U Zbirci pomorskog nasljeđa u marini Porto Montenegro, sinoć je promovisana knjiga „Hydroplanes of Bocche” – “Hidroavioni Boke” autora Borisa Ciglića, jednog od najcjenjenijih istraživača istorije avijacije na našim prostorima.
Brojnu publiku na početku je pozdravio koodinator Zbirke, gospodin Dražen Jovanović, koji nije krio zadovoljstvo što je promocija ovog, po njegovom mišljenju,izuzetnog naslova, organizovana upravo u ovom muzeju. Između ostalog, Jovanović je rekao: „Čovjek je oduvijek sanjao da leti. Taj san je postao ostvarljiv početkom 20.vijeka, razvojem nauke i tehnike. Ali, da biste se vinuli u plave visine, potrebno je još nešto, a to je hrabrost. Hrabrost pilota, koji su u tim pionirskim vremenima avijacije imali odvažnosti da se otisnu u nepoznato.Hidroavijacija je od početka bila vezana za mornaricu i bila je njen sastavni dio. Danas je ona više komercijalne prirode. Ovo je ustvari priča o njenim početcima, gdje na jedan jedinstven, interesantan i edukativan način pratimo početke hidroavijacije. Moram da kažem da je lično meni autorov pristup temi i veoma zabavan. Ovo je dakle priča o pilotima, aparatima na kojima su letjeli i o njihovim karijerama. To su ljudi koji su ispisivali ne samo lokalnu, nego i svjetsku istoriju, i ova ih knjiga na najbolji način čuva od zaborava”.
Promociji je prisustvovao i Njegova ekselencija, austrijski ambasador u Crnoj Gori, gospodin Johan Frelih.
„Mislim da nema bolje mjesta od ovog Muzeja da široj publici predstavi ova knjiga, koja govori izuzetnu priču o počecima austrougarske hidroavijacije na južnom Jadranu od 1913. do njenog kraja, 1918.godine. U vremenu o kojem knjiga govori, dakle na početku Prvog svjetskog rata, u Evropi su samo Velika Britanija, Francuska, Italija, Njemačka i Rusija imale veću flotu od Austrougraske monarhije, a izvan kontinenta bile su to SAD i Japan. Dakle, austrougarska flota je bila osma najmoćnija na svijetu, i to ne treba zaboraviti. Boka Kotorska je bila najznačajnija pomorska baza Austrougarske, a ujedno i Centralnih snaga, na Mediteranu tokom rata. Pored velikih bojnih brodova, razarača, podmornica, ona je takođe bila baza jednog novog oružja koje je tih godina ulazilo u upotrebu, a to su bili upravo hidroavioni. Veoma sam zahvalan autoru, gospodinu Borisu Cigliću, što je u ovoj knjizi ispričao priču o ljudima koji su bili pripadnici mornarice tih godina i vršili izviđačke i vojne misije u vazduhu. Mislim da je to jedan značajan i važan dio istorije. Knjiga gospodina Ciglića je rezultat predanog rada i istraživanja arhiva mnogih država, ali isto tako i istraživanja privatnih i porodičnih kolekcija, pa stoga donosi i veliki broj fotografija koje su ovdje prvi put objavljene”.
Osvrćući se na činjenicu da danas u Boki, na mjestu starih vojnih baza imamo nove projekte, na mjestu Arsenala imamo Porto Montenegro, za koju godinu imaćemo i Porto Novi, ta su mjesta dobila novu funkciju, novu dimenziju, ambasador je postavio i pitanje očuvanja i arhitektonskog nasljeđa toga vremena, prvenstveno tvrđava koje opasuju Boku. Zahvaljujući se gospodinu Pavićeviću, koji je prije par godina napisao odličnu knjigu o tim tvrđavama, ambasador je naglasio svoje mišljenje da se i ovaj dio baštine mora zaštititi i kao takav iskoristiti u turističke svrhe.
