18.09.Iz opštinskog arhiva Tivat kroz novinsku građu, 1838 – 1950.godina
„Glas Boke”, br. 243, str. 2, 18.09.1937.g.
Mladi bokeljski pomorac sretno se spasio u oluji
Šime Matov Vuksanović, mladi 20- godišnji pomorac iz Tivta, koji je pretprošlog petka na plaži Jaza kod Budve krcao živo vapno u malu braceru „Sv. Nikola”, bio je uveče, na ovoj izloženoj plaži, zahvaćen od nenadne oluje. Pošto je dobro osigurao opasni teret u krcatom brodu, žurio je da se skloni sa pogibeljnog položaja u Budvu. Ali motor nije nikako htio da radi.
Svi njegovi napori oko motora ostali su bezuspješni, dok je nevrijeme postajalo sve žešće. Vuksanović je tada pokušao da izađe na jedro, ali nije mogao da savlada protivni vjetar i sve bješnje more. Bio je prisiljen da se povrati put Jaza, gdje je spustio dva sidra i ponova pokušao da upali motor. Sve je bilo uzalud. Spustila se je već noć, oluja svakog časa bivala sve jača, a motor se zainatio.
Sam, bez druga (koji se bio iskrcao zbog svoje krsne slave, a uslijed nevremena nije stigao da se ukrca na lađu), Vuksanović je morao da izvuče oba sidra i da ponova pokuša uhvatiti Budvu na jedro. I drugi pokušaj ostao je bez uspjeha. Dapače, „Sv. Nikola” je prošao još gore, jer je žestoki vjetar rasparao jedro. Moralo se opet natrag. Šime je ponovo bacio sidra. U bijesnoj oluji, koja je prijetila da svakog časa potopi malu lađu, Šime je nastavio da radi oko motora, dok je more navaljivalo sve mahnitije. Tako je prošla jedna čitava noć. Jedna strašna, užasna noć.
Čudom ili srećom, motor je ujutro počeo da radi. Ali nevrijeme je bilo strahovito. To je bila subota, kada putničke lađe, koje održavaju redovne pruge do Kotora, uopće nijesu mogle da proslijede za Boku. A Šime Vuksanović, sam, iscrpljen i umoran, po onom strašnom nevremenu krenuo je malom bracerom put Budve, duž najizloženijeg dijela otvorene obale. Lako je zamisliti šta su vjetar i valovi radili od sitne brodice. To je bila borba na život i smrt. Udar vjetra sve je nosio sa palube, ogromni talas nalio je velike količine vode. Trebalo je razbiti ogradu, da bi voda brže oticala. Jedva nekako, kroz tri sata naporne borbe, „Sv. Nikola” je uspio da savlada kratki put i da se probije do Budve. U Budvanskoj luci mladi odvažni pomorac bio je dočekan od velikog broja građana i stranaca koji su mu se divili i srdačno čestitali spas. Objektivi u rukama stranaca bili su sa svih strana uprti u mladog Bokelja, koji je bio napola odjeven, mokar i sav iscrpljen od borbe sa nevjernim elementom.
Šimu su saletjeli svi da im priča o svom teškom doživljaju, iz kojega se spasio koliko slučajem toliko i vještinom i odvažnošću koje od davnina krase bokeljske pomorce.
