Piše: Mašo Čekić
Ako u Boku Kotorsku stižete brodom, kliktanjem će vas pozdraviti galebovi, a vječito razigrani delfini požuriće ispred pramca da provedu brod kroz tjesnac Oštro ili Bokokotorska vrata, pa čarobnim putem kroz najveći zaliv na jadranskim obalama. Boka Kotrska jedinstveni je fjordovski fenomen, uvršten među 25 najljepših zaliva na svijetu.
Priča o Boki može početi i ovako:
Tamo gde vode Jadrana skreću duboko u kopno, da umiju padine Orjena i Lovćena, smjestilo se čuveno fortifikaciono trojstvo velike austrougarske Carevine: tvrđava Arza, tvrđava Mamula i utvrđenje Oštro.
Ako volite preciznost, onda priča počinje ovako:
Sa zapadne strane ulaza u Boku Kotorsku smjestila se Ponta oštro, poznatija kao Prevlaka na kojoj je, za vrijeme austrougarske vladavine ovim prostorima, sredinom XIX stoljeća sagrađeno utvrđenje. Kako bi onemogućili ulaz u Boku Kotorsku, gdje su bile velike vojne baze Carevine, gradi se i na istočnoj strani ulaza, 
na Rtu Arza, kula – tvrđava, a gotovo čitavo ostrvo Lastavica ili Velika Žanjica, pretvoreno je u utvrđenje. Idejni tvorac mu je austrijski general i namjesnik Dalmacije baron Lazar Mamula, prijatelj i vjenčani kum crnogorskog knjaza Danila Petrovića. Po svom graditelju, Lastavica ili Velika Žanjica dobi novo ime: Mamula. Na mjestu tvrđave Arza, još u antičko vrijeme nalazilo se utvrđenje sa koga su noću, vatrama, usmjeravali brodove…
I četvrta priča:
Više od 500 godina je minulo od kako je na ostrvcu Mala Žanjica, u uvali Mirišta, sagrađena crkva posvećena Majci Božijoj. Opasana je odbrambenim zidom kojim dominira okrugla kula stražara. Sagradili su je mještani Luštice da ih Gospa štiti od sveg zla, posebno onog što stiže morem. Stizalo je previše nedaća, ali se izdržalo!
Petu priču ispričaćemo kada ponovo dođete u Boku Kotorsku. Do tada – mirno more i neka vas na putu prati kliktanje galeba i igra delfina.
