Jedan od najzagonetnijih Šekspirovih likova je Jago, Otelov stegonoša koga će večeras u Tivtu glumiti Nikola Đuričko. Kao poziv da večeras pogledate predstavu Jugoslovenskog dramskog pozorišta na našoj Ljetnjoj pozornici i skromni pokušaj osvjetljavanja Jagovog lika.
Jago je lukav, pametan, vješt sa riječima, intelektualno nadmoćan, dvoličan i nadasve zao. Pokvaren do srž. Da li zli postajemo rođenjem ili vaspitanjem – to je ono što Šekspir postavlja kao pitanje kroz Jaga. Da li se geni ili društvo igraju sa nama i gdje je tu naša volja? Sam Jago u razgovoru sa Rodrigom odgovara:
“U nama samima je da budemo ovakvi ili onakvi. Naše telo je vrt čiji je vetar naša volja”.
Mnoge ljude odaje zakletva. Čime se kunete govori dosta o vama. Jago se kune Janusom, rimskim bogom sa dva lica. Šekspir i time pocrtava njegovu dvoličnost. Na kraju tragedije.,kada se sve razrješava, Otelo Jaga naziva poluđavolom, što je još gore od đavola kao bića višeg reda.
Ali, zašto je Jago zao? Zašto ga pamet i dobro opažanje nisu poveli na drugu stranu, koja se dobrota zove? Neuvjerljiv je razlog što ga Otelo nije unaprijedio i što sumnja da je Mavar uskakao i u njegovu bračnu postelju. Kod Šekspira su stvari uvijek višeznačne. Nešto zla povučemo i rođenjem, iako mnogi tvrde da na svijet dolazimo kao “tabula raza”. Jago je zao jer će zlih ljudi uvijek biti. Kao i dobrih. Jago i Dezdemona su krajnosti. Između njih smo svi mi. Nesavršeni smo, ali u toj nesavršenosti smo savršeno kompleksni. Mnogo je dirki na nama. Svaka daje različit ton. Pitanje je sam koju dirku pritiskamo. Ili koju nam pritiskaju.
Šekspir je bio veliki šeret. Igrao se sa svima. Pa i sa publikom. Jago od publike pravi saučesnike, tačnije svjedoke. Bukvalno gledamo kako zlo raste. Mi smo svjedoci kojima su usta zapušena. Ali, ne i oči, ne i uši. Jago nama odaje svoje planove i svoje klopke. Njegov otrov radi a mi bespomoćno gledamo. Kao da Šekspir proba i našu savjest. Hoćemo li osuđivati Jaga? Hoćemo li ga pokušati odbraniti? Ili možda nam se i sviđaju njegovi postupci? Možda nam sve to izgleda neodoljivo privlačno. I zove nas da i mi pokušamo nešto slično. Možda u svima nama čuči jedan Jago u manjim ili većim količinama?
Šekspir na kraju ne želi da odgovori na pitanje zašto je Jago sve to uradio. Otelo ga i pita zašto mu uhvati u zamku i dušu i tijelo?
To je Jagovo posljednje zlo. Ne želi da odgovori. I bespomoćan kontroliše situaciju. Umreće sa zlobom na ustima. Da li to zlo pobjeđuje i kad gubi? Nezgodan je Šekspir. Što više otkrivate više se i pitate. I plašite odgovora. Možda je bolje što je Jago odćutao pitanje. Neka zlo ćuti!
Dragan Popadić