Prisutnima se obratio i Boris Raguš iz Dubrovnika, koji se predstavio kao jedan od članova grupe entuzijasta iz cijele bivše Jugoslavije, koji su, poput Borisa Ciglića, fascinirani istorijom vazduhoplovstva na našim prostorima. Na sinoćnjoj promociji priču o samoj knjizi ostavio je autoru, dok je sam odlučio progovoriti i njegovom opusu, kada je istorija vazduhoplovstva u pitanju:
„Boris je, kao autor, idalana kombinacija za pisanje knjiga o vazduhoplovstvu. Zašto? Zato što ima ogromno predznanje o temi o kojoj piše ili govori, zato što ima smisao za pisanu riječ, i ima odlične veze, ima poznanstva po arhivima i među kolegama. Borisova knjiga, koja je prethodila ovoj, postavila je nove standarde u pisanju o vazduhoplovstvu. To je knjiga Dornier Do 17, knjiga o avionu koji je korišten na prostoru bivše Jugoslavije. Za mene lično, a vjerujte, pročitao sam nebrojeno knjiga na ovu temu, ovo je najbolja koja je napisana na području bivše Jugoslavije. Boris, osim poznavanja tehničke naravi aviona o kojem piše, uvijek provlaći jednu izuzetnu crtu, koja jako nedostaje našim kolegama koji rade na istim ili sličnim stvarima, a to je ljudska priča. Boris jako dobro uklapa ljudske priče sa događajima koji su se događali u tom periodu, i njegovu knjigu kada uzmete u ruke, ne želite prestati čitati, pa bili to i kasni noćni sati, tjera vas na čitanje. Nadam se, odnosno siguran sam, da će to i ova knjiga ispuniti”- zaključio je Raguž.
Sam autor priču o knjizi započeo je detaljem koji, između ostalih, u njoj donosi. Izražavajući zadovoljstvo što „Hidroavione Boke” promoviše upravo u prostoru nekadašnjeg Arsenala, istakao je da je upravo s ovog mjesta, konkretno sa tačke koja se u okviru Porto Montenegra zove Venecijanski trg, u aprilu 1913.godine, poletjeli su prvi hidroavioni na ovom podneblju. „Radilo se o tri hidroaviona Donalevek, koji su tu bili u sklopu blokade crnogorske obale, koja je sprovođena zbog operacija pod Skadrom. Naravno, u to vrijeme niko nije mogao da pretpostavi što će biti sto godina kasnije, ali je zato sad ta knjiga tu. Simbolično je i da je na korici knjige fotografije koja je snimljena tu, u samom Arsenalu”. Kako je autor objasnio, knjiga je nastala sticajem okolnosti, nije bila planirana. Nastala je iz jedne ideje da se u Zbirci pomorskog nasljeđa organizuje izložba o istoriji hidroavijacije na ovim prostorima, u Kumbrou prije svega. Međutim, od te ideje se moralo odustati, ali je, kao rezultat tih nastojanja, nastala ova knjiga.
Prikupljanje materijala za knjigu, po riječima autora, trajalo je jako dugo. Prvu fotografiju austrougarskog hidroaviona nabavio je prije skoro 20 godina, prve dokumente je vidio prije 15-ak godina. Kada je došloi do ideje o pripremi izložbe, i sam se iznenadio obiljem građe koju je sakupio. Sama arhiva hidroplanske stanice u Kumboru je uništena jednim nesretnim slučajem 1954.godine, tako da je građa za ovu knjigu u fragmentima bila razbacana bukvalno po cijelom svijetu. Kako o hidroavijaciji na našim prostorima u tim vremenima generalno nije mnogo pisano, knjiga „Hydroplanes of Bocche” donosi do sada najobuhvatniji prikaz o značaju Boke Kotorske i istorijatu hidroavijacije na ovom području.
„Knjiga nije posvećena istorji ratovanja i glorifikaciji tog teškog perioda istorije. Naprotiv, ona je prije svega posvećena mladim ljudima koji su odatle letjeli, i nekim mladim ljudima protiv kojih su se oni borili”- naglasio je Ciglić, napominjući da je knjiga je prije svega namijenjena čitaocima koji žele da nauče, da se edukuju o ovom značajnom periodu lokalne i svjetske istorije i saznaju o herojima toga vremena koji su imali snage i hrabrosti vinuti se u nebo.
Kao i ostali naslovi ovog autora, knjiga „Hidroavioni Boke” dostupna je na engleskom jeziku, pa se očekuje da će njena publika biti istraživači i zaljubljenici u aviaciju širom svijeta.
