čelanović.
Novi mlin, proizvođača Olio Mio iz Italije, najsavremenija je mašina za dobijanje maslinovog ulja, napravljena u potpunosti od prohroma, što, uz činjenicu da, od momenta pranja ploda do isteka gotovog ulja, isključivo mašina ima doticaj sa plodom, omogućava dobijanje visokokvalitetnog maslinovog ulja. Ono od čega, naravno, u najvećoj mjeri zavisi kvalitet ulja je kvalitet ploda- da li je plod zdrav, na koji je način sakupljen, te koliko je vremena proteklo od ubiranja ploda do momenta njegove prerade.
Crna Gora ne može biti konkurentna sa svojim susjedima, kada govorimo o količini ulja koje je moguće dobiti, ali to definitivno može kvalitetom. Na žalost, kako naglašava Čelanović, razvoj ili revitalizacija poljoprivredne grane, od koje je Boka nekada živjela, ide jako sporim koracima. Crna Gora još uvijek nema katastar maslina, veliki broj stabala je posječen prilikom urbanizacije, veliki dio maslinjaka potpuno zapušten. Pretpostavlja se da je samo na području Boke nekada bilo oko 110 hiljada stabala. Danas se svega 20 posto tog fonda eksploatiše. A maslina je kao mati- kad god joj se vratiš, zagrli te, slaže se Petar Čelanović, ističući da je gotovo svako stablo masline moguće spasiti da ponovo rađa, samo ako to hoćete.
Citirajući nekog od eminentnih stručnjaka sa kojima je imao priliku razgovarati, Čelanović ističe da najjači pečat ulju, čak jači od same sorte i klime, daje zemljište na kojem maslina raste. Ipak, pored idealnih prirodnih uslova koje za uzgoj ove kulture ima priobalje i zaleđe Boke, poseban pečat ulju daje i mješavina najzastupljenih sorti kod nas- žutice, crnice i lumbardeške. Kada se poštuju svi principi pri uzgoju i preradi masline, Boka može ponuditi organski proizvod najvišeg kvaliteta.
Posljednih godina, što posebno veseli, pored priobalja, maslinarstvo se krenulo razvijati i u Podgorici. Prošle godine, kada je od ploda prikupljenog u Boke kod Čelanovića prerađeno manje od 500 kilograma, iz Podgorice je, u istom danu ubranog ploda, kroz mašinu prošlo više od dvije tone. Zdrav, rukom bran plod, prerađen u roku od 24 sata, dao je extra extra vergine ulje. Entuzijazam podgoričkih maslinara ohrabruje.
Sve ovo su odlične pretpostavke da od maslinarstva napravimo malu, ali veoma unosnu poljoprivrednu granu. Ostaje nam jednino da se sistemski bolje organizujemo i, za promjenu, da malo rabotamo!
Mlinu Čelanovića čestitamo 80.rođendan, uz želju da se što manje odmara